Nakon što je početkom ovog vijeka, tačnije 2002. godine filmom “ Mrtav ladan ” osvojio publiku, režiser, scenarista, pisac, sportski komentator, Milorad Milinković objavio je nedavno roman sličnog naziva. Ovoga puta nije samo “ mrtav ladan ” već “ i bez noge”, ali je svakako, tvrdi Milinković priča koja će nas zasmijati. Sagovornik “Vijesti” nada se da će promociju knjige imati i u Crnoj Gori. Ako ne zbog knjige, Milinković će svakako početkom naredne godine posjetiti naše krajeve i to zbog filma “Patuljci sa naslovnih strana” čije je snimanje okončano krajem ljeta. O tome kakvu priču donosi roman “ Mrtav ladan i bez noge”, kao i o novom filmu Milinković priča za “Vijesti”.
Ovih dana promovišete roman " Mrtav ladan i bez noge" koji nosi naziv sličan jednom od vaših najuspješnijih filmova ( Mrtav ladan ). Mnogi će pomisliti da je ovo nastavak dodogovština Lemija i Kiza i ostalih likova koje smo gledali u kultnom filmu. O čemu se zapravo radi u novom romanu?
Ovaj roman nije nastavak filma ‘’ Mrtav ladan ’’, i s njim, osim dijela naslova, nema nikakve veze. Ovdje se radi o drugačijoj verziji poslkednjih dana J.B. Tita, kao i o posljedicama koje je na našeg glavnog junaka ta smrt imala. Da vas zaintrigiram, taj glavni junak je držao stražu ispred sobe u kojoj je umirao “Najveći sin naših naroda i narodnosti’’, te je tako bio svjedok veoma čudnovatih dešavanja… koje će na njega, ali i na njegovu porodicu, ostaviti nesagledive posljedice. Roman ima moto: Što je više kleveta i laži, Tito nam je miliji i draži… tako da, kad se sada pročita, pomislite, što su nas više lagali, to su nam miliji i draži bili… Zanimljivo. U biti, roman govori o lažima. Glavni junak laže sve, ali kad dođe na mjesto na kom caruju vrhunski lažovi, shvata koliki je on zapravo amater u laganju. Kad me neko pita šta mislim o Titu i tom tzv. Socijalizmu sa ljudskim likom, ja volim da tu situaciju uporedim sa onom kad veliko društvo sjedi u kafani, a jedan sve čašćava. Svi, naravno, jedu i piju preko svake mjere i uživaju. Onda, taj što čašćava ustane i ode iz kafane. Kasnije, kelner dođe da naplati. Svi kažu: nismo mi trošili, to je onaj nas sve čašćavao. Koji onaj? pita kelner. Pa onaj što izađe… mene ste našli, kaže kelner, pare na sunce. Pa nemamo, kažu ovi, jer su ždrali i lokali na tuđ račun. E, onda da se peru sudovi… I sad, kada svi peremo sudove, sećamo se tih vremena kao lijepih, jer smo ždrali i pili na tuđ račun. A zaboravljamo da sad peremo sudove upravo zbog toga. Eto, tako…
Zašto ste onda za naziv romana iskoristili baš to "mrtav ladan"?
Da privučemo publiku. A i zgodno je… jer je i onaj u romanu bio i mrtav i ‘ ladan … a zašto ‘ ladan , saznaćete kad pročitate. To zaista ne bih da otkrijem, da ne upropastim potencijalnim čitaocima uživanje u knjizi (ne bih da budem prepotentan, ali valjda će barem neko uživati u njoj!).
Roman je smješten u neka "srećnija vremena", spadate li u nostagičare i one koji vjeruju da se nekad- 70-ih, 80-ih mnogo bolje živjelo i da su se znale prave vrijednosti?
Ne mislim da su to bila “srećnija vremena’’, mislim da je meni bilo lijepo jer sam bio mlad. A to pitanje oko sistema vrijednosti zahtijeva mnogo dugo objašnjenje. Neka bude da su ljudi u većem broju imali potrebu za nekim lijepim sadržajima, i to kao posljedicu stabilnog i relativno imućnog sistema. Naravno, ubrzo smo shvatili da novac dolazi od zaduživanja koje niko nije imao da plati, a da je sistem bio sve prije no stabilan. Uostalom, dajte i sad ljudima kvalitetne sadržaje za male ili nikakve novce, pa ćete videti kako i dalje imaju potrebu za tim.
Nakon što ste objavili prvi roman "Fantom tramvaj" rekli ste da vam je bilo lako da napiše prvi roman, ali da će vam biti teško da napiše drugi, jer onda treba da se dokaže i opravda svoju reputaciju. Da li je zaista bilo tako i koliko ste radili na njemu?
Zapravo i nije. Ne mogu tačno da odredim koliko sam radio na njemu, jer sam radio na preskoke. Nekoliko godina, pet, šest… ali da sam sjeo i sve to radio odjednom, vjerovatno bih mogao da ga zgotovim za pola godine. Ali onda to ne bi bilo to, jer za roman, dobro je da imate vremena. Jer sazrijevate kroz vrijeme, kao i roman. Prosto, za nekoliko godina ste puno pametniji no prije, pa je i roman bolji. Imate dovoljno vremena da ga iznova promislite, nekoliko puta…
Promocija knjige je bila u Beogradu i u Novom Sadu. Imate li informacije koliko je ovaj roman zainteresovao publiku? Hoćete li sa njim posjetiti Crnu Goru jer ga trenutno nema u našim knjižarama?
Hoću, svakako. Vidjeću sa izdavačem što ga nema u Crnoj Gori… prilično je svjež, pa pretpostavljam da nisu stigli još da ga distribuiraju. Ali, obećavam, biće. Makar ja donosio primjerke sa sobom kada budem dolazio da promovišem novi film.
Ljetos ste završili snimanje filma "Patuljci sa naslovnih strana" u kojem ste pokušali da opišete ex-Yu postor danas, koliko su rijaliti programi postali neizostavni dio života. Kroz specifičan humor se uvijek osvrćete na aktuelne teme, šta mislite, hoće li veći dio publike shvatiti poruku filma na pravi način?
Film nema poruku, što bi rekao stari Džek* Ford: “Poruke šaljem poštom’’. A film je takav da bi trebalo da svi shvate sve. Ako i ne, ako shvate nešto sasvim drugo, i to nije loše… glavnom junaku se u tom filmu život pretvara u rijaliti, a da bi se spasao, on mora da se posluži jedinim sredstvom koje zna, opet rijalitijem, televizijom, tajnim snimanjem… naravno da se civilizacija mijenja, ali se ljudi ne mijenjaju. Vidjećete, za sto godina će isto neko da prekorijeva mlađe naraštaje kako ništa ne znaju i ništa ih ne interesuje, a kao prije sto godina (tj. sad) je bilo puno bolje… (*Znam da se potpisivao sa John Ford, ali su ga svi zvali Jack).
Prva verzija scenarija stara je već šest-sedam godina, koliko se o mijenjao svih ovih godina i zašto vam je toliko trebalo da napokon završite i snimite “Patuljke”?
Toliko nam je trebalo da se finansije otvore. Sve ima valjda neki svoj tajming. Naravno da se scenario mijenjao, jer su nas rijalitiji u realnosti uvijek prestizali… pa smo morali da smišljamo neke veoma ekstremne stvari. Ko zna, možda nekome i damo ideju za neki novi, monstruozan rijaliti. Ne daj Bože. Jer mi smo, da bismo pretekli realnost definitivno, smislili rijalitije koje bi sigurno zakonom zabranili… ili možda i ne bi? Vidjećemo.
Poznati ste po crnom humoru, hoće li i “Patuljci” imati više segmenata da nas nasmiju ili onih u gdje će nas natjerati da se zamislimo u kakvom vremenu živimo i ko su idoli našoj djeci?
Ja se iskreno nadam da ćete se smijati, meni je film smiješan… a da se zamislite: ako već do sada niste, nemojte…nije onda važno.
Snimanje filma je završeno, kad se očekuje njegova premijera i hoćete li sa njim učestvovali na festivalima?
Premijera je 17. januara u Sava centru, potom otvaramo region, kako se kaže u distributerskom žargonu. Jedva čekam premijeru u Podgorici, jer tamo imam jako puno prijatelja. A i planiramo zajednički poduhvat, crnogorsko-srpsku koprodukciju… ali o tom potom. A festivali, svakako. Naravno, ako nas pozovu.
Uvijek su neki ljudi bili eksponirani i obično su oni ti koji diktiraju pravila ponašanja i trendove
Naziv filma “Patuljci sa naslovnih strana” preuzeli ste iz pjesme Džonija Štulića “Ravno do dna”. Kako komentarišete to što danas upravo rijaliti zvijezde diktiraju pravila ponašanja, kulturu, modne trendove, i mnoge druge bitne stvari?
Uvijek su neki ljudi bili eksponirani. I ti koji su eksponirani, obično diktiraju takve stvari. Sad, u ovo vrijeme to su ti ljudi … prije su bili muzičari, sportisti, pisci… sjutra, ko zna? Možda moralno potpuno deformisani, ludaci, ko zna? Znate, ljudi su ranije išli u cirkus nakaza, jer ih je sama činjenica da nisu takvi činila spokojnim. Kakvi god da su . Tako i sad. Gledaju ljude koji se biju, psuju, vrijeđaju, pa kažu sebi: vidiš, nije meni loše…
Drago mi je da su Buksovci svoju poetiku pretočili u film
Nedavno ste bili na premijeri filma "Slučajevi pravde". Kakav je na vas ostavio utisak prvi film organizacije The Books of Knjige?
Jako mi je drago da su Buksovci svoju jedinstvenu poetiku uspješno pretočili u koherentnu i dugu formu. To uopšte nije lako, a veoma je i rizično. Sva sreća, operacija je uspjela. Sad, je li pacijent umro, to morate njih da pitate.
Galerija
Bonus video:
