Crnogorski pisac Mirko Rakočević nedavno je objavio knjigu kratkih priča “Voz” koja govori o neobičnim pričama običnih ljudi i događaja. Autor je radnju smjestio u drugu polovinu prošlog vijeka, u kojoj poentira specifičan pristup životu pun duha, humora i satire. Pisac se “usudio” da se kratkim opaskama, često ironičnim, dodirne i današnjeg vremena. Književni junaci priča iz "Voza" su, ističe autor, “oni koje smo poznavali ili sretali i koji u ovom vozu 'putuju' sa autentičnim imenima i prezimenima”.
"Svi smo mi književni junaci jednog vrlo interesantnog romana. Davno je Ivo Andrić 'propisao recept' kada je, otkrivajući tajne pripovijedanja, zapisao: iznenaditi čitaoca nečim poznatim”, govori autor nazivajući sebe “hroničarom tog vremena, pamtiša i zapisivač”.
“Putnici u ovom vozu zapravo su stvarali literaturu i učestvovali u njoj i ne znajući u kakvu su avanturu ušli. Ja sam samo hroničar tog vremena. Pamtiša i zapisivač. Bajkama se danas bave neki drugi esnafi”, kaže Rakočević.
Svojim pripovijedanjem, stilom, kratkom rečenicom i opisima koji formiraju životne slike Rakočević izaziva emociju kod čitaoca. Otvaranje korica "Voza" znači i putovanje, bar na kratko, u prošlo vrijeme, kaže autor “bajkovito prošlo vrijeme”.
"Sreća je da još uvijek postoji načina za “putovanje”. I da smo ih očuvali. Knjige, filmovi, požutjele fotografije, usmena pripovijedanja od onih kojima je Bog dao taj kimet… Pa i ovaj voz ima još mjesta za prave putnike. Voznih karata, znači, još uvijek ima, samo se plaćaju na kraju putovanja. Pa ko je za pravu avanturu, što bi rekli moji Bjelopoljci - bujrum”, poziva Rakočević na ovo zanimljivo putovanje.
Knjiga je u prodaji nekoliko dana, a Rakočević je iznenađen reakcijama čitalaca. 'Padaju' pohvale, ideje, ali i interesovanje da se priče nastave.
"Javilo se mnogo književnih jataka. Da dopričaju nove priče. Sada kada smo svjesni da smo svi saučesnici u književnome poslu sve dobija nove dimenzije. Voz ćemo u skorom vremenu malo da remontujemo, dodamo još vagona, pa kad krene sa stanice ima da bude veselo”, najavio je Rakočević.
Sada je gužva u Centru za socijalno
Pisac je rođen i odrastao u Bijelom Polju koje predstavlja “dekor i scenografiju” događaja i slika koje opisuje u svojoj novoj knjizi. Kroz svoje Bijelo Polje Rakočević pripovijeda o načinu života vremena koje opisuje.
"Sve što se dešavalo u tom gradiću bivše Jugoslavije događalo se na sličan način i u skoro svim ostalim, samo sa njihovim specifičnostima. Od Triglava do Đevđelije. To je bio način življenja i duh onoga vremena. Danas, kada smo zagazili u 21. vijek i kada je prevladao mamonistički pristup životu teško je novim generacijama da razumiju ta vremena i te ljude. Nije to bilo davno, zamislite, sedamdeset i neka godina, a to malo Bijelo Polje živi punim plućima. Ima dvije velike biblioteke. Industrijsku zonu u kojoj radi desetak hiljada radnika. Atletičare koji su u prvoj ligi. Dva sjajna rok benda. I da ne nabrajam. Kada se završi prva smjena u dva sata grad vri od ljudi. Sve je puno života. Danas, jedina bjelopoljska gužva je u Centru za socijalno”, ističe Rakočević.
Pero Nikčević oslikao kupee, vagone i priče
Knjigu je ilustrovao naš poznati slikar, koji živi u Parizu, Pero Nikčević koji je time svakoj priči dodao još bajkovitosti i snage.
"Pero Nikčević je pravi zavjerenik kada je umjetnost u pitanju. Gine do posljednjeg poteza četkicom, do posljednje tačke ispisanih priča. On u ovom vozu oslikava kupee, vagone, portrete putnika, dok ja onim čekićem provjeravam točkove i bijem bitku sa skretničarima da neđe ne zalutamo, u pogrešno vrijeme ili među pogrešne ljude. Ne bi ovaj voz bio onaj pravi da u njemu nema slikara Pera Nikčevića”, ističe Rakočević.
Peti roman Rakočevića
Mirko Rakočević je rođen u Bijelom Polju. Objavio je do sada knjigu “Ukleti pjesnik Risto Ratković” i romane “Bedem” “Posljednji san u Nađmeđeru”. Sa akademikom Radomirom Ivanovićem priredio je knjigu “Književna kritika o Ristu Ratkoviću”.
Rakočević je i glavni urednik portala slobodnarijec.me. Zbirku priča “Voz" objavila je izdavačka kuća “Obodsko slovo”.
Bonus video: