Veb magazin i Fejsbuk stranica koja ga prati, “Bosonoga”, nastao je krajem 2016. godine, kao i sve dobre ideje - u trenutku, ističe glavni i odgovorni urednik tima koji na njoj radi, Nenad Bosnić. “Magazin je osmislila i pokrenula ekipa koja već deceniju organizuje 'Demofest', najveći festival demo bendova u ovom dijelu Evrope, koji se svakog jula održava u Banjaluci. Između dva Demofesta, uvijek smo se trudili da putem stranice demofest.org promovišemo rad takmičara, izvještavamo o njihovim novim albumima, singlovima i na druge načine pokušavamo da podržimo tu scenu o kojoj se sve manje piše i priča”, prisjeća se Bosnić i nastavlja:
“...I onda smo sebi postavili pitanje možemo li otići korak dalje u aktuelizaciji tih tema, ne samo u oblasti muzike, već i drugih umjetničkih pravaca. Odgovor je, kako i dolikuje jednom magazinu o umjetnosti, stigao u trenutku inspiracije. Nastala je Bosonoga, kao naš pokušaj da upumpamo neku svježu krv u bledunjavu krvnu sliku javnog diskursa, u kojem je umjetnost svedena na par stubaca u novinama i nekoliko entuzijasta koji ne odustaju. To je onaj dotok koji je srcu najpotrebniji”, govori urednik “Bosonoge”.
Nenad Bosnić predstavio je tim “Bosonoge” i govorio o idejama, ciljevima i vizijama koje kroz ovaj portal pokušavaju da ostvare.
Ko je Bosonoga i ko čini njen tim?
Na papiru, Bosonoga su Sonja, Savo, Saša i Nenad - šarolika ekipa sa višegodišnjim iskustvom u novinarstvu, umjetnosti i advertajzingu. No, znamo da papir trpi svašta, pa je Bosonoga, u stvari, mnogo šira priča. Nju podjednako čine i naši saradnici, poput književnika Muharema Bazdulja, filmadžije i pisca Nemanje Jovanova, našeg stručnjaka za strip Mirka Kovačevića Kočeta, Katarine Kostić koja predivno piše o književnosti... Isto koliko su 'Bosonoga' i svi ti ljudi koji nas čitaju, komentarišu, hvale, kritikuju, predlažu... Zvuči kao floskula, ali svi mi zajedno smo taj jedan tim, koji skupa igra za popravljanje stanja na semaforu, gdje već dugo rezultat nije u korist kulture.
Kako je “Bosonoga” dobila ime?
“Bosonoga” ima dva kuma, tačnije, kuma i kumu. Sam naziv je potekao iz uma Nikole Kolje Pejakovića, koji je istim imenom krstio nama bratsku producentsku kuću, iz koje je stigla serija „Meso“, a uskoro dolaze i istoimeni film, kratki film „Noć kad je hodala“ i serija „Kosti“. I taj naziv se svima dopao, kako zbog asocijacija na naše slavne književnike, tako i zbog optimizma koji zrači iz njega, iako je ujedno u pitanju i prilično slikovit opis sumornog stanja u kojem se kulturni radnici nalaze kod nas. Nekoliko mjeseci kasnije, kada smo pokretali magazin, Brankica Janković, direktorica Demofesta i agencije “Aquarius”, predložila je da se i magazin zove tako, i time smo zaokružili identitet “Bosonoge”. Istina, danas nas ponekad pomiješaju, pa se nama jave ljudi da čestitaju na dobroj epizodi „Mesa“, ali mi te pohvale uredno prenesemo ekipi iz produkcije. Valjda i njih neko nekad pohvali za dobar tekst koji smo mi napisali, nadam se.
Teme kojima se bavite u vezi su umjetnošću, kulturom, današnjicom... Koliko je teško pridobiti publiku i ugoditi joj?
Ne bih rekao da je teško ugoditi publici, prije je to ili krajnje jednostavno ili potpuno nemoguće, zavisi od toga kakvoj publici se obraćate. “Bosonoga” se obraća čitaocima koji poznaju i vole ono o čemu pišemo, a čim postoje bilo znanje, bilo emocije, znate da neće biti neke opšte saglasnosti, ali hoće argumentovane diskusije. I to je naš osnovni cilj: da se razmjenuju stavovi, mišljenja, iskustva, doživljaji. Da se o umjetnosti priča, i to priča što više. Zato se ni ne trudimo da ugađamo bilo kome, već svako od nas staje iza svojih riječi i nerijetko objavljujemo dijametralno suprotne osvrte na isti film, album ili temu, koje su napisali različiti ljudi. Diskusija o kulturi i umjetnosti je osnovna svrha onoga što radimo, jer se iz nje rađaju i popularizacija, i ideje, i pokreti, i razumijevanje. Diskusija će spasiti svijet, da parafraziram meni veoma dragog Rusa.
Privlačenje publike, već, nije toliko jednostavan posao, jer su ljudi danas zatrpani različitim sadržajima sa svih strana i postoji prava elektronska šuma medija, u kojoj su najviša stabla ona koja ugađaju publici, što smatram sasvim legitimnim poslovnim potezom. Mi smo, ipak, odabrali drugi put, znajući da će on biti teži, ali ko zna šta traži, nabasaće već na nas i u toj šumi.
Da li su, i koliko, sfere koje “Bosonoga” prati zapostavljene u današnjem društvu, makar u našem regionu?
Naravno da jesu, ali i tu treba stvari posmatrati realno. Kultura je svugdje bliže margini nego centru, pa šta tek očekivati od prostora koji su prošli ono kroz šta smo mi ovdje prošli u prethodnih nekoliko decenija? Problem je negdje drugo, u tome da li se mi mičemo iz pozicije u kojoj smo se našli ili je prihvatamo kao svoj usud. Mislim da na tome ne radimo dovoljno, da se ne trudimo dovoljno da promijenimo i pokrenemo stvari, a to se može, vjerujte. Demofest, festival koji sam pomenuo i koji se čitavu deceniju bori sa vjetrenjačama, najbolji je dokaz za to. Nije lako i ne krivim nikoga ko je pokušao, dao sve što je mogao, pa odustao, ali mnogo je onih koji još nisu ni pokušali ili nisu dali sve od sebe. Kada bi se oni aktivirali, unaprijedili bismo štošta u svom okruženju, pa i poziciju kulture.
Šta Vam je posebno bitno pri obradi tema i da li postoji nešto što “Bosonoga” posebno propagira?
Jedino što nam je važno su raznovrsnost i otvorenost za diskusiju. Film i muzika su naš fokus od početka, ali se trudimo da pokrijemo što više umjetnosti, kao i da unutar ovih umjetnosti obradimo što raznovrsnije sadržaje: i blokbastere, i serije, i evropske filmove, i aktuelne i istorijske teme. Da pišemo i o etabliranim umjetnicima i o onima čije vrijeme tek dolazi, i o stranoj i o regionalnoj sceni. Naravno, resursi su uvijek ograničenje, ali pokušavamo da se krećemo što više unutar trenutnih granica i donesemo što više različitih sadržaja pred čitaoce. Takođe, trudimo se da budemo maksimalno otvoreni za različite poglede i uglove, čak i kada uredništvo nije potpuno saglasno sa mišljenjem nekog od autora. Sve dok se ne gađamo cipelama, svako je dobrodošao, jer smo ionako svi bosonogi, pa hajde da vidimo šta zajedno možemo da uradimo u vezi sa tim pitanjem.
Za filmske argumente treba vremena
Sonja Savić, iz filmske redakcije “Bosonoge”, govorila je o temama i procesu kroz koji prolazi dok piše. Ističe da je mnogo teže napisati recenziju nego izdvojiti (skoro pa i nepoznatu) zanimljivost vezanu za film, seriju ili nešto drugo.
“Recenzija zahtijeva više vremena, jer film (ili serija) se treba pogledati. Nije loše ni pogledati i neki intervju sa režiserom o tom filmu i istražiti generalno teme koje se obrađuju u samom djelu. Bilo da želite da kažete da je nešto dobro ili loše, morate argumentovano to da uradite, a za te argumente, ipak, treba vremena. Novosti iz svijeta filma je mnogo lakše napisati jer se radi o klasičnom izvještavanju, iako se trudimo i da u te jednostavne vijesti ubacimo neki naš stil pisanja ili komentar”, kaže Savićeva i dodaje da regionalna dešavanja zahtijevaju više obazrivosti, jer su svi iz redakcije “bolje potkovani znanjem o stranim filmovima (i ne, ne samo filmovima iz Holivuda)”.
Sve može biti inspiracija, za to nema nikakvih pravila
“Nisam siguran da možemo ići tako daleko da tvrdimo kako muzika ili film, ili bilo koja umjetnost, može nešto bitno promijeniti u društvu, bar ne u nekom širem kontekstu. Volim da vjerujem da ono što mi radimo može barem malo da dodirne i dopre do ljudi na nekom ličnom nivou - nivou mikrokosmosa. Ako na taj način uspijete da dođete do nekog značajnog broja ljudi, onda bi možda moglo imati smisla da se govori o nekakvom uticaju na pozicije društva i kulture”, kaže Savo Drakulić, muzički urednik i dodaje da inspiracija za njihove tekstove ne podliježe pravilima.
“Sve može biti inspiracija, nema nikakvih pravila. Nekada je to neki album. Ili samo jedna pjesma. Takođe, ekipa koja piše za “Bosonogu” je veoma bliska, pa razgovaramo na najrazličitije moguće teme i iz tih druženja se često iskristališe neka ideja. Zapravo, neki od meni najdražih tekstova na sajtu su oni koji su nastali tokom druženja, često iz šale, u nekoj pauzi za kafu. I to se dešava mnogo češće nego što biste pomislili.
Iako se trudimo da budemo aktuelni, ne robujemo dnevnim događanjima i ne tražimo u njima povod za tekstove. Barem ne po svaku cijenu. Često se bavimo stvarima za koje bi vam u drugim medijima rekli da su zastarjele ili da nema razloga da se piše o njima. Nama za kvalitetnu priču ne treba neki specijalan povod. Lijepo je vidjeti da se veliki broj ljudi slaže sa nama kada je to u pitanju”, zaključio je Drakulić.
Trudimo se da ugodimo, a ne da podilazimo publici
Saša Karanović je još jedan član filmske redakcije Bosonoge, ali njegove teme se šire i do muzike i književnosti. On objašnjava da je publika magazina prilično raznovrsna ali da oni, uprkos tome, ostaju dosljedni.
“Publika je zaista raznovrsna, što vidimo po reakcijama na tekstove. Negdje između ljudi koji su tu, zato što na jednom mjestu mogu naći i aktuelne i zanimljive informacije o filmu i muzici, do ljudi koji nisu tu, zbog informacija već hoće analize, stavove, tumačenja i slično. Prvi dio publike se često smara predetaljnim i previše stručnim tekstovima, dok se drugi dio smara kada vidi da smo objavili tekst o sinu basiste “Korna”, ili nešto slično tome. Mi pokušavamo pomiriti te dvije strane i to ne da bi podilazili publici nego zato što od početka vjerujemo da se o kulturi treba govoriti mješavinom popularnog i stručnog jezika, da bi živi jezik osvježio često ustajale kulturne teme i da bi stručni jezik kolokvijane zaključke o filmovima i muzici zaoštrava i podiže na viši nivo”, ističe on i dodaje da se trude da publika uvijek osjeti prisustvo autora u tekstu, jer je 'Bosonoga' “medij sa stavom, a ne samo recikler informacija”.
Bonus video:
