Kako su erotsko i seksualno, bilo iz kog teoretskog, ili samo empirijskog ugla gledano, važan dio života, literatura ne može a da se njima ne bavi i ne prihvati ih kao svoju trajnu tematsku preokupaciju. Štaviše, tematska razuđenost, nijansiranost u opisivanju brojnih međuljudskih relacija koje erotsko i seksualno impliciraju, te mjesto poetskog u svemu, osiguravaju joj ozbiljnost prema samoj sebi i kredibilitet kod čitalaca. O tome kako su se sa ovom temom iznijeli i koliko transparentnim su učinili svoj stav upravo u odnosu na erotsko i seksualno neki od predstavnika savremene crnogorske proze, biće riječi u ovom tekstu. Tekst će pokušati da osvijetli kauzalitet tranzicionog doba i nove muške osjećajnosti - zanimljivo je da su glavni junaci ovog proznog opusa najčešće pripadnici muškog pola, što zasigurno ima poseban značaj i može biti tema za sebe - pošto je prelazno doba u većini slučajeva onaj istorijsko-socijalni kontekst u okviru koga djeluju junaci proze koja je u fokusu ovog mini istraživanja.
Svijest o sebi kao erotskom biću. Homo eroticus na djelu
Kad je u pitanju prepoznavanje erotskog dijela sebe i pogotovo suočavanje sa vlastitim seksualnim bićem čije zadovoljenje traži konstantnu aktivnost, može se reći da su kod savremenih crnogorskih prozaista dva stava jasno izdiferencirana. Prvi se svodi na ono što Rex, jedan od likova iz Privatne galerije, autora Balše Brkovića u diskusiji na ovu temu izražava stavom: “A ja mislio (to je) kresanje…”., dakle, jednostavna i već viđena šema kako stvari na ovom planu u životu funkcionišu, dok drugi stav zahtijeva stalni angažman. U njemu se konstantno traži nadgradnja i diskurs erotskog i seksualnog stalno se obogaćuje i širi na neslućeno mnogo polja. Vizuelno, digitalno, svemoguće projekcije erotskog u budućnosti i moguće fiziloške transformacije polova, prije svega muškarca, s ciljem da postigne funkciju rađanja, teme su koje se uvode na velika vrata.
Tako recimo u Crnogorskom romanu Đura Radosavovića ”kresanja” ima na pretek, pogotovo u njegovom prvom dijelu. Ono je tu u funkciji zaklona, glavnom junaku pruža utočište od usamljrnosti i životnog apsurda koji sve više zjapi i prijeti da ga povuče na dno, a Ivani, njegovoj djevojci, potvrda je da vlada životnom rutinom i da će sve završiti dobijanjem željenog statusa - statusa udate žene. Uopšte, izabrana forma erotskog i seksualnog života protagonistima omogućava da se sklone sa vjetrometine grube i u svakom pogledu devastirane zbilje tranzicionog perioda. Doduše, samo za izvjesno vrijeme, pošto se pokazuje da izolacija, čak i kad je izabrana opcija, nije oslobođenje od nakaradnih ambicija jednog od partnera. Ivanina ambicija da dominira dobija na pr. u takvim uslovima mnogo veći manevarski prostor, a što na kraju rezultira odbojnošću i konačnoj težnji njenog mladića da izađe iz tako opresivno definisanog odnosa koji vidi, ništa manje nego kao situaciju u kojoj on kopa sam sebi grob. (25.st.).
Homo eroticus u slučaju Bakija Braunovića, glavnog junaka iz već pomenutog romana Privatna galerija, daleko je od toga da svoju aktivnost na ovom polju zatomi u okvire malog stana u nekom od podgoričkih tipskih naselja. Uostalom, stariji je, ima posao i situiran je, za sobom ima iskustvo neuspjelog braka, sina prema kom ima otvorenu komunikaciju i drži do sebe kao oca, ima i roditelje, sa kojima porodični red nije narušen i gdje nedjeljni ručak egzistira kao dio građanske koreografije, na kraju, tu je i brat prema kom gaji istinski bratska osjećanja. Iako je sve obilato začinjeno velikim količinama droge i alkohola, životna konstrukcija izdržava. Ima mjesta za prilično nijansiran imtimni život.
Žensko sazviježđe
Možda upravo zahvaljujući očuvanoj građanskoj konstrukciji, koju čak ni velika sjenka porodičnog patrijarha oca Josifa (!) ne može da dovede u pitanje, glavni junak Privatne galerije je u stanju da uspostavi višeznačne odnose sa suprotnim polom, sa manje ili više erotskim i seksualnim predznakom. U tom sažviježđu treba specifizirati četiri ženska lika. Sašu, bivšu ženu, koja iako nije konkretno prisutna, igra ulogu one koja daje mjeru stvarima, glavnog junaka čini promišljenim i izbalansiranim, u stanju da u proživljenom vidi i dobro i zlo. Tu je onda Lidija, aktuelna ljubavna veza tokom gotovo cijelog romana, te slikarka Milva sa interesantnim statusom prijateljice - povjerenice, i na kraju majka Isidora. Ova posljednja sa važnom funkcijom vestalke porodičnog ognjišta i one koja očuvanjem tradicionalnih vrijednosti, dobrom kuhinjom i smjernim preuzimanjem uloge supruge, majke i bake, omogućava da se muški članovi porodice razbokore u svakom pogledu. U svakom slučaju, tako je kad je erotsko u pitanju: otac pored svih drugih aktivnosti stiže da piše erotske pjesme, a sinovi erotsko upražnjavaju u velikom stilu, kako teoretski tako i praktično.
Zanimljivo je da u odnosima među članicama ovog ženskog kvarteta nema konflikta. Pogotovo je interesantno da Lidija i Milva, prva legitimna ljubavnica, druga prijateljica i intimna povjernica glavnog junaka, idu za tim da upravo sa njim obrazuju intelektualni trio koji dio slobodnog vremena provodi zajedno, istražujući šta urbani topos u kom žive ima da ponudi. Zaslugu za to svakako ima Braunovićev sofisticirani pristup erotskom i seksualnom, njegova distanciranost i viđenje prije svega estetske dimenzije u svemu. Prvi poljubac sa Lidijom tako se opisuje kao konstrukt, dakle, neka vrsta estetske nadgradnje, koja se inače ističe u svemu. Intimni odnos sa njom opisan je sa izvjesnom duhovitom, pa i ironičnom notom (58.st.). Relacija prema Milvi, iako leluja na ivici da se pretvori u intimnu u standardnom smislu, ostaje nerazriješena i u stanovitom polju napetosti jer Baki Braunović povlači kočnicu kad se to od njega najmanje očekuje i sve završava upravo u mješavini erotsko-estetskog doživljaja koji na čitaoca ostavlja snažan dojam (118.st.).
(Kraj u narednom broju)
Bonus video:
