Zarade sudija prekršajnih sudova u rangu su savjetnika u tužilaštvu, a tek nedavno dobili su stalnost sudijske funkcije i mogućnost da budu birani za sudije redovnih sudova.
To je u razgovoru za “Vijesti” kazao predsjednik Višeg suda za prekršaje Milivoje Rašović.
On je rekao da je reforma prekršajnih sudova zaokružena u 2015. godine izmjenama Zakona o sudovima za prekršaje i da su posijle “duge plovidbe i lutanja državnim organima Crne Gore konačno uplovili u vode crnogorskog pravosuđa”.
“Može se reći da su crnogorski prekršaji bili u stalnoj reformi, i, kao rijetko koja državna služba, mijenjali su svoj oranizacioni oblik i status. Sve te reforme bile su bolne i nosile su sa sobom veliku nesigurnost. Sa svakom je znatan broj ljudi ostajao bez posla, između ostalog i mnogi kvalitetni ljudi sa dugogodišnim iskustvom. Sa druge strane, nesigurnost je uvijek bila prisutna. Glas ljudi iz prekršaje nije se čuo ili, ako se i čuo, nije se poštovao”, kazao je Rašović.
On je rekao da za razliku od ranijih, posljednja reforma nije nosila nikakvu ni neizvjesnost ni nesigurnost, jer su sudovi za prekršaje dobili mjesto koje im je uvijek pripadalo - da uđu u organizacionu strukturu redovnih sudova.
“Ranije smo bili sudovi, međutim, imali smo samo zvanje sudova, ali ništa mimo toga. Klasična uprava nijesmo bili, nijesmo ni htjeli, a redovni sudovi nas nijesu htjeli. Praktično imate zvanje sudije, a mimo toga baš ništa. To je bio period velikog eksperimentisanja”, ispričao je Rašović.
On je rekao da su posljednjom reformom samostalnost i nezavisnost, kao osnovni principi na kojima se zasniva rad pravosuđa, dignuti na viši nivo.
“U ranijem postupku nas je imenovala Vlada. Sudije za prekršaje sad ne moraju da strepe da li je njihov rad u proteklom periodu bio po volji ili mjeri nekoga, jer će isključivo zavisiti od njihovih rezultata rada iskazanih kroz kvalitet i kvantitet njihovog posla. Sada imamo stalnost sudijske funkcije koja sa sobom nosi veliku sigurnost, jer je ranije svakih pet godina bio reizbor i to je nosilo posebno opterećenje kod svih zaposlenih. Sa ovim smo riješili sve probleme osim zarada”, kazao je on.
Rašović objašnjava da su zarade sudija za prekršaje daleko ispod plata njihovih kolega iz redovnih sudova.
“U prethodnom periodu sudije prvostepenih sudova za prekršaje ravnale su se po platama sa sudijama osnovnih sudova. To je bio minimum ispod koga nikad nijesmo bili. Rang sudija Višeg prekršajnog suda ili predsjednika bio je u rangu sudija sadašnjeg Apelacionog suda. Danas smo razvrstani preko stotog mjesta po zaradama i daleko smo ispod nosilaca funkcija koji nemaju čak ni moć odlučivanja, niti stavljanja potpisa na odluke. Zarade su nam na nivou savjetnika u državnoj upravi. Pokušavali smo da se borimo, ali nijesmo uspjeli ništa”, kazao je Rašović.
On je rekao da nijesu uspjeli čak ni da se izbore za naknadu umanjenja, iako su im zarade tokom mjera štednje umanjene za oko 16 odsto.
“Kad je donijet novi zakon o zaradama, prekršaji su bili tek u povoju početne reformske organizacije. Mi smo uticali nekim dopisima, ali u to vrijeme nijesmo imali svoje predstavnike u tijelim koja su odlučivala o tome, a kad se nešto završi možete intervenisati sa primjedbama, ali jednostavno nijesmo uspjeli ništa. Čak ni u dopunskom dijelu kad je bila inicijativa da se sudijama iz prvostepenih sudova nadoknade procenti umanjenja koji su bili aktuelni za funkcionere... Što se tiče sudova za prekršaje nije se imalo sluha, i mi smo ostali na istom”, kazao je on.
Rašović kaže da misli da će njihova inicijativa biti prihvaćena.
“Da izuzmemo nas iz Višeg suda za prekršaje, koji imamo nešto značajnije zarade, ali sudije za prekršaje prvostepenih sudova imali su 14 ili 14,5 osnovni koeficijent, a recimo stručni saradnici u Vrhovnom državnom tužilaštvu imaju 12,5. Obavljati sudijski posao, izricati kazne zatvora, a biti rangiran u nivou izvršnih službi, bez namjere da omalovažim nečiji posao, nije u redu. Cijeneći stepen i značaj, društvenu ulogu i nivo odgovornosti, plate su veoma niske u odnosu na druge funkcionere”, kazao je Rašović.
Od 1994. godine nijedan sudija za prekršaje nije napredovao
Rašović je rekao da su do 1994. godine sudije za prekršaje imali standardnu ljestvicu uspona i napredovanja, da je bilo normalno da se počne u njima, a dalja karijera nastavi u redovnim sudovima
“Činjenica da su četiri ili pet sudija Vrhovnog suda svojevermeno bili sudije za prekršaje dovoljno govori. Ali od 1994. godine, kada su ukinuti sudovi za prekršaje, nijedan naš sudija nije napredovao u redovne sudove. Jednostavno, vrata sudova bila su potpuno zatvorena za prekršajce. To danas ima za posledicu da u sudovima za prekršaje radi stariji ako ne i star sudijski kadar. U ovom trenutku, od 57 sudija preko 60 odsto je starosne granice od 50 pa naviše, a preko 60 godina ih ima oko 40 odsto. Ljudi jednostavno nijesu imali prostora da napreduju, a sada, i da im se pruži prilika, pitanje je da li bi iko sa 60 godina i par godina pred penziju to prihvatio”, kazao je Rašović.
On tvrdi da su pokušavali na sve načine da omoguće sudijama da napreduju, ali da za to nije bilo sluha. “Pred nama su prioritet imali stručni saradnici redovnih sudova i to je bilo ono sa čim su oni dugo vremena nastupali. Sad je moguće, jer smo organizaciono ušli u strukturu redovnih sudova i svaki naš sudija može doći u obzir i da konkuriše i bude biran”, kazao je Rašović.
Bonus video:
