Osiromašeni duh najlakše je prepoznati u vidu otuđene i devastirane kulturne baštine. Iako se, nažalost, ne zna tačan broj eksponata nestalih ne samo iz Narodnog, već iz svih cetinjskih muzeja, zna se da je bilo oduzimanja, prodaje, poklanjanja, ali i namjernog uništavanja.
Poznato je, na primjer, da je tokom Prvog svjetskog rata okupaciona austro-ugarska vlast opljačkala Zetski dom. Austrijanci su bili raspoloženi da vrate umjetnine, ali su tražili dokumentaciju i puni opis svakog predmeta. Crna Gora to nije imala.
Slično je i sa nalazom Uprave za kulturna dobra iz 2013. godine, koja je konstatovala manjak od više od 2.900 muzejskih predmeta u posjedu Narodnog muzeja Crne Gore. Iako je Aleksandar Berkuljan, koji u Muzeju radi 35 godina ovom povodom podnio krivičnu prijavu, a Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju formiralo predmet i počelo izviđaj da bi utvrdilo osnovanost prijave, opet je malo odgovora i još manje podataka i pisanih dokaza.
A nedostaju praktično neprocjenjivi predmeti iz svih muzejskih jedinica. Iz umjetničkog muzeja oko 200, iz Istorijskog više od 1.700. Narodni muzej pozdravio je juče “otvaranje javne rasprave o problemima i o situaciji u kojoj se nalazi pokretna kulturna baština Crne Gore”.
"Naročito je važno veliko interesovanje medija i javnosti koje je pokrenuto izjavom gospodina Aleksandra Berkuljana. Nadamo se da će novonastala situacija doprinijeti rješavanju postojećih problema, s obzirom na to da je nova uprava muzeja preuzimanjem funkcije, avgusta ove godine, pokušala da kroz velike napore sagleda stanje svih jedinica ove institucije i ažurno pokrene procese za njihovo pravilno funkcionisanje. U toku tog procesa od strane Ministarstva kulture i zaposlenih u Narodnom muzeju, dostavljeni su podaci koji, između ostalog, ukazuju na anomalije u više zbirki u raznim jedinicama Narodnog muzeja. Dio dostavljenih dokumenata istovremeno je ukazao na činjenicu da se za određene probleme znalo već godinama. U cilju rješavanja utvrđenih problema započeti su ili nastavljeni revizioni procesi u svim muzejskim jedinicama. Pojačana je kadrovska struktura u odjeljenjima ključnim za rješavanje pomenutih anomalija dovođenjem stručnjaka i nabavljanjem djela potrebne tehničke opreme koji će ovaj proces ubrzati. Narodni muzej Crne Gore je najprestižnija muzejska institucija koja ima dovoljno kapaciteta da kroz standardne muzeološke procedure razjasni sve nepravilnosti i utvrdi da li su one nastale neadekvatno dokumentovanim muzeološkim procesima ili postoji osnova za sudski proces. Do sada su mnoge anomalije ispravljene, ali javnost treba da ima u vidu da je ovo dug proces i da je potrebno određeno vrijeme za njegovo kompletiranje, prije svega jer se radi o nepravilnostima nastalim u posljednjih šest decenija”, navodi se u saoptenju koje potpisuje direktorica NMCG dr Vjera Borozan.
Berkuljan traži od tužilaštva da utvrdi ko je odgovoran za to što iz krovne muzejske institucije u Crnoj Gori nedostaje toliko predmeta.
"Najveći broj predmeta se odnosi fond Istorijskog muzeja, koji inače do dana današnjeg nije formirao inventarnu knjigu. Što se tiče materijalne vrijednosti, to je već pitanje neke komisijske procjene, jer je vrlo teško govoriti , jer recimo tu imamo, Njegošev namještaj, više od 20 komada, slike, skulpture, a sve je to 1966. uvedeno u registar kulturnih dobara”, rekao je Berkuljan.
On je u krivičnoj prijavi naveo da su namjanje tri decenije muzejskom rukovodstvu i službama Ministarstva kulture, zaduženim za "nadzor", poznate nezakonitosti u muzejskoj dokumentaciji, koja je nekompletna, nesavjesno vođena, konfuzna i dobrim dijelom nedostajuća, te da samim tim ne zadozvoljava ni osnovne kriterijume pravno-tehničke zaštite muzejskih zbirki.
Sa ovom konstatacijom na neki način saglasan je i dugogodišnji direktor Narodnog muzeja Petar Ćuković (1995-2007) koji za "Vijesti" objašnjava da nikakve prave primopredaje dužnosti između njega i njegovog prethodnika nije bilo.
Ćuković kaže da se brzo postavilo pitanje dokumentacije, u kojoj postoje stvari koje nisu u skladu sa izgledom inventarnih knjiga. Kao primjer istakao je Umjetnički muzej. Slike iz fonda Umjetničkog muzeja su često davane na revers, i nijesu vraćene. Nestanke u najvećem broju slučajeva nikada niko nije prijavio dražavnim organima radi procesuiranja, što se odnosi i na 2.900 predmeta, za koje je prijavu konačno podnio Berkuljan.
"Najveća nelogičnost te vrste javila se kada je riječ o Umjetničkom muzeju. Direktorica muzeja Ljiljana Zeković dala mi je objašnjenje da je to proizvod 'komotne radne metodologije'. Naime, posao inventara bio je podijeljen između dvojice ljudi: Mladena Lompara i Coka Marovića; jedan je radio do određenog broja predmeta, a drugi preuzimao dalje. Kao posljedica takve metodologije javila se praznina...Zbog toga sam preduzeo akcije u nekoliko navrata: dao sam pismeni nalog za reviziju fonda, sa idejom da se naprave nove inventarne knjige koje će napraviti jasniju sliku čime raspolažemo, ali evidentirati i prethodno stanje. Tada su se javili problemi između kustosa i službe dokumentacije - nisu mogli da se dogovore oko metodologije revizije. Dokumentacija je insistirala na dogovoru o ključnim riječima za obilježavanje umjetničkih predmata koje moraju biti standardizovane. To je lakše izvesti kada je riječ o figuralnoj umjetnosti, ali kod apstrakcije nastaje problem. Imali smo više neuspješnih pokušaja i idealna prilika, po meni, bio je sistem digitalizacije koji je izveo Aleksandar Berkuljan. On je demonstrirao svoje rješenje, pilot projekat i dao sam nalog da se dokumentacije vodi u elektronskoj formi, koja omogućava mnogo operativnije baratanje činjenicama, obuhvata i nove i stare inventarne brojeve i podatke poređenja radi, fotografije umjetnina u boji, 3D prezentaciju. Koliko znam, do sada je na takav način obrađeno 33.000 predmeta”, navodi Ćuković.
On tvrdi da ne zna detalje o pojedinačnim predmetima iz Berkuljanove krivične prijave za koje se navodi da su nestali.
"Postojali su predmeti u Narodnom muzeju koji su bili odloženi, koje nije bilo moguće obnoviti. Stručnjaci su ih komisijski procjenjivali i otpisivali”, navodi Ćuković.
"Narodni muzej je kompleksna ustanova zasnovana na zbirkama koje se ne poklapaju sa pojedinačnim muzejima. Možda je recept za prevazilaženje tog problema nova interna podjela ingerencija muzejâ. Trebalo bi ustanoviti aktuelno stanje, revizijom obraditi muzealije iz svih zbirki, za šta je dobra osnova bio pomenuti sistem digitalizacije”, zaključuje Ćuković.
Šta je sve pozajmljeno
Iz Muzeja kralja Nikole pozajmljivan je namještaj i servisi ne bi li se, na primjer, što bolje opremio reprezentativni hotel u upravnoj zgradi “Oboda” na Cetinju, napravljen 1948. godine.
Za ove potrebe, što revers potvrđuje, uzete su čaše za kompot, flaše za vino, namještaj itd. Tako se desilo da su Eleonori Ruzvelt kada je došla u prijestonicu ponudili piće iz čaše sa inicijalima kralja Nikole I. Kada je to shvatila, sa indignacijom je odbila da koristi taj servis.
Za potrebe novih rezidencija ništa nije trebovano od Muzeja kralja Nikole, ali i je veći broj davno datih eksponata i vraćen.
Ono što je pozajmljeno za tada velelepna zdanja poput cetinjskog hotela i Miločera nije vraćeno u cjelosti. U reversima piše da su mnogi eksponati slomljeni.
Ni savremeno doba nije u cjelosti lišeno pomenutih pozajmica. Tako su svojevremeno hotelu "Crna Gora" ustupljene vaze koje su pripadale Muzeju. One su potom prodate novom vlasniku kao dio inventara objekta.
Ministarstvo kulture podržalo aktivnosti državnog tužilaštva
Ministarstvo kulture juče je "osudilo višedecenijski neodgovoran odnos prema kulturnim dobrima” i podržalo aktivnosti Državnog tužilaštva.
"S obzirom na činjenicu da je postupak utvrđivanja svojstva nekadašnjih pokretnih spomenika kulture podrazumijevao drugačiji pravni osnov, odnosno da su u Centralni registar spomenika kulture koji se vodi od 1961. godine upisivane zbirke predmeta, dokumentacija o pojedinačnim predmetima unutar zbirke bila je oskudna, a negdje je nije ni bilo. Takođe, NMCG je tokom svoje istorije imao nekoliko reorganizacija, od čega posljednju 2011. godine,”piše u saopštenju.
Oni navode da su u “proteklim decenijama konstatovali nedostatke u dokumentacionoj zaštiti kulturnih dobara, zbog čega je propisima iz 2010. godine, pored brojnih normativnih rješenja, predviđena i obaveza revalorizacije kulturnih dobara ”.
Ministarstvo kulture i Uprava za zaštitu kulturnih dobara su tokom tog postupka, navode, utvrdili da u Narodnom muzeju nema “određenog broja predmeta sa statusom pokretnog kulturnog dobra”.
Nakon nadzora Ministarstva kulture, Narodni muzej pokrenuo je postupak revizije, ali on nije okončan pa je taj vlaidn resor, tvrde, ponovo, u periodu avgust-oktobar ove godine, sprovelo upravni nadzor. Nakon toga naložili su Narodnom muzeju da izavrši reviziju muzejskog materijala i dokumentacije. Nakon što dobiju informacije o ishodu, Ministratsvo je obećalo da će je i javno objaviti.
Bonus video:
