U sklopu Zimske scene Barskog ljetopisa, u Dvorcu kralja Nikole sinoć je otvorena samostalna izložba Milutina Obradovića, akademskog slikara iz Bijelog Polja. Barskoj likovnoj publici Obradović je predstavio ulja na platnu nastajala u prethodne tri godine, kojima dominira tema konja.
Otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti i selektorka likovnog programa Ljetopisa dr Anastazija Miranović istakla je da su konji česta tema likovnih umjetnosti, još od prvih poznatih pećinskih crteža, preko antike, renesanse i klasicizma.
"U skulpturi i slikarstvu konji su simbolizovali najpozitvnije osobine i fenomene –snagu, potentnost, brzinu, plemenitost, izdržljivost, hrabrost, odanost, ljepotu, neobuzdanost, slobodu… Konj kao lajt motiv nerijetka je tema i crnogorskih slikara, a Obradović je nesporno umjetnik koji na posve osoben način opservira ovu temu. Osim specifičnog egzekutivnog čina, koji plijeni razigranom, slojevitom crtačko-kolorističkom naracijom, ono što intrigira je Milutinovo “zrno tajne” koje nam umjetnik poklanja svojim djelom, kako je i ime jednog njegovog rada – “Kad poklonim svima jedno zrno tajne”. U pokušaju razotkrivanja tih tajnovitih zrnaca , zapravo pokušavamo dosegnuti tajnu umjetnosti", istakla je Miranović.
Obradović je kazao da je taj konj “možda samo jedna energetička skrivalica”, dodajući da u svakom od nas postoji “još neko ko živi pored nas, tako i putujemo ka našoj budućnosti”. Za ovaj motiv je rekao da nije ni usiljen, ni namjeran, već da je “ isuviše iskren”, i da se javlja kao pozorišna lutka, “onako protrči svom svojom snagom i koloritnom jačinom.”
"Nije pitanje otkud on, pitanje je otkud ja na njemu takom jakom i silnom. Simbolika figuracije konja je jednostavno segment snage, možda neka izgubljena igračka u djetinjstvu, nešto što se vječito rađa, nosi snagu, ljubav, ratove, kraljeve, kapu žita seljaka. Moji konji su puni kolorita, likovnih informacija koje živim u svojoj tišini zajedno sa njima. Imaju asocijacije, one izranjaju iz najiskrenijih trenutaka mog djetinjstva i sve te forme koje se rađaju, skoro da se odvajaju od figuracije na nekim djelima i nadam se da će trajati. U svom djelu nisam odstupio odo onoga što je ljudska savjest, dobro, plemenito, humano, obojeno, to je bila dobra smjernica mene kao umjetnika, čovjeka i roditelja", rekao je Obradović..
Ova postavka, koju je nedavno pod imenom “Običan malecki san” i u većem obimu podgorička publika imala prilike vidjeti u Modernoj galeriji, nakon Bara u 2018. biće u maju predstavljena u Ljubljani, u avgustu u Kotoru, a do kraja godine, planovi sežu i do jedne udaljene destinacije. Na pitanje ”Vijesti” da li je ovom postavkom faktički okončao jednu kreativnu fazu, Obradović je naveo da je svaki kraj novi početak, te da ne zna gdje će njegov talas odvesti njegovu lađu, “ali, biću stvaraalac, biću rudar, taj kraj je samo moj početak, tako smo se dogovorili na početku da nema kraja”.
Svoju saradnju sa podgoričkom galerijom “Konzul” Obradović je opisao kao izuzetno iskustvo, akcentujući da umjetnik mora imati svoju adresu odakle je krenuo, “a “Konzul” je moja matična kuća u kojoj se osjećam lijepo”.
"Gdje god da dođem, bio to Bar ili Beograd,vratim se gakleriji “Konzul” kao svojoj kući u kojoj imam svoje mjesto za cipele u kojima sam prohodao., Za umjetnika je presudno da ima svoju maticu kao što je ima pčela, nekog ko će ga podržati, ne shvatiti, nego jednostavno nekad i pokuditi i savjetovati, biti prijatelj sa njim, ali ostati u svojoj svježini i zdravosti, kao ja sa “Konzul” galerijom. Dosta toga učim od njih, ali i oni od mene, približavamo se nekom osjećaju poslovne porodice koja za umjetnika mora da postoji. Sve ostalo su lutanja i avanturizam, a umjetnik je najskloniji avanturizmu, on najprije ušeta u to ludilo i bezglavlje, i da ne bi ginuo, mora sebi obezbijediti ovakvu adresu koju može nazvati svojim domom", rekao je Obradović “Vijestima”.
U katalogu izložbe, za njegova djela dr MIranović je zapisala da su kompleksna, višeznačna, “zapretana hororvakuovskim zaposjedanjem prostora, istovremenim centriranjem i disperzijom”.
"Obradović višeplanski gradi kompoziciju. Protagonist dešavanja je centriran u definisani fizikum slike, dominira prostorom, realno-irelanim pejzažom sjećanja, snova, zavičaja. Istovremeno snažna i krhka, arhitektonika slike rastače se u bezbroj rukavaca i stameno stoji, inpostirana u mnemografskim zapisima, u sjećanju dječaka, u individualnom pogledu oka koje zna da gleda. Kolorit razigran, radostan, živ. Potez žustar, promišljen. Fluktuirajuće, ameboidne, floralne, geometrijske i raznorodne forme podrška su osnovne priče iz i od koje sve kreće."
Obradović nas podsjeća da ne možemo pobjeći od sebe, vlastitog identiteta i integriteta, te da čovjek koji je bačen u istorijske, društveno-političke i kulturne prekretnice svog vremena, osjeća sigurnost jedino u sebi, svom biću, u onome što nosi u duši, u sjećanju, unutarnjem jeziku-ocijenila je dr Miranović
Obradovićeve slike u Dvorcu biće na uvidu likovnoj publici narednih mjesec dana.
Galerija
Bonus video:
