Dan Gradskog pozorišta obilježen je juče. Prvi put u istoriji uručena je nagrada Vasilije Ivanovič Šćućkin za životno djelo. Dodijeljena su i ovogodišnja priznanja za poseban umjetnički doprinos u 2017, kao i za visoke rezultate ostvarene u tehničkom i administrativnom sektoru. Rođendan pozorišta bio je i povod da se predstavi publikacija "Uzlet".
Priča Gradskog pozorišta počela je 1951. godine kada je, inicijativom reditelja i utemeljivača mnogih teatarskih kuća u Crnoj Gori, Vasilija Ivanoviča Šćućkina, u tadašnjem Titogradu osnovano Pionirsko pozorište. Nagrada koja nosi njegovo ime, pripala je ženi čiji je rad u kulturi obilježio vrijeme u kojem je djelovala i trajala, direktorici koja je dom umjetnosti čuvala u godinama kada to nije bilo nimalo lako, Mensuri Vanji Popović.
"Danas je poseban dan u mom životu, zato što je ovo prva nagrada koju dobijam od mog pozorišta. Jer ovo pozorište je i moj život. Pola mog života praktično je, čitav radni vijek. Tako je trebalo da bude, tako su se sklopile karte. Htjela bih da ne odužim ali moram da pomenem sve one koje sam zatekla u pozorištu 72 godine, sve one mlade, divne ljude, zaljubljenike, entuzijaste koji su htjeli da stavaamo pozorište jer da nije nas bilo tada, ne bi bilo ni današnjeg dana", kazala je Popović.
Prvi put u istoriji Gradskog pozorišta dodijeljena su i priznanja za poseban umjetnički doprinos u 2017. godini, i to mladoj glumici koja je članica ansambla od 2014. godine - Jeleni Simić i glumcu koji je na daskama koje život znače od daleke 1993. godine, Dejanu Đonoviću.
"Ja bih se zahvalila svima koji su ovdje, najprije Gradskom pozorištu i svim članovima, za mene savršenog ansambla, ne znam šta mi je veća čast to ili ova nagrada koju sam upravo primila. Nadamo se da ćemo i dalje da radimo lijepo kao i do sad", kazala je glumica Jelena Simić.
"Imam potrebu da se zahvalim, ne samo zbog ove nagrade koju sam dobio, osjećam da su je dobili i ostali, nažalost i one kolege koje nijesu sa nama, i koji nijesu živi, oni koji će ostati da žive u našim emocijama toga dana kada se desi i ta zgrada koja nikad nije bila presudna za kvalitet rada našeg pozorišta. To će da bude još jedno srce kojim ćemo zaokružiti naš rad", rekao je Đonović.
Svoju zahvalnost Đonović je izrazio i stihovima.
"A u glavi bruji, zuji , ko avionska turbina, ako i gdje pravde ima, nek potone ova bina, pobjegle bi noge same, lijeva misli desna da je , jao mene pola nema, tu je šta je, u grudima srce zvoni, izdajniče zaklet svima, volio bih da me nema al šta mogu kad me ima."
Nagrada za rezultate ostvarene u tehničkom sektoru pripala je jedinom rekviziteru u pozorištu, čovjeku koji je čitav radni vijek proveo iza scene, Velimiru Čukiću, dok je za pomak u djelatnosti produkcije i administracije, nagrađena mlada Ana Medigović. Direktorica Gradskog pozorišta naglasila je da je ovo bila godina u kojoj su nastale četiri nove predstave, stoga se sada na repertoaru nalaze čak 33 sjajna ostvarenja. Istakla je da se nada da će sljedeća slavlja dočekati u novoj zgradi.
"Bila je ovo godina dobrih predstava, značajnih nagrada ali i velikih radova na zgradi koje odmiču pravom dinamikom i obećavaju da ćemo jedan od narednih, ne tako dalekih rođendana slaviti kod kuće", navela je Ivana Mrvaljević, direktorica Gradskog pozorišta.
Sa ciljem da ostane pisani trag o svemu što je Gradsko pozorište uspješno organizovalo ovom prilikom predstavljena je i publikacija Uzlet koja dosnosi presjek najznačajnijih momenata od 2012 do 2017. godine.
Bonus video:
