Optuženi u predmetu terorizam u pokušaju, u postupku koji se vodi pred Višim sudom u Podgorici, koriste različite metode za sopstvenu odbranu, ali adresa za to nije Vrhovni državni tužilac (VDT), poručio je VDT Ivica Stanković.
"Adresa za to je sudnica Višeg suda u Podgorici. To je mjesto gdje će se cijeniti svi prikupljeni dokazi i u krajnjem donijeti odluka“ kazao je Stanković u intervjuu agenciji Mina.
Upitan da prokomentariše dosadašnji tok suđenja Stanković je istakao da je svjestan interesovanja javnosti za ovaj postupak koji se javno prenosi, ali da kao VDT ne želi, a i da je nedopustivo da komentariše postupak koji je u toku.
Na pitanje da li smatra da je dosadašnji tok suđenja potvrdio nalaze iz optužnice Stanković je podsjetio da je optužnica u ovom predmetu potvrđena prije više od pola godine.
"To znači da je Viši sud u Podgorici, jedina relevantna institucija koja to može da uradi, našao da ima dovoljno dokaza za osnovanost sumnji koji su predstavljeni u optužnici Specijalnog državnog tužilaštva (SDT)“, naglasio je Stanković.
VDT nije htio da komentariše ocjene Demokratskog fronta (DF) da je u ovom predmetu bilo zloupotreba od strane Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.
"Tvrdnje o navodnim zloupotrebama ne bih komentarisao jer optuženi, kao što sam rekao, sami biraju način na koji će se braniti“, rekao je Stanković.
Govoreći o najavi DF-a da će podnijetii inicijativu za njegovo razrešenje, Stanković je rekao da je Zakonom o državnom tužilaštvu jasno definisano ko i kako može inicirati razrješenje VDT-a.
"Inicijativa se podnosi Tužilačkom savjetu, a prema Ustavu Crne Gore, jedino i isključivo Tužilački savjet Skupštini može da podnese predlog za razrješenje Vrhovnog državnog tužioca. Od oktobra 2014.godine , kada sam izabran za Vrhovnog državnog tužioca, nije bilo ni inicijative , ni predloga za moje razrješenje“, rekao je Stanković.
On je, na pitanje koji je bio glavni razlog za donošenje obavezujućih upustava kada su skidani imuniteti poslanicima Milanu Kneževiću, Andriji Mandiću i Nebojši Medojeviću, i da li misli da je to bio dobar potez, odgovorio da kao neko ko u obavljanju sudske i tužilačke funkcije ima iskustvo od skoro četiri decenije, ne bi dozvolio sebi da „danas donese odluku iza koje ne bih stajao i sjutra“.
Stanković je rekao da se to odnosi i na te konkretne slučajeve, koji se tiču određivanja pritvora i da su u samim uputstvima navedini razlozi kojima se rukovodio.
"U uputstvima je navedeno da, imajući u vidu da se mjera pritvora određuje samo u izuzetnim slučajevima i da mora biti uvijek opravdana kada je to neophodno radi nesmetanog vođenja postupka, kao i pretpostavku nevinosti i pretpostavku u korist slobode, u konkretnim slučajevima ne treba predlagati određivanje pritvora protiv poslanika”, podsjetio je Stanković.
On je ukazao i da je kroz uputstva napomenuo da se, shodno Ustavu, Zakoniku o krivičnom postupku i međunarodnim standardima, pritvor primjenjuje samo kada je strogo neophodan i kada predstavlja krajnju mjeru.
“I da se po potrebi i mogućnosti, mogu koristiti alternativne mjere u cilju obezbjedjenja prisustva okrivljenog, sprječavanja i ometanja postupka, zaštite svjedoka i drugim slučajevima”, kazao je Stanković.
On je poručio da bi istu odluku donio i danas upravo iz tih razloga i da nikakvih dodatnih nema, niti ih može biti.
"Činjenica je da zakonsku mogućnost davanja obavezujućeg uputstva nijesam iskoristio samo u konkretnim predmetima. Druga je stvar što su ovo predmeti za koja je javnost bila zainteresovana zbog čega su obavezujuća uputstva izazvala oprečne reakcije“, kazao je Stanković.
On je rekao da su u prethodnom periodu sve odluke Tužilaštva nailazile na pohvale ili kritike u zavisnosti od toga šta očekuju oni na koje se te odluke odnose.
"Različiti su znači motivi za komentarisanje odluka Državnog tužilaštva, baš kao i za analize odluka koje sam donio, kao Vrhovni državni tužilac“, rekao je Stanković.
Upitan kao komentariše ocjene da se davanjem obavezujućih upustava vidi "dominacija politike nad pravom" i da je povrijeđen princip jednakosti građana pred zakonom, Stanković je poručio da on nije neozbiljan čovjek, niti pravnik "od juče koji bi odlučivao na osnovu bilo čijih želja ili očekivanja".
"Svima koji smatraju da je trebalo da postupim ovako ili onako poručujem da razlog za svaku odluku Vrhovnog državnog tužioca treba tražiti isključivo među koricama Ustava i zakona. Ako to neko ne želi da prihvati, do njega je, a ne do Vrhovnog državnog tužioca“, kazao je Stanković.
On smatra da je bio dovoljno jasan kada je naveo razloge za davanje obavezujućih uputstava, zbog čega, kako je rekao, u svemu tome ne treba tražiti dodatne i skrivene razloge.
"Da ih ima to bi značilo da sam kršim zakon kojim je jasno definisano da se poslovi Državnog tužilaštva ne smiju vršiti ni pod čijim uticajem i da niko ne smije da utiče na Državno tužilaštvo u vršenju njegovih poslova“, poručio je Stanković.
Na pitanje da li je bilo političkih pritisaka na njega, Stanković je odgovorio da sve može da se definiše kao određena vrsta pritiska, ako ste mu podložni.
"Nadam se da sam u svojoj dosadašnjoj karijeri dokazao da nijesam od onih koji se rukovode bilo čijim očekivanjima. Neću reći da nemam dovoljno sluha da saslušam one koji imaju stav po određenom pitanju, čak i onda kada mi ga iznose bez mog traženja. To, međutim, nikako ne znači da će bilo čiji stav uticati na odluku koju, kao VDT, donosim“, rekao je Stanković.
On je istakao i kako mu se čini da svako sebi daje za pravo da Vrhovnom državnom tužiocu daje preporuke o postupanjima.
"Moram da napomenem da time ne želim nikoga da omalovažim, već naprotiv, ohrabrim da se sa podjednakim elanom i žarom posvete obavljanju sopstvenog posla“, poručio je Stanković.
Govoreći o uslovima u kojima rade tužiocu Stanković je istakao da je rijedak dan u kom se ne mogu čuti različite ocjene o radu Državnog tužilaštva, dok s druge strane na dnevni red nikako ne dolaze upravo pitanja o uslovima rada onih od kojih se toliko očekuje.
On je podsjetio da se u istoj zgradi, koja se nalazi u samom centru grada, koja nije uslovna, niti adekvatno obezbjeđena, nalaze ključna tužilaštva – Vrhovno, Specijalno, Više državno tužilaštvo u Podgorici, a do skoro i Sekretarijat Tužilačkog savjeta.
"Nadam se da će dovoljno ilustrativna slika biti činjenica da tužioci ovih tužilaštava dijele kancelarije i prinuđeni su da upravo u njima najčešće obavljaju saslušanja. Zamislite samo kako bi izgledalo da oba tužioca istovremeno saslušavaju učinioce krivičnih djela”, naveo je Stanković.
On je kazao da je već ukazivao i na određene, neprijatne, situacije, kada se u istom prostoru, hodniku, nerijetko ne mogu izbjeći susreti predstavnika zvanične delegacije i osumnjičenih koji se dovode na saslušanje.
"Nezamislivo je da se tako nešto desi u tužilaštvima zemalja regiona, da ne pominjem šire. Da biste se uvjerili u razlike koje se odnose na uslove, ne morate posjetiti naše i tužilaštva u Beogradu, Zagrebu ili Sarajevu. Dovoljno je samo pogledati fotografije sve će vam biti jasno”, kazao je Stanković.
On je rekao da kada govori o uslovima rada, „odnosno neuslovima“, to ni u kom slučaju ne znači da pokušava da nađe opravdanje za nedostatak rezultata.
"To nikako! Kao prvo, ne može se reći da rezultata nema, baš kao što ne želim da kažem da je ostvareno dovoljno da bismo mogli reći da nema prostora za napredak i ostvarivanje još boljih rezultata“, kazao je Stanković.
On je rekao da svojim kolegama, gotovo svakodnevno, ističe činjenicu da su sami birali poziv kojim će se baviti i da to znači da moraju stajati iza svog izbora i nositi se sa svim izazovima koje funkcija državnog tužioca podrazumijeva.
"Biti državni tužilac istovremeno je i privilegija i velika odgovornost. Oni koji nijesu spremni da upravo na taj način shvataju funkciju državnog tužioca ne treba ni da razmišljaju da li će ona biti njihov izbor“, kazao je Stanković.
Govoreći o rezultatima rada Tužilaštva u prošloj godini, Stanković je rekao da nije neko ko je zadovoljan rezultatima koji se ostvare, koliko god oni bili dobri. „Napomena da uvijek može bolje, počela je da liči na floskulu, ali u ovom slučaju je daleko od toga“.
On je podsjetio da Državno tužilaštvo u Crnoj Gori, pored Vrhovnog, kao krovne institucije, čini ukupno 16 državnih tužilaštava (Specijalno, dva Viša i trinaest Osnovnih državnih tužilaštava). Stanković je ukazao da svako od tih tužilaštava pojedinačno pokreće istrage, podiže, odnosno podnosi optužne akte.
On je rekao da je u toku priprema godišnjih izvješataji u kojima će se naći ne samo broj optužnica, optužnih predloga, već i brojni drugi podaci kroz koje će biti predstavljeni rezultati rada Tužilačkog savjeta i tužilaštava. Stanković je rekao da što se tiče izazova, da su oni bili svakodnevni i brojni.
"Tokom većeg dijela godine bila je primjetna činjenica da se sa različitih adresa očekivalo da tužilaštvo donese upravo onakvu odluku kakva njima odgovara. Ukoliko bi se odluka poklopila sa njihovim očekivanjima stizale su pohvale, a u suprotnom kritike na rad tužilaštva“, kazao je Stanković.
Prema njegovim riječima, Tužilaštvo se nije ponijelo ni za pohvalama, ni za kritikama.
"Granice naših postupanja definisane su Ustavom i zakonima i samo i jedino tu. Tako je bilo i tako će biti i ubuduće“, poručio je Stanković.
Na pitanje kako komentariše navode iz radnog dokumenta Evropske komisije o trenutnom stanju u poglavljima 23 i 24 da su u Crnoj Gori ostvareni samo početni rezultati u dijelu suzbijanja korupcije na visokom nivou i nekih oblika organizovanog kriminala, Stanković je odgovorio ne želi da se upušta u komentarisanje radnih dokumenata, te da je Državno tužilaštvo u redovnom kontaktu sa evropskim partnerima.
"Činićemo to i ubuduće, kako bi se svi rezultati Državnog tužilaštva predstavili na adekvatan način i uz objašnjenje zbog čega su određene stvari baš takve kakve jesu“, naveo je Stanković.
On je rekao da je pogled sa strane svakako dobro došao, ali da da je najbolje da „sami budemo dovoljno samokritični kako bismo uvidjeli sta fali u kom dijelu i kako bismo sami, u domenu mogućeg preduzeli sve neophodne korake, kako bi rezultati bili bolji“.
Na pitanje kako je zadovoljan saradnjom sa državnim organima, policijom i sudstvom, Stanković je rekao da se to pitanje često postavlja.
„Saradnja nadležnih državnih institucija definisana je zakonima i tu nema prostora za priču o zadovoljstvu, odnosno nezadovoljstvu, već isključivo poštovanju zakonskih propisa. Jasno je propisano koje su nadležnosti tužilaštva, policije, a koje sudova i pridržavanje zakonskih propisa ne dozvoljava bilo kakva slobodna tumačenja i ocjene. Upravo zbog toga, ja to neću ni učiniti“, zaključio je Stanković.
Bonus video:
