“Pored negiranja kroz istoriju mi danas čak i u Bosni i Hercegovini imamo neke izvotoperene poglede, koji bosanski predstavljaju drugim imenom. Tako, čak i u samoj BiH, u kojoj je taj jezik službeni, na gotovo pola teritorije govornicima bosanskim jezikom se negira pravo da se njime služe”, kazao je je direktor Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, dr Alen Kalajdžija, dodajući da su Bošnjaci u Crnoj Gori izgleda u boljoj poziciji nego što su oni u BiH.
Profesor Kalajždija je to kazao na tribini “Bosanski jezik i Bošnjaci - društvena realnost i perspektive u Crnoj Gori”, preksinoć u Bijelom Polju, kojom je simbolično obilježen Međunarodni dan maternjeg jezika u organizaciji Bošnjačkog vijeća Crne Gore.
“Bosanski jezik je istorijska, komunikacijska i kulturna činjenica, i sastavni je dio identiteta prvenstveno bošnjačkog naroda, i ni jedna zajednica ne može opstati bez svog maternjeg jezika“, kazao je Kalajdžija.
On je poglede i tvrdnje da se bosanski jezik razvija iz srpsko-hrvatskog jezika, nazvano nenaučnim tvrdnjama i floskulama, ističući da bosanski ima puni istorijski kontinuitet, kao i svi ostali južnoslovenski, pa i slovenski jezici.
“Oni koji se bavili fenomenom proučivanja uporedne gramatike indoevropskih jezika, znaju da je bosanski jezik u sistemu indoevropskih jezika, jedan od jezika na grani slovenske jezičke porodice, odnosno južnoslovenske jezičke grane. Dakle, bosanki jezik je jednako star koliko i makedonski, ukrajinski, ruski, srpski, češki, slovenski. Bosanki jezik se bilježi od 12. vijeka, kada se posebno na jućnoslovenskom prostoru, započinju razvijati procesi koji govore o upotrebi nekog specifičnog jezičkog izraza na datom prostoru. Osim Crne Gore mi imamo na na širem prostoru, Sandžaka, Hrvarske i drugih prostora veliki broj spomenika koji govore o upotrebi bosanskog jezika, što potvrđuje da je bosanki jezik u svom istorijskom kontinuitetu centralni srednje-južno-slovenski jezik. On je od početaka razvoja pismenosti na tom jeziku, do vremena standardizacije, pomenuti Bečki književni dogovor zaobišao bosanski kao i crnogorski jezik, zato što Bosna i prostor današnjeg Sandžaka nije bio u okvirima tadašnje strukture vlasti u kojem su se nalazili prostori Srbije i Hrvatske. Zato srpsko-hrvatski književno jezički dogovor je podrazumijevao prije svega govornike ta dva jezika, u stvaranju jednog zajedničkog, a njegova baza je istočno hercegovački govor. A Bosna je u tom periodu bila izvan tog kulturno- političkog prostora, i bila u okvirima Osmanske carevine”, kazao je Kalajdžija dodajući da se bosanski jezik u procese evropeizacije počeo uključivati 1850 godine.
On je istakao da je samo deset godina nakon Bečkog dogovora započeo proces službene upotrebe bosanskog jezika, a prije nego što su dobili srpski i hrvatski ( oko 1860). Fonetski ćirilični pravopis je prije zaživio prije u Bosni nego tamo gdje je bio namijenjen. A ćirilica je “staro bosansko pismo”, kazao je on navodeći dokumenta u kojima se pominje da se “bosanskim jezikom u Crnoj Gori govorilo još od Kosovskog boja”.
Profesor i moderator tribune Suljo Mustafić je kazao da je, sticajem okolnosti, prije svega kroz dva sporazuma ili nagodbe srpskih i hrvatskih jezikoslovaca ili lingvista u Beču 1850. i u Novom Sadu 1954. godine, ustanovljeno zajedničko ime za sprsko-hrvatski i/ili hrvatsko-srpski jezik, potpuno su izopštena dva, i tada već, kroz narodnu-usmenu i kroz pisanu književnost, potvrđena jezika-bosanski i crnogorski.
“I gotovo vijek i po je bilo potrebno da ta južnoslovenska naroda, Crnogorci i Bošnjaci dobiju pravo da se jezik kojim govore nazovu svojim pravim imenom-povijesniim i tradicionalnim. Bosanski jezik je danas realna, popisna,statistička i ustavna kategorija u Crnoj Gori”, kazao je Mustafić.
Profesor Zejnel Klimenta govorio je o primjeni i nastavnom procesu bosanskog jezika u školama. Ispred Bošnjačkog nacionalnog vijeća Srbije o postupku zaživljavanja bosanskog jezika na prostoru Sandžaka je govorio profesor Sead Šemsović.
Na tribini je istaknuto da, kada je u pitanju implementacija bosanskog jezika i književnosti u nastavnim sadržajima udžebnicima i uopšte praksi treba pristupati ozbiljno, organizovano i osmišljeno, a ne kao do sada - stihijski, neusaglašeno, kroz djelovanje i entuzijazam pojedinaca.
Tribini su prisustvovali i pisac i esejista, saradnik na Institutu za jezike, prof. Hadžem Hajdarević, direktor muzeja “Ras” u Novom Pazaru dr Fuad Baćićanin, i vijećnik Bošnjačkog nacionalnog vijeća na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, n aučni saradnik na Institutu za jezike Univerziteta u Sarajevu, doc. dr Jasmin Hodžić.
Poslije tribine, predstavnici bošnjačkih vijeća BiH i Srbije uručili su poklone u vidu knjiga predsjedniku Bošnjačkog vijeća Crne Gore Mirsadu Džudževiću, kako bi upotpunili biblioteku tog vijeća, knjigama na bosanskom jeziku.
I Divoševo jevanđelje pisano na bosanskoj ćirilici
Profesor Kalajdžija je istakao da je bosanski jezik na širem prostoru imao svoj puni istorijski kontinuitet, tvrdeći da je dio te pismenosti i Divoševo jevanđelje.
“Mi pismenost na bosanskom jeziku pratimo od srednjeg vijeka, u kojem imamo dva oblika knjiženog jezika: bosansku redakciju staroslovenskog i Divoševo jevanđelje, koje je prenešeno iz bosanske crkve u jedan manastir u Bijelom Polju. I danas Divoševo jevanđelje predstavlja jedan od izvora za proučavanje Bosanske redakcije staroslovenskog jezika i naredne godine ćemo objaviti rezultate istraživanje vezano za to jevanđelje”, kazao je Kalajdžija.
Bonus video:
