Iako pripada malim zemljama, ispod milion stanovnika, o našoj državi crnogorski sportski zvaničnici i priznati sportski radnici sa ponosom pričaju kao velikoj u sportskom smislu.
Nerijetko čujete „pa Luksemburgu, Malti... ne pada na pamet da pokušaju da do uspjeha dođu u ekipnim sportovima, tamo se samo forsira pojedinačna konkurencijia i ulaže se ne bi li se nešto napravilo.
A mi, fudbaleri prvi u grupi sa Engleskom, rukometašice igraju ravnopravnio sa najboljima, košarkaši su prvi u konkurenciji Italije, vaterpolisti zlatni u Evropi, Svjetskoj ligi... Mi smo sportsko čudo“. Ili pak, „sa nevjericom se u MOK - u primaju naše prognoze da smo ozbiljni kandidati da se makar dvije naše ekipe plasiraju za OI u Londonu 2012“.
Iz nasljeđa velike države naši sportisti su vlasnici brojnih olimpijskih odličja, niti jedno, međutim, crnogorski sportisti nijesu osvojili u pojedinačnoj konkurenciji. Mada, imamo svjetskih i evropskih prvaka u olimpijskim sportovima. Šta je tu ograničavajući faktor našim asovima, za „Vijesti“ pričaju tri velike nade crnogorskog sporta, bokser Boško Drašković, džudista Srđan Mrvaljević i kik - bokser Goran Radonjić.
Boško Drašković: Medalja se ne osvaja na prečac
Boško vjeruje da ima velike šanse da osvoji neku od medalja na velikim takmičenjima, samo bi trebalo da se slože kockice, žrijeb... A i vrijeme radi za njega, vjeruje, jer su, kako kaže, najbolji od njega stariji najmanje četiri godine.
"Samo strpljenja. Posvećenosti i ljubavi da radim ne nedostaje mi od malih nogu. Drugačije ne bih ni došao u priliku da boksujem za Milan. Tu konačno imam priliku da razmišljam samo o boksu, koji je moj život i jedina ljubav bukvalno od rođenja", kaže Drašković.
Srđan Mrvaljević: Prinuđen sam da čekam novu priliku
"U olimpijskom borilačkom sportu sa dugom tradicijom, masovnošću i konkurencijom, kakav je džudo, jako je teško postati šampion", kaže Mrvaljević. Novac koji Crna Gora izdvaja za njegov program, vjeruje on, sigurno nije mali, teško je dati više.
"Za mene lično hendikep je što ne mogu da imam takve uslove kakve imaju Japan, Francuska, Engleska, Rusija, Njemačka...", kaže on, no dodaje da je njegova prednost to što ima veći motiv, i dokaže i sebi i drugima da to ne mora biti presudno.
Za uspjeh je potrebno mnogo rada, posvećenost, ljubav prema sportu i riješenost da u trenucima meča, kada je obojici nevjerovatno teško, istrajete i pobijedite sebe.
Potrebna je i podrška, koja je nedostajala Srđanu na takmičenju u Beču, kada je bio posvećen sjajnom rezultatu na Prvenstvu Evrope. Ništa se nije promijenilo na bolje, nema prave podrške, nema daljeg programa rada, ali Srđan ne odustaje.
"Treba mi samo da povratim ravnotežu izazvanu silnim razočaranjem doživljenim u Beču. Zapitate se čemu glad i žeđ zbog skidanja kilaže, povrede i operacije, te pritisak i stres svakog nadmetanja... Ali, šampion se postaje u jednoj sekundi, bolje reći trenutku, bacanju, iponu. Za mene je taj tren vrijedan svake patnje, za mene je on život - kazao je Mrvaljević.
Goran Radonjić: Mora da se radi u inostranstvu
"Da bi se u potpunosti uspjelo u modernom sportu, što u K1 znači plasman na finalni turnir u Japanu, mora da se radi u inostranstvu. Naš kik - boks nema uslova ni novca da isprati sve najnovije trendove", kaže Radonjić.
U ovom sportu, kako je rekao, zasad nema doping kontrola, pa nije lako boriti se protiv onih koji su nakljukani ko za kojim supstancama.
"Ja sam sportista i time se neću baviti, već samo radom na sebi, što boljim treningom i svim dozvoljenim ću pokušati da savladam tu barijeru. Može se i bez dopinga, samo treba dobro ući u meč i savladati psihološke aspekte. To se postiže dobrom pripremom i ne sumnjam u sebe", rekao je Radonjić.
Galerija
Bonus video:
