Par srednjoškolaca tegli klupu iz pravca podgoričke Gimnazije ka KIC-u “Budo Tomović”, sa osmijehom mada im kiša dobuje po glavama i ramenima. Iza njih dolaze njihove školske drugarice noseći vaze sa cvijećem, jednako nasmijane. Ništa im taj dan ne može pokvariti, kao u onoj pjesmi splitskog TBF-a, čak ni sivi oblaci koji su se nadvili na Podgoricom čineći je posebno turbnom i mračnom. U moru jednako mračnih tema o kojima se u posljednje vrijeme pričalo kada su mladi u Crnoj Gori u pitanju, od odliva mozgova do vršnjačkog nasilja, oni su jedna od svijetlih tačaka i uživaju u svom trenutku. To su i zaslužili jer ne samo da su pokazali inicijativu i kreativnost, već su za to i nagrađeni. Predstava “Jomeo i Krulija” koju su izvodili te večeri donijela im je priznanja kakva nisu očekivali, poput onih na Festivalu dramskih amatera.
Nije ništa novo da recimo dramska sekcija neke škole ima predstavu, ali ovdje je u pitanju samo jedno odjeljenje, sada već maturanti iz 4-H, koji nisu imali nikakvog iskustva na ovom polju kada su započeli cijeli projekat prije dvije godine.
“Svi smo iz istog odjeljenja osim tri muzičara koji su se kasnije priključili postavi. Oni ne igraju, ali doprinose cijeloj atmosferi, to su Todor Mitrović, Miloš Drobnjak koji su prošle godine završili školu i Jakša Vlahović koji je treći razred”, objašnjava Dunja Tokanović ekipi “Vijesti” uoči generalne probe, dok se još postavljala scena.
Mada se očekivala puna sala te večeri, zrno treme i nervoze nije bilo primjetno kod nje i njenih prijatelja iz odjeljenja. Postigli su više nego što su očekivali, a sve je krenulo od domaćeg zadatka koji je Nikolina Pavićević, scenaristkinja i rediteljka ove predstave, jedina uradila u odjeljenju. I sigurno su joj svi zahvalni na tome, jer će iz srednje škole ponijeti uspomene za cijeli život.
“Profesorka je, kad smo radili lektiru ‘Romeo i Julija’ za domaći dala da se napiše parodija. Međutim, samo Nina je završila taj domaći i onda je profesorka predložila čisto za odjeljenje, ništa veće, da krenemo da igramo po dvije scene. Pa smo onda to proširili, pa je uslijedio Festival dramskih amatera i evo nas sad tu”, priča Dunja, ne skidajući osmijeh sa lica.
I Nikolina ističe da je profesorica maternjeg jezika Sonja Šaković bila inicijator svega.
“Zamisao je bila da to bude parodija na „Romea i Juliju“, a kasnije smo to mijenjali da dobije svoj oblik i težinu. Kako su oni rasli za ove dvije godine, tako sam i ja kroz pisanje, vremenom smo dodavali i radili na tome”, objašnjava ona.
Mada je to što je autor ove obrade Šekspirovog djela čini glavnom, to sa strane nije vidljivo. Ona poput najboljih generala koji su spavali i dijelili hljeb sa običnim vojnicima, dijeli muku sa ostalim prijateljima iz odjeljenja, uključujući i fizičke poslove vezane za pripremu predstave sa početka teksta.
“Zadržali smo rimu i glavni koncept, a ostalo smo uglavnom sami dodavali. Radnja se odvija u našem dobu, sve je postavljeno tako da bude bliže nama kao tinejdžerima. Prijateljstvo, ljubav, odnos sa roditeljima, prikazali smo te teme koje se provlače kroz originalno djelo kako izgledaju iz našeg ugla”, objašnjava Nikolina.
Predstava “Jomeo i Krulija” je dobila ime po glumcima koji igraju glavne uloge: Jovanu i Kristini. U dvije godine tokom kojih su izvodili ovo djelo, glumci su povremeno mijenjani, ali sve je ostalo u krugu odjeljenja.
“Na početku je to bilo onako slučajno, nismo imali audicije), nego pitamo ko će ovu ulogu i onda se neko javi”, otkriva rediteljka, dok njena drugarica Dejana Đukić dodaje da se na kraju ispostavilo da je svako dobio pravu ulogu.
“Da smo ih birali, ne bi ih tako dobro rasporedili”, kaže ona.
Nikolina priznaje da je na moment sumnjala da li će jedno odjeljenje moći da iznese ovaj projekat, ali sad kaže da je ponosna što su uspjeli. Kulturni, ljubazni, elokventni, kreativni i uvijek nasmijani, ovi gimnazijalci su sve što čovjek može poželjeti od mladih u Crnoj Gori danas, ali ih posebno krasi drugarstvo, vrlo bitan sastojak u priči o njihovom uspjehu.
“Dunja igra Jomeovu majku, a ja jednog lika koji nije dio Šekspirovog djela, ali je Nina to uvela kao neki dio parodije koji bi trebalo da doprinese cjelokupnom utisku. Mi smo uvijek bili složni i nije nam bilo teško da se uklopimo, jer generalno i van proba funkcionišemo stvarno dobro, tako da nas je nekako ovo još više povezalo”, priča Marija Đurović nakon što ju je Dunja drugarski natjerala da i ona prozbori koju sa novinarima.
“Ispostavilo se čak da nam je to bio plus što samo naše odjeljenje radi predstavu, jer se dobro poznajemo i kako imamo zajedno časove onda nam je lakše i da se organizujemo”, kaže Nikolina.
Mada je ponekad teško ujediniti odjeljenje čak i u onome što gotovo svi učenici ponekad vole da pobjegnu sa časa, ona ističe da kod njih nije bilo nikoga ko nije želio na neki način da se uključi u rad na predstavi.
“Čak i oni koji ne igraju u predstavi dolaze na probe, da nam pomažu, dolaze kad su nastupi... Imamo i tehničku podršku isto iz odjeljenja, fotografe”, nabraja mlada rediteljka.
“Par ljudi je stvarno nekad i odustajalo, ali uvijek je neko bio tu kao rezerva da uleti i odglumi. Generalno dobro se slažemo, naravno bilo je trenutaka i gdje se svađamo i prepiremo, ali to je normalno “, kroz smijeh dodaje Dejana.
Nakon nekoliko izvođenja u Gimnaziji , ekipa “Jomea i Krulije” predstavila se lani na Festivalu dramskih amatera u Bijelom Polju, gdje se ispostavilo da su bili glavne zvijezde.
“Profesorka je predložila jer je već jednom učestvovala na tom festivalu. Nama je ta ideja izgledala kao eto čisto da prošetamo tih par dana, da imamo neko novo iskustvo... I kad smo došli vidjeli smo da je reakcija publike bila na zavidnom nivou, nismo to očekivali”, prisjeća se Dunja.
Osvojili su četiri nagrade: za treće mjesto, za originalnost, za autorski projekat, dok je priznanje za najbolju glavnu žensku ulogu dobila Kristina Janković.
“Kad je trebalo da se dodijele nagrade mi nismo ni htjeli da prisustvujemo, ali nam je profesorica rekla kad smo već tu da bar vidimo. To nam je bilo prvi put i velika je bila konkurencija, svi su bili stariji, mi smo totalno ušli amaterski u to i nismo mogli ni da pretpostaivmo da ćemo išta da osvojimo, međutim samo su se nagrade ređale i to je za nas bio veći šok nego za sve ostale”, dodaje gimnazijalka.
Posebno ih je oduševilo što su u Bijelom Polju bili u kontaktu sa bitnim imenima crnogorske i regionalne dramske scene, a najjači utisak na njih ostavio je Moamer Kasumović, zvijezda serije “Lud, zbunjen, normalan”.
“Najbolje od svega je što smo dobili komplimente od ljudi koji su zapravo profesionalni u tom polju. To nas je sve iznenadilo, družili smo se sa tim ljudima, oni su nam davali savjete, govorili što im se svidjelo, a što ne... Postavili su se prema nama kao da smo na istom nivou i to nam je zaista značilo”, ocijenila je Nikolina.
“Čudno je kad dođeš u kontakt sa tim ljudima koje gledamo na TV-u i internetu. Osjećaš se kao da si napredovao, kao da si postigao nešto”, dodaje Slobodan Stojanović.
Djevojke su na probi bile pričljivije, ali je on ispričao po čemu se Benivoljo, kojeg glumi, u modernoj verziji razlikuje od onog u Šekspirovoj.
“I dalje je Romeov drug, ali on je tu kao neki ‘comic relief’ karakter koji daje kontrast ostalim likovima, tu je da svu tu dramu ublaži, zapravo i da dočara da se Romeo i Julija sad izvode u modernim vremenima i kako se sve to promjenilo, na što to liči. Dosta toga je u predstavi izmijenjeno, ali mislim da je glavna poruka ostala ista”, kaže srednjoškolac.
Jakša Vlahović najmlađi je u ekipi, nije iz istog odjeljenja, ali mu to ne smeta jer ističe da se i van predstave druži sa njenim akterima.
“Mi muzičari smo prvo gledali predstavu, svidjela nam se i onda je moja profesorica rekla da se traži bend, pa smo se priključili. Poslije toga smo sa njima učestovali i u Bijelom Polju. Sad smo počeli zajedno da sviramo i da se bavimo muzikom i nevezano za predstavu”, objašnjava on.
U predstavi izvode “Mjesto za dvoje“ od “Letu Štuke”, „Ko nekad u 8“ Đorđa Marjanovića, „Srce na cesti“ od “Filma” i „Devojko mala“ od “Idola”, a kaže da su birali pjesme za koje su smatrali da se najbolje uklapaju i da nije bilo teško prilagoditi ih. Posebno mu je zadovoljstvo što sada učestvuje u njoj, jer mu se predstava svidjela još prvi put kada ju je doživio iz gledališta.
“Baš mi se svidjela, bilo je baš smiješnih momenata, a opet iako je komedija ostane poruka u glavi poslije predstave, natjera čovjeka da se zamisli malo. Nije mi bilo ni na kraj pameti da ću da učestvujem u sljedećem izvođenju”, priča Vlahović.
Budući da su maturanti, svi su izgledi da je ova skupina mladih momaka i djevojaka u utorak veče posljednji put izvela “Jomea i Kruliju”. Mada se svi potajno nadaju da nije tako. Nina kaže da se trude da ne razmišljaju o tome.
“Jeste, ovo bi trebalo da nam bude posljednje, međutim nekako se nadamo da ćemo se opet skupiti i izvesti ovu predstavu, više ne kao učenici Gimnazije, ali ne znam... Možda za godišnjicu mature”, kroz smijeh predlaže Marija.
Kod nas gluma nije baš isplativa Mada prije ove predstave nisu imali sličnih iskustava, Nikolina kaže da mnogi od učesnika vole umjetnost, zato su i uživali u ovom projektu. Međutim, rijetko ko se poput nje odlučio da dalje obrazovanje usmjeri u tom pravcu.
“Nije baš isplativ posao, pogotovo na našim prostorima... Ja sam htjela da upišem glumu, ali to baš i nije isplativ posao, pogotovo na našim prostorima, velika je konkurencija i treba baš dobro da se spremi. Vjerovatno ću nešto drugo da upišem, ali pošto ovo baš volim ja i Nina idemo na dramske radionice i nadograđujemo tu našu ljubav prema ovome”, kaže Dejana.
Ako ništa drugo, izgleda da su “Jomeo i Krulija” otkrili Nikolinin životni poziv. I ko zna, možda je ovo početak jedne velike karijere.
“Baš sam se pronašla u ovome kroz ove dvije godine koliko smo radili, tako da sad razmišljam da nastavim da se bavim scenariom, dramaturgijom ili režijom... Uglavnom nešto na tom polju. Ja sam pisala od malena, ali ovo je baš slučajno ispalo. Prije nisam bila baš sigurna da je to to, ali sad znam da jeste”, uvjerena je ona.Gimnazija podstiče kreativnost i nudi opcije nadarenima
Gimnazijalci ne zaboravljaju da pomenu koliko im je značila podrška koju su dobili u školi. Ističu da u Gimnaziji “Slobodan Škerović” postoje mnoge vannastavne aktivnosti, sekcije posvećene recitaciji, drami, novinarstvu, hor, matematički i debatni klub...
“Ja sam sve vrijeme sarađivala sa upravom i svi nam zaista pomažu, od domara do uprave. I kad je trebalo da idemo na festival sve su nam obezbijedili, od prevoza do biljki koje je trebalo da nosimo”, priča Nikolina.
Svi sagovornici su složni u ocjeni da se u njihovoj školi podstiče kreativnost i nudi opcije za one koji su posvećeni određenom hobiju ili možda sanjaju da se ostvare u nekim kreativnim poslovima.
“Moram da pohvalim i ostale učenike kojima je ovo stvarno zanimljivo i stalno nas pitaju kad će predstava i slično, tako da ni njima nije to dosadno da gledaju, nečiju drugu kreativnost”, dodaje Dejana.
Mada svaka škola u Crnoj Gori vjerovatno ne nudi iste uslove kao podgorička Gimnazija, poruka učenika koji stoje iza “Jomea i Krulije” njihovim vršnjacima i mlađima je da uzmu stvari u svoje ruke.
“Što se tiče ostalih škola ne znam kakva je situacija, ali ova predstava je nešto što smo mi sami pokrenuli i siguran sam da učenici koji bi sami pokretali i dolazili na ideju da urade ili nastave sa nečim sličnim da bi škola pružila podršku. Jer nije u interesu nijednoj školi kao prvo da je na lošem glasu, a kao drugo da ne pruži učenicima ono što im treba”, ocijenio je Slobodan.
Bonus video:
