Šta je psorijaza, kako i koliko uspješno se liječi, te da li se preporučuju alternativne metode u liječenju ovog oboljenja, za "Boje jutra" na TV Vijesti je govorio doc. dr Željko Mijušković, načelnik Klinike za kožne i polne bolesti, VMA.
Mijušković među glavnim preporukama za liječenje ovog problema ističe da, ukoliko se psorijaza nalazi na većem dijelu tijela, nije dovoljno koristiti samo lokalnu terepiju u vidu masti i krema i da se psorijaza mora tretirati ozbiljno kako bi se ublažili svrab i bol.
Takođe, kada primijeti promjene na koži, pacijent bi trebalo da se javi svom dermatologu koji će mu savjetovati adekvatnu terapiju, a uspjeh liječenja psorijaze, pored izbora terapije, zavisi i od regulisanja tjelesne težine pacijenta i izbjegavanja konzumiranja alkohola i cigareta.
Kako navodi, psorijaza je hronična, rekurentna, zapaljenska, sistemska bolest koja je uslovljena genetskim i imunološkim karakteristikama osobe, a ima izrazito negativan efekat na kvalitet života. Ne može se sa sigurnošću reći da je nasljedna, ali postoje određene predispozicije za nastanak oboljenja. U studiji u kojoj je praćena učestalost psorijaze kod djece, ističe Mijušković, rezultati su pokazali da je učestalost oboljenja bila najveća kada su oba roditelja imala psorijazu.
Psorijaza se, kako je rekao, manifestuje se prvenstveno na koži i/ili zglobovima, ali su mnogobrojne i druge pridružene bolesti.
"Osim promjena na koži psorijaza može da se manifestuje i na sluzokožama (najčešće na genitalijama) i na noktima. Promjene na noktima su brojne: tačkasta udubljenja, uzdužne linije i brazde, zadebljanja ispod nokatne ploče i dr," navodi on.
Takođe, pravilnim lečenjem psorijaze smanjuje se šansa da pacijent razvije bolest metabolizma ili bolest srca i krvnih sudova.
Alternativne metode liječenja nisu preporučljive, a poseban problem sa korišćenjem biljnih preparata je što se kvalitet i sadržaj preparata ne kontrolišu, što nijesu prošli klinička ispitivanja, što je u njima zabilježeno prisustvo kortikosteroida, ili čak teških metala. Osim toga, navodi Mijušković, pojedini biljni preparati imaju već poznate neželjene efekte, te se ne može reći da tzv. prirodna biljna terapija ne može biti štetna.
Bonus video:
