Prvi pretres je odlagan već sedam puta jer nije bilo procesnih uslova da se održi.
Optuženi se nadaju da će im se osmi put, posrećiti da u Osnovnom sudu u Baru iznesu odbranu.
Jedan od njih, Slavko Živanović, kako je rekao za “Vijesti”, ima neobičan zahtjev prema osnovnom tužiocu u Baru Milenku Magdeliniću i predsjedniku sudskog vijeća sudiji Nikoli Strugaru - da “spriječe opstrukciju, primijene zakon i omoguće početak glavnog pretresa”.
Umjesto šećera stizali samo papiri
U Crnu Goru, tokom 2002. umjesto šlepera natovarenih šećerom, stizali su samo prateći papiri i carinska dokumenta.
Prema optužnici podignutoj 2008, optuženi službenici carinskih ispostava Uprave Carina Crne Gore u Baru i Cetinju, za račun budvanskih preduzeća Adriatic Corporation i Drobac, izvršili su carinjenje šećera bez pregleda unoseći u carinske isprave neistinite podatke da je šećer dopreman na carinjenje i ocarinjen po stopi od nula odsto.
Tako je po optužnici od prije tri godine, koju je potpisao tadašnji barski državni tužilac Zoran Radović, (sada predsjednik Osnovnog suda u Podgorici) stvarnim kupcima tog šećera iz Srbije „omogućeno izbjegavanje plaćanja carine koja je morala biti plaćena da je šećer dovožen do carinskih ispostava u Baru i Cetinju”.
Time je, kako se navodi, kupcima iz Srbije omogućeno da nezakonito pribave imovinsku korist veću od milion eura.
Unosan posao je otkriven 2003. nakon što je uvedena tromjesečna zabrana izvoza šećera pod povlašćenim uslovima u zemlje Evropske unije zbog sumnji da su proizvođači i trgovci, iz tada zajedničke države SCG, zloupotrebom odobrenih carinskih olakšica prepakivali šećer iz uvoza i opet prodavali zemljama EU.
Živanović ostao i bez posla, jer nije konsultovao šefa
Slavko Živanović se našao na optužnici iako je kao šef referata za poslove kontrole Carinarnice Bar godinu prije izbijanja afere, obavijestio tadašnjeg direktora Uprave carina Miodraga Radusinović o nezakonitom poslovanju Carinarnice Bar.
Prema riječima Živanovića, posao carinjenja nepostojeće robe u barskoj Carinarnici započet je još 2001. ali je kulminirao u drugom tromjesečju 2002.
Naprasno, fiktivno carinjenje šećera u Baru prekida se 3. juna 2002. godine i seli u Carinarnicu Cetinje.
Istog dana Slavko Živanović je rješenjem Uprave carina postavljen za šefa Carinske ispostave Luke Bar, što je unijeto u zapisnik o izvršenoj kontroli uvoza šećera koji je izvršila Uprava carina i Odgovoru na zapisnik Carinarnice Bar. I pored toga, on se našao među okrivljenima.
Prema zvaničnoj dokumentaciji, koja je uvrštena u dokazni materijal, najviše posla oko fiktivnog carinjenja nekoliko tona nepostojećeg šećera u Baru odradili su carinski službenici sa šiframa 287, 300 i 301.
Naknadnim provjerama utvrđeno je da te šifre pripadaju dvjema čistačicama i telefonisti koji je u penziju otišao početkom 1999. godine. Živanović smatra da njihov opis “posla” nije bio da carine robu.
Živanoviću, kao i ostalim optuženima se stavlja na teret da je ,,u svojstvu carinika'' zloupotrijebio položaj i prekoračio granice službenih ovlašćenja, iako on tvrdi tokom 2002. nije ni radio taj posao.
Slučaj Živanovića i još dvadeset zaposlenih sigurno nije ušao u statistiku čelnika pravosuđa o dobrim učincima u rješavanju starih predmeta, a neće ući ni u statistiku “suđenja u razumnom roku”.
Ministarstvo vodilo disciplinski postupak
Optuženi Slavko Živanović je uputio neobičan zahtjev tužiocu u Baru Milenku Magdeliniću i sudiji tamošnjeg suda Nikoli Strugaru da “spriječe opstrukciju, primijene zakon i omoguće početak glavnog pretresa”
Za Živanovića je neshvatljivo da Uprava carina do današnjeg dana nije pokretala disciplinski postupak protiv svojih radnika iako je sopstvenim izvještajem od 3.decembra 2002. utvdila nepravilnosti u radu.
Ona to nije učinila ni nakon što je protiv istih podignuta optužnica. Ipak, po prijavi upravnika barske Carinarnice Dragana Đurovića pokrenut je disiplinski postupak protiv Živanovića koji se teretio da je “prekoračio ovlašćenja i izbjegavao da se prilikom donošenja odluka konsultuje sa upravnikom''.
Živanovića je šef optužio i da je ,,pokušao da, van njegovog djelokruga rada, utiče na vođenje kadrovske politike u Carinarnici Bar...''
“Za razliku od Uprave carina, Ministarstvo poljoprivrede je odmah po podnošenju krivične prijave 2003. protiv svojih radnika (inspektora) pokrenulo i vodilo disciplinski postupak”, kaže Živanović.
Bonus video:
