Kratkotrajno zadovoljstvo zbog promjena propozicija za dodjelu Njegoševe nagrade, kojima je Ministarstvo kulture htjelo da obuhvati sve jezičke prostore Južnih Slovena, pretvorilo se posljednjih dana u nezadovoljstvo stručne i kulturne javnosti, jer su prva tumačenja amandmana, koje su u osnovni tekst Izmjena i dopuna Zakona o državnim nagradama unijeli poslanici Skupštine Crne Gore, ukazala ne samo na izostanak strategije koja bi definisala karakter nagrade, već i na površan odnos prema identitetu jedne nacionalne manjine u Crnoj Gori, odnosno jedne značajne nacije Balkana.
Ministarstvo kulture je, naime, u svojstvu obrađivača teksta Izmjena i dopuna dostavilo na usvajanje Skupštini Crne Gore taj tekst, s namjerom da Njegoševa nagrada obuhvati kompletan južnoslovenski prostor, i na taj način omogućila i bugarskim piscima, odnosno književnim djelima objavljenim na bugarskom jeziku, da budu ovjenčana najznačajnijom crnogorskom književnom nagradom.
Tekst je, međutim, dospio do skupštinskog Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, gdje je došlo do rasprave o tome da li treba i crnogorskim državljanima, koji objavljuju na albanskom jeziku, omogućiti da budu kandidovani.
"Na sjednici Odbora predstavnik predlagača zakona iznio je razloge zbog kojih je period između dvije dodjele Njegoševe nagrade smanjen na dvije godine, navodeći da je to učinjeno prevashodno zbog starijih crnogorskih pisaca koji su svojim djelima to i zaslužili kako bi im se ta nagrada mogla uručiti za života. Nadalje, prvobitna namjera je bila da kandidati za dodjelu Njegoševe nagrade budu i bugarski književni stvaraoci, to jest da se nagrada proširi na čitav južnoslovenski prostor.
Na Odboru sam iznio svoj lični stav, da je moguće to tumačiti i kao svojevrsnu diskriminaciju stvaralaca koji pišu na albanskom jeziku a žive u Crnoj Gori. Svoj stav po ovom pitanju iznio sam na samom plenumu, kada se raspravljalo o ovom predlogu Zakona.
Autor amandmana, kojim je pored nabrojanih jezika uvršten i albanski jezik, bio je kolega Amir Holaj, što su poslanici većinom glasova prisutnih i prihvatili", kazao je predsjednik Odbora za politički sistem Ervin Spahić.
Posljedica amandmana je, međutim, svojevrsni kalem koji albanski jezik tretira kao aneks korpusa južnoslovenskih jezika, dok se u članu koji se tiče nacionalnih selektora nije našlo ime matične zemlje Albanaca.
"Moja ideja bila je da Albanci koji žive u Crnoj Gori dobiju mogućnost kandidature. Nisam, da budem iskren, razmišljao o tome da se među pobrojane zemlje uključe i Albanija ili Kosovo, jer sam se rukovodio logikom da kandidati za dodjelu ove prestižne nagrade treba da stvaraju i objavljuju djela na službenom jeziku ili jezicima u službenoj upotrebi u Crnoj Gori.
Nijesmo širili broj zemalja da ne bismo puno odstupili od početnih motiva predlagača zakona. Ovakvim rješenjem je omogućeno da iz nekih u Zakonu zastupljenih zemalja selektori mogu preporučiti i djela na albanskom jeziku, jer je taj jezik u tim zemljama u službenoj upotrebi. Stvar je, dakle, selektora koga će odabrati, a mi smo samo insistirali na uključivanju albanskog jezika kao ustavne kategorije, kada je u pitanju Crna Gora, u propozicije nagrade", rekao je Spahić.
Spahić je na konstataciju novinara da je Crna Gora priznala Kosovo i da to, kada je u Zakon uključen albanski jezik, ne predstavlja problem za uključivanje kosovskih selektora, posebno ne albanskih, odgovorio primjedbom da bi se po istom receptu u članovima Zakona mogle naći i druge zemlje šireg regiona, kao što je Grčka ili neka druga “kada se već odstupilo od koncepta južnoslovenskih jezika”.
"U Crnoj Gori imamo dosta Roma i vjerovatno ćemo u budućnosti imati i nekoga ko piše na romskom jeziku i ko će zasluživati da dobije ovu nagradu, ali smo se za sada zaustavili na ovom rješenju.
Zamislite kada bismo pokušali da tragamo za korijenima i matičnom državom Roma kako bi je uvrstili u već navedene države iz kojih dolaze selektori. To bi značilo da bi Njegoševa nagrada stigla i do Indije. Zato kažem da je zbog broja Albanaca koji žive i rade u Crnoj Gori bilo logično da se u Zakon uvrsti i albanski jezik, budući da je on u službenoj upotrebi u Crnoj Gori."
Uprkos dobrim namjerima autora i predlagača amandmana da ne naruže sliku multietničkog sklada Crne Gore, tom intervencijom nad tekstom Izmjena i dopuna stvorena je prava konfuzija u razumijevanju karaktera Njegoševe nagrade.
Amandman je, naime, obesmislio “južnoslovensku koncepciju” s jedne strane, a s druge nije zadovoljio onu potrebu iz koje se prevashodno javio, nije u punoj mjeri uvažio domete stvaralaštva u čijem je temelju albanski jezik.
Ako se posmatra književnost na albanskom jeziku, onda se mora uključiti i jedan albanski selektor, koji će pratiti književnu produkciju albanskog stvaralaštva i na Kosovu i u Albaniji i drugim zemljama. A ako se mislilo samo na albanske pisce koji žive u Crnoj Gori, to je besmisleno, jer oni ne mogu biti konkurentni recimo srpskim piscima iz Srbije, ili hrvatskim piscima iz Hrvatske. Oni, dakle, u tom slučaju nijesu ravnopravni", rekao je Čaprići
Time se stalo na pola puta između dvije tačke: regionalne koncepcije i jezičkog principa. Jedna od mogućih posljedica tumačenja Zakona je sljedeća - crnogorska nagrada može obuhvatiti i djela nastala na albanskom jeziku, kao onom koji ne pripada korpusu južnoslovenskih, ali ne može biti nagrađen jedan od najznačajnijih pisaca tog jezika, Ismail Kadare.
O toj situaciji je za “Vijesti” govorio i rođeni Ulcinjanin, predsjednik Kosovskog P.E.N. centra Basri Čaprići.
"Pogledao sam pojedine članove Zakona. Vidite, situacija na balkanskom prostoru se promijenila, i ne može se više govoriti o jugoslovenskoj kulturi. Obuhvatanje bugarskog jezika nagradom znači istovremeno i obuhvatanje cjelokupne književne produkcije Zapadnog Balkana.
Teško se, međutim, mogu uskladiti državni, nacionalni, književni i jezički paramteri. Državni je sporan jer se i jezik i književnost širi na više država. Srpska se književnost, recimo, stvara i na bosanskohercegovačkim prostorima. Dakle, nije lako sve to uskladiti. Jedini princip koji je pravi je jezički.
Ako se posmatra književnost na albanskom jeziku, onda se mora uključiti i jedan albanski selektor, koji će pratiti književnu produkciju albanskog stvaralaštva i na Kosovu i u Albaniji i drugim zemljama. A ako se mislilo samo na albanske pisce koji žive u Crnoj Gori, to je besmisleno, jer oni ne mogu biti konkurentni recimo srpskim piscima iz Srbije, ili hrvatskim piscima iz Hrvatske. Oni, dakle, u tom slučaju nijesu ravnopravni", rekao je Čaprići.
Sporni članovi Zakona
Član 5: Član 22 mijenja se i glasi: Njegoševa nagrada dodjeljuje se svake druge godine autoru književnog djela koje je prvi put objavljeno u prethodne dvije godine na nekom od južnoslovenskih jezika: bosanskom, bugarskom, makedonskom, slovenačkom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku, kao i na albanskom jeziku.
Prethodnom godinom, u smislu stava 1 ovog člana, ne smatra se godina u kojoj se nagrada dodjeljuje. Član 6: U članu 23 stav 2 mijenja se i glasi: U žiri za dodjelu Njegoševe nagrade imenuju se po jedan član iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Makedonije, Slovenije, Srbije, Hrvatske i Crne Gore.
Član 7: Član 25 mijenja se i glasi: Selektor prati izdavačku produkciju književnih djela u državi iz koje je određen i za dodjelu Njegoševe nagrade predlaže do tri djela različitih autora koja su objavljena u toj državi. Selektor je dužan da predloge za dodjelu Njegoševe nagrade dostavi žiriju najkasnije do kraja januara u godini u kojoj se nagrada dodjeljuje.
Ministarstvo kulture: Izmjena se dogodila u Skupštini
“Namjera Ministarstva kulture, kao obrađivača Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim nagradama bila je da Njegoševa nagrada bude proširena na južnoslovenski prostor, što je u skladu sa značajem Njegoševog djela.
Iskustvo sa procesom oko dodjele Njegoševe nagrade za 2009. godinu pokazalo nam je da ovo priznanje zaista ima poseban značaj u svim zemljama bivše Jugoslavije, a veliko interesovanje pokazalo je i Ministarstvo kulture Bugarske.
Zato su se predložene izmjene Zakona odnosile na to da se nagrada dodjeljuje za književno djelo koje je prvi put objavljeno na nekom od južnoslovenskih jezika”, saopšteno je iz kabineta ministra kulture Branislava Mićunovića.
Iz Ministarstva su naglasili da se “izmjena u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o državnim nagradama koja se odnosi na uključivanje djela na albanskom jeziku u konkurenciju za dodjelu Njegoševe nagrade dogodila (...) u skupštinskoj proceduri, sasvim bez uticaja Ministarstva kulture kao obrađivača Zakona i Vlade kao predlagača”.
Bonus video:
