U prolazu smo pa bi da svratimo./ Nisam kući, radim./ Ali mi bi da svratimo./ Nisam kući, radim./ Pa kako sad.../ Sad lepo da me ne zovete više.Bobi Smith @waikikibobi
Voli Naš diskont na magistrali - baš preko puta HD Laković - otvoren je (ponovo) prije par nedelja. I dok listam fotke sa otvaranja na oficijelnoj Internet stranici Kompanije Voli (volivasvoli.com), ne mogu a da se ne pohvalim činjenicom da u offisu imam dva frižidera...
Drugi frižider sam kupio ljetos - da u njemu hladim sok od mrkvice - ali se čitava ta stvar u međuvremenu otela kontroli, ne znam kako, i moj novi frižider se izborio za ekskluzivno pravo da povlađuje nečemu što možda još nije, ali opasno liči na opsesivno-kompulsivni poremećaj. To je moj crnogorski frižider - vojvoda Draško - tako mu tepam. Prepun je, u to ime, najraznorodnijih i najraznovrsnijih zalogajčića i gutljajčića. Brzih, zdravih i nadasve fancy. Ništa heavy, da se razumijemo, samo light.
Stari frižider, onaj gore, velikodušno mi je ustupila majka prije par godina, kad je sebi kupila novi frižider - i strateški sam ga locirao uz nešto što bih uslovno nazvao mini-kuhinjom - ali taj frižider, duhom, definitivno ne pripada kuhinji, kao instituciji. Taj frižider je moja logistička baza - to je moj srpski frižider - moj Meda - tako mu tepam - i u strogoj je funkciji podupiranja moje poljuljane vjere u ljude i u bolje sjutra. Kad Meda veselo zabrunda, znam da je sve u redu, znam da će svanuti rujna zora, samo što nije.
Draško se od starta opire domestifikaciji - nauk mudri kaže da offis nikako ne treba brkati sa toplim domom, te dvije instance valja držati odvojeno - a Meda je u strogoj funkciji komodifikacije radnog prostora, odnosno stvaranja stimulativnog i podsticajnog radnog ambijenta. Sama činjenica da u offisu imam dva frižidera - i da su njihove uloge jasno izdiferencirane - govori u prilog tezi da su varijeteti izbora preduslov profiliranju funkcija, što je proces koji su mnogi skloni da (pogrešno) poistovjete sa progresom, odnosno napretkom (progres bi podrazumijevao, uz nužno profiliranje postojećih funkcija, i kreiranje novih).
U ona davna vremena, prije šizme, prije nego što će se pojaviti vojvoda Draško, Meda jeste pokrivao potrebu za rashladnim tijelom u offisu - i to vrlo uspješno - ali daleko od toga da je njegova funkcija bila profilirana. Meda je u to vrijeme bio samo frižider - nije imao ni karakter ni ime - njegov će se karakter formirati kao protivteža i kao idealna nadopuna Draškovom karakteru. Meda je bio, u neku ruku, nužan preduslov za pojavu Draška, da bi Draško starome Medi, zauzvrat, udahnuo dušu.
Što se tiče odrednice crnogorski - koju vezujem uz Draška - odnosno srpski - koju vezujem uz Medu - te odrednice su, u prvom redu, u korelaciji sa određenim nazovi-crnogorskim, odnosno nazovi-srpskim aspektima moje vrlo kompleksne ličnosti. Uz ogradu da i nas Crnogorce i nas Srbe (iz Crne Gore) doživljavam isključivo kao jedan entitet - crnogorski - ali uvažavam činjenicu da su se u okviru crnogorskog entiteta u posljednje vrijeme izdiferencirale dvije nacionalne grupacije - crnogorska i srpska - i da se crnogorsko društvo pocijepalo upravo po liniji te diferencijacije.
Rascjep, srećom, nije dubok, jer bi se u protivnom manifestovao u našem fizičkom okolišu - što se, naravno, nije desilo - niti će se, kako sada stvari stoje, desiti u bliskoj budućnosti. Uostalom, teško da postoji nešto što bismo mogli nazvati savremenom crnogorskom arhitekturom - naime, još uvijek nismo razlučili što je tu crnogorsko a što je tu arhitektura - pa bi van pameti bila i sama pomisao o uvođenju srpske arhitekture - kao treće varijable - u tu jednačinu - jer se, otprilike, zna što je srpska arhitektura, a zna se i da to što se dešavalo ovdje ipak ne pripada toj priči.
OK, moj pokojni otac je bio Crnogorac - beskompromisni, stopostotni - a moj pokojni stric, rođeni brat mog pokojnog oca, bio je Srbin - u širem smislu - ali i Crnogorac - u užem smislu. Obojica bi, da su živi, s prezirom gledali na sadržaj mog crnogorskog frižidera - vojvode Draška. Domaće slatko od šumskih jagoda i domaći džem od drenjina, na primjer, ili kolut ovčijeg sira koji liči na nešto što je pas izvukao iz kontejnera za đubre, uz širok dijapazon koštunjavog voća - orašastih plodova - i barem tri vrste citrusa u svakom trenutku - to se njima dvojici, bojim se, ne bi dopalo. Ni najmanje. Da ne pominjem miso i šitake, tamari i umeboši. Smatrali bi to pretjerivanjem, možda i iživljavanjem. Tako da je ono - crnogorski - uz moj novi frižider, u neku ruku i njima u inat, pogotovo ocu - a može se tumačiti i u ozračju tzv. generacijskog jaza - njihova CG je daleko, predaleko od moje CG.
Moj otac i moj stric, neka im je laka ona zajednička betonska ploča na Čepurcima, ne bi podržali ni moju potrebu da gomilam tzv. strateške namirnice. Obojica su dobro osjetili ratnu i poratnu glad - pogotovo stric, kao deset godina stariji - da bi nedugo zatim, početkom šezdesetih, srećno uplovili u najprosperitetnije razdoblje koji pamti CG - i taj nenadani obrat je pokrenuo njihovu nepokolebljivu vjeru u svijetlu budućnost, u kojoj će svako moći da sebi priušti sve što mu je neophodno - ili barem ono najneophodnije, za početak - tako da su na svako gomilanje bilo čega - pogotovo kafe, ulja i deterdženta - gledali kao na izdaju države koju je valjalo poštovati i u koju je valjalo vjerovati.
Dakle, birane zalogajčiće i gutljajčiće koje sadrži Draško nabavljam svuda - ne biste mi vjerovali kada bih počeo da nabrajam odakle dovlačim sve te đakonije - ali pazim da je sadržaj tog frižidera uvijek precizno izbalansiran - u balansu je polja zdravlja, ako mene pitate. Da bi se postigao balans, mora postojati logistička baza u kojoj se pohranjuju viškovi i iz koje se vrši preraspodjela. Ta uloga je pripala Medi - mom srpskom frižideru. U tu odrednicu je ukalkulisana i interna provokacija na račun mog pokojnog strica, više nego na račun mog pokojnog oca.
OK, moguće je da vam ova priča zvuči bizarno - ali ako se sjetite kako je izgledala zajednička postavka Češke i Slovačke na XI Međunarodnoj izložbi arhitekture - Bijenale u Veneciji 2008. godine - moguće je da će vam se ukazati i jedna vrlo specifična paralela, koja bi mogla da baci dosta svjetla na ovu priču. Podsjetio bih vas i da je tema tog bijenala bila: "Out There: Architecture Beyond Building" (Ondje: Arhitektura onkraj građenja - u hrvatskom prevodu, ili: Tamo negde: Arhitektura s one strane gradnje - u srpskom prevodu).
Inače, HD Laković doživljavam kao srpski diskont - a Voli Naš diskont kao crnogorski - ali ne bih ulazio u detalje ovom prilikom. Samo ću reći da su pozicije ta dva diskonta u prostoru, kao i njihov međuodnos - više nego indikativni pokazatelji u kontekstu odrednica crnogorski, odnosno srpski, koje sam im prilijepio.
A u nekom od narednih brojeva biće riječi i o bitnim značajkama prvonagrađenog rješenja na nedavno žiriranom Konkursu za zgradu CANU u PG, u jukstapoziciji prema bitnim značajkama drugonagrađenog rješenja. A vi u međuvremenu razmislite kojemu bi od ta dva rješenja bolje legla odrednica - crnogorski (kad je već riječ o CANU - a ne o CG ispostavi SANU).
Galerija
Bonus video:
