Bilal već devet mjeseci živi u Crnoj Gori. Na put ka obećanoj zemlji krenuo je iz Avganistana, nakon osnovne škole, sa svega 15 godina.
"Sa prijateljima sam se zaputio na putovanje u nepoznato. Nije bilo lako donijeti odluku da odem i napustim sve. Imali smo mnogo problema dok nijesmo stigli ovdje. U Bugarskoj i u Srbiji je bilo najteže. Krijumčari u ovim državama, kao i u Turskoj, bili su jako neprijatni prema nama. Uspjeli smo da se izborimo sa svim nedaćama, i sada smo ovjde", kaže Bilal za TV Vijesti.
Iako njegovo putovanje nije bilo nimalo lako, Balil kaže da ni jednog momenta nije razmišljao da odustane. Svjestan je da nema gdje da se vrati iako je njegova porodica ostala u Avganistanu. Nedostaje mu svakog dana, ali da bi sebi obezbijedio bolje školovanje i uslove, napominje da mora ovako.
"Francuska je zemlja mojih snova. Ona za mene predstavlja sigurno mjesto, dugo sanjani dom. U Crnoj Gori se osjećam prijatno i mnogo prijatelja sam stekao ovdje, svi su tako ljubazni i spremni da pomognu. Zadovljan sam, ali ipak želim da odem, moj život je negdje drugdje, negdje gdje se bolje živi. Sanjam o danu kada ću se naći u državi koju smatarm svojom", kaže on.
Za razliku od Balila, Zihi iz Palestine, ne sanja o dalekim zemljama. Kaže da se u našoj državi osjeća prilično sigurno, a to mu je i najbitnije.
"Nemam posebne planove, niti posebne zahtjeve kada su zemlje u pitanju. Samo želim sigurno mjesto. Da živim bez straha, da se krećem slobodno. Možda je Crna Gora ta zemlja. Volio bih da je tako. Da mogu da počnem normalan život, kao i svi ostali. Kada bi me neko pitao gdje se najbolje osjećam, rekao bih da je to ovdje. Imam krov nad glavom, krevet, hranu, sve uslove. Jednog dana, volio bih i posao da pronađem", navodi Zihi.
Zihi je u Palestini ostavio ženu, braću i sestre. Teško mu pada odvojenost od njih, ali ukoliko bi ostao u Crnoj Gori volio bi da mu se jednog dana pridruže.
"Otišao sam iz Palestine, jer sam osjećao bojazan od vjerskog progona. Palestina nije više bila sigurna zemlja za mene. Svuda sam bio, bas nije bilo lako, nekoliko mjeseci sam čak bio i u zatvoru. Najteže je bilo na Kosovu, pa sam morao da bježim u Grčku. Tamo sam volontirao neko vrijeme u Centru za azilante. To je jako lijepo iskustvo, ali u toj zemlji ne mare puno za nas, migrante. Bili su jako neprijatni prema nama i osjećao sam da tamo ne pripadam."
Dok čekaju bolje dane, Bilal i Zihi svoje utočište pronašli su u Centru za azilante gdje su trenutno smještene 173 osobe.
"Tražioci azila nose jedno teško breme na svojim leđima s obzirom na situaciju u kojoj se nalaze, i svakako im nije lako sa time da se nose, ali trudimo se da timskim radom ostvarujemo lijepu saradnju sa kojom smo do sad zadovoljni. Sa njima imamo lijepu komunikaciju, u tome pomaže stručni kadar centra", navodi Marina Grba, socijalni radnik Centar za tražioce azila.
Zihi i Bilal su zadovoljni uslovima u centu, a u slobodno vrijeme vole da čitaju, igraju fudbal i odbojku.
Bonus video:
