Južna Afrika je prije 50 godina zapanjila svijet - hirurg iz Kejptauna, Kristijan Barnard, muškarcu na samrti uspješno je presadio srce mlade djevojke.
Priča o prvom presađivanju ljudskog srca u istroriji počela je kada je automobil udario 25-godišnju Denis darval dok je prelazila prometnu ulicu u Kejptaunu.
Denis je udarila glavom u vjetrobransko staklo parkiranog vozila, a ubrzo je postalo jasno da je nastupila moždana smrt. Ali njeno srce je još kucalo.
Luisu Vaškanskom (53) nedugo prije toga je rečeno da mu je ostalo još nekoliko sedmica života zbog teške bolesti srca. Bez oklijevanja je prihvatio tada zamisliv predlog doktora Barnarda - transplantaciju srca.
U to vrijeme su se uspješno presađivali bubrezi i jetra, ali presaditi srce do tada niko nije pokušao.
Otac stradale Denise Darval brzo je dao pristanak.
Operacija je počela u ranim satima 3. decembra 1967. Srce Denis Darval je izvađeno i stavljeno u posebnu ohlađenu kutiju za transfer u operacionu salu u kojoj se dvadesetak ljekara, sestara i tehničara okupilo oko Luisa, prenosi Hina.
Svi su se u tišini protezali da bolje vide što Barnard radi.
"Kada je napravljeno posljednje povezivanje struktura, nastupio je trenutak istine", kazao je jedan od učesnika operacije, tada mladi stažista.
"Anesteziolog je puls odbrojavao naglas: 50, 70, 75 i pola sata kasnije, 100", prisjetio se.
"Nastupilo je opšte oduševljenje. Iznenada, profesor Barnard skinuo je rukavice i zatražio šolju čaja", dodao je.
Vaškanski je prvi put progovorio 33 sata nakon operacije i kazao je da se osjeća dobro.
"Dao sam vam novo srce", rekao mu je Barnard.
U međuvremenu se vijest proširila svijetom. Novinske agencije su slale vijesti.
"Transplantacija srca, prva u svijetu, uspješno je danas izvedena u bolnici Grote Šur u Kejptaunu".
Bilo je to potpuno iznenađenje za naučnu zajednicu jer su svi očekivali da će prva transplantacija srca, kada je bude, biti izvršena u Sjedinjenim Državama.
Sa širokim osmijehom, dobrim izgledom i zlatnim rukama, Barnard, 45-godišnji južnoafrički hirurg, postao je medijska zvijezda.
"U subotu sam bio slabo poznati hirurg u Južnoj Africi. U ponedjeljak sam bio vođa svijeta", kazao je u intervjuu u povodu 30. godišnjice svoga poduhvata.
Većina je bila oduševljena, ali je bilo i onih koji su mu slali zastrašujuća pisma, nazivajući ga mesarom i lešinarom, priča medicinska sestra Dene Fridman, koja je bila dio operacionog tima.
Drugi su ga pitali ko mu je dopustio da se igra Boga, jer se u to doba srce nije smatralo samo organom i bilo je mnogo etičkih pitanja, objašnjava Fridman.
Pošto je u Južnoj Africi tada vladao aparthejd, poduhvat je imao i političku dimenziju. Transplantacija je, naime, mogla biti obavljena i nekoliko sedmica ranije, ali je Barnard insistirao da donator bude bijelac.
"Nismo htjeli da nas optužuju da crncima vadimo srca kako bi ih stavljali u bijelce", kazala je Fridman.
Četiri dana nakon zahvata Vaškanski je dao prvi intervju iz bolničkog kreveta. Mikrofon je bio steriliziran, a novinar je stajao na vratima sobe da ne zarazi pacijenta.
U medijima su ga zvali "muškarcem sa srcem djevojke".
Umro je 18 dana kasnije, ali ne od srca. Kobna je bila upala pluća sa kojom oslabljeni imuni sistem nije mogao da izađe na kraj.
Danas transplantacije srca, iako i dalje visokorizične operacije, više nema na naslovnim stranama.
U svijetu se godišnje presadi oko 3.500 srca. Oko 88 odsto pacijenata preživi prvu godinu nakon operacije, 75 odsto ih preživi pet godina, a 56 odsto deset godina.
Bonus video:
