Švajcarska psihonalaitičarka Danijel Kinodoz zaključila je da unuci pomažu bakama i dekama da duže ostanu u životu.
Radi se o tome da kada unučići slušaju priče iz prošlosti svojih baka i deka oni im omogućavaju da pronađu interesovanje za svoju ličnu priču i ostanu "živi" do kraja.
Kinodozova je istakla da se u starosti spoljni svijet osiromašuje, tako da je od vitalnog značaja za stariju osobu da obogati svoj unutrašnji svet, kao i da je starenje bolno jer se čovek suočava sa velikim gubicima kao što je gubitak zdravlja, smanjenje fizičkih i psihičkih kapaciteta, smrt prijatelja i voljenih osoba.
Kvinodozova je istakla da se ne radi o ukorjenjivanju u prošlost, već integrisanju svih važnih sjećanja iz prošlosti u životnu priču kako bi olakšalo da čovjek ostane "živ" do kraja.
Ukoliko se, međutim, kako je navela Kinodozova, samo gleda na te gubitke sve izgleda kao potpuni debakl, tako da se i pored svih spoljnih gubitaka mora u sebi zadržati svijest o svemu što je stečeno i proživljeno prije gubitaka.
Kvinodozova je istakla da se ne radi o ukorjenjivanju u prošlost, već integrisanju svih važnih sjećanja iz prošlosti u životnu priču kako bi olakšalo da čovjek ostane "živ" do kraja.
Sa druge strane bake i deke oplemjenjuju djetinjstvo svakog djeteta. Oslobođeni odgovornosti roditeljstva i brige oko karijere, puni strpljenja i nježnosti, oni pružaju sigurnost i utočište svojim unucima Bake i deke moraju da se prilagode «novom svijetu» oko sebe. Ultrazvučne slike unuka, prisustvo oca na porođaju, nove metode vaspitavanja... za sve to je potrebna otvorenost i fleksibilnost. Zato su mjeseci do rođenja djeteta odlična prilika da se, uz buduće roditelje, i bake i deke pripreme za novu ulogu.
Bonus video:
