Zlatko Jovović je dugo godina pisao pjesme zabavne muzike, a nedavno je napisao i svoj prvi roman “Karta za Formenteru u jednom pravcu” koji namjerava da objavi u elektronskoj i štampanoj verziji u aprilu. Ono što ovaj roman čini drugačijim jeste što će u elektronskoj verziji biti ispraćen multimedijalnim sadržajem, pa će tako čitaoci moći da, osim čitanja , i gledaju i slušaju ono o čemu Jovović piše. “Roman sam počeo pisati spontano. Moram istaći da je recenziju i lekturu romana uradio naš čuveni novinar nezavisnog nedjeljnika “Monitor” Veseljko Koprivica. Radnju sam smjestio u Crnoj Gori, u blizini sela Godinje na Skadarskom jezeru i odigrava se krajem 2012. godine”, govori autor. Prema riječima Jovovića, radnja se bazira na temama kao što su otuđenost između ljudi, odnos roditelja i djece, bračnih partnera i prijatelja, “Glavni lik skoro da ne postoji jer “Karta za Formenteru" hronološki prati živote nekoliko likova čije se sudbine međusobno prepliću. Njihove pojedinačne priče na kraju imaju zajedničku konotaciju. Svi likovi su u vječitoj potrazi za srećom, za nekim boljim budućim danima, praćeni na tom putu pomiješanim emocijama i progonjeni duhovima prošlosti. Njihove karaktere oslikava ljubav, istina, odanost i poštenje koji su u stalnom sukobu sa svim onim sumnjama, osvetama i lažima koje nose u sebi”, ističe Jovović.
Roman nema određen žanr, već je na čitaocu da ga tumači, i to kao ljubavni, malo psihološki ili triler
Roman ”Karta za Formenteru u jednom pravcu” se već neko vrijeme, dok čeka na štampanje, provlači internetom, jer kako je zamišljen kao multimedijalni projekat “bila je neophodna njegova promocija i na društvenim mrežama jer je to najbolji način da se približi publici”, objašnjava Jovović. “Upravo zato “Karta zaFormenteru” ima i zvanični veb sajt, promotivne spotove i postere, roman ima i svoj logo. Pokušao sam da roman približim čitaocima nešto slično kao što se u filmskoj industiji, pomoću trejlera promoviše film čak i mjesecima prije premijere”, kaže on. Osim multimedijalnog izdanja i online promocije, roman je specifičan i po tome što Jovović sredstva za njegovo izdavanje prikuplja preko interneta i jedan je od rijetkih, ako ne i jedini autor koji se u Crnoj Gori odlučio na taj potez. “Nije mi poznato da je neko pokušao doći do sredstava za štampanje knjige na taj način crowfunding kampanje. Ja sam prosto bio prinuđen na to jer je podrška institucija kulture i izdavača bila skromna. Prilična sredstva sam odvojio za izradu aplikacija za roman, namijenjenih čitanju na svim uređajima, imao sam troškove u izradi veb sajta, tako da sam odlučio da sredstva koja mi nedostaju za štampano izdanje potražim preko kampanje na sajtu Indiegogo”, iskren je Jovović koji “Vijestima” priznaje i da je očekivao “malo bolje rezultate kampanje”. “Smatram da su nedovoljna poznavanja načina uplata na internetu i strah od takvog načina plaćanja glavni razlozi slabijeg odziva ljudi. S druge strane, shvatam da je manjak filantropije samo posljedica ovih vremana u kojima živimo. Moram istaći da su u dosadašnjem toku kampanje najveći dopinos dali naši iseljenici rasuti po cijelom svijetu, na čemu im se ovom prilikom od srca zahvaljujem”, kaže Jovović koji za svaku donaciju uzvrati poklonom, jer je kampanja na spomenutom sajtu tako i zamšljena. “U mom slučaju pokloni su elektronsko izdanje romana, izdanje sa posvetom, zahvalnice u pogovoru i slično. U pitanju su, dakle, skromni pokloni ali predstavljaju izraz mog poštovanja prema donatorima i njihovom činu. To je mali znak pažnje. Dobro se dobrim vraća, trebalo bi da je tako”, ubijeđen je autor. On je istakao da osim što nije čuo ni za jednog autora koji je ovim načinom sakupio sredstva za umjetničko djelo, nije upoznat ni sa jednim književnim djelom u Crnoj Gori i šire koji u elektronskoj formi imaju i multimedijalni sadržaj. “Prije svega, živimo u vremenu ekspanzije komunikativnih i multimedijalnih uređaja koji u svom tehničkom smislu pružaju odlične mogućnosti čitanja e-knjiga. Još jedna prednost elektronske forme je u tome što čitaocima omogućava pristup multimedijalnim sadržajima. “Karta za Formenteru” je ispunjena fotografijama, video i audio sadržajima, koji će čitaocima u obliku fusnota, dodatno približiti određene pojmove koji se spominju u romanu. Uglavnom, pred čitaocima će se naći elektronska verzija romana, koja će pružiti sasvim drugačiji pristup čitanju. Po mom skromnom mišljenju to je sasvim drugačiji pristup čitanju književnog djela i predstavlja nešto potpuno novo na crnogorskoj književnoj sceni. Između ostalog, ovo je i zbog toga vrlo zanimljiv i uzbudljiv roman. Roman koji se čita, gleda i sluša i koji vas uvodi u novu avanturu čitanja ”, kaže Jovović. On je istakao i da roman nije žanrovski određen, već je on kao autor ostavio čitaocu slobodu da ga tumači kako želi, kao ljubavni, psihološki, detektivski, ili nekako drugačije. “Svi likovi u romanu nose u sebi različite emocije. Upravo na tim emocijama sam gradio karaktere likova. Ljubav između roditelja i djece, između supružnika, odanost prijatelja, mržnja i zloba, izdaja i osveta, samo se neki od osjećaja na kojima sam oblikovao likove. Osim toga, u romanu je prisutna i doza misterije, detektivske radnje tako da ga to može svrstati u trilere. Roman je najbliži psihološkoj drami ali sam siguran da će ga čitaoci različito žanrovski tumačiti”, najavljuje autor ističući da je osnovna poruka romana da slučajnosti ne postoje i da je sve “ unaprijed određeno još u trenutku našeg rođenja”, a nazivi poglavlja romana su astronomski pojmovi. “Vođen mističnošću i tajanstvenim značenjem broja sedam, roman sam podjelio u sedam djelova a svaki dio ima sedam poglavlja. Djelovi imaju nazive po određenom astronomskom pojmu. Neraskidiva povezanost ljudi sa prirodom, sa našom planetom i svim tim kosmičkim pojavama od kojih zavisimo, čini osnovu sadržine romana. S druge strane, univerzum je ogromna mješavina materije i svjetlosti. Iz te materije smo i mi nastali a ta svjetlost nas održava. Dakle, moglo bi se reći da je u svakom od nas jedan mali svemir”, kaže Jovović i zaključuje: “Nekada je život ljudi kao crtež ludaka. Isto tako, svaki susret između ljudi nosi sa sobom poruku. Ako otkrijemo o kakvoj se poruci radi, to ćemo prije doznati smisao samog susreta”.Sačuvati kulturno-istorijske objekte je važan zadatak svih Jovović je u romanu posebnu pažnju posvetio i kulturno-istorijskim spomenicima kojima Crna Gora obiluje, a koje će uljepšati i elektronsko izdanje romana. “Elektronsko izdanje je ispunjeno fotografijama tih starih utvrđenja, zamkova, mostova i kula, koji su dio ljepote i kulturne baštine Crne Gore. Stari Rimski grad Duklja, ostrvo Grmožur, Haj Nehaj, Bajova kula i mnogi drugi lokaliteti prosto pričaju svoju vjekovnu priču o istorijskom naslijeđu naroda sa ovih prostora”, govori Jovović i dodaje da je većina tih spomenika trenutno, nažalost, zapuštena. “Većina tih spomenika je trenutno zapuštena. Kroz roman sam pokušao da probudim svijest i savjest ljudi da se pokloni mnogo više pažnje tim istorijskim objektima, kako bi se u punom smislu kulturno ili turistički valorizovali. To je vrlo bitan zadatak ove i svih narednih generacija. Baš zato u mom romanu sva ta utvrđenja zauzimaju posebno mjesto. Njihove zidine i kule još se i dalje ističu svojom gracioznošću i ljepotom. Te zidine i taj mediteranski kamen kao da nas opominju i prosto se otimaju zubu vremena. I dalje ponosno stoje, kao nijemi svjedoci nekih dalekih vremena, prkoseći nemaru i zaboravu i dalje ostaju nedodirljivi u svoj našoj prolaznosti”, ističe autor.
Bonus video:
