Agenti srpske tajne službe odavno su znali sve o navodnom pokušaju državnog udara u Crnoj Gori, jer ih je mjesecima prije navodno zakazane terorističke akcije u Podgorici - o tome uredno obavještavao aktuelni saradnik crnogorskog tužilaštva Saša Sinđelić.
Sinđelić je to priznao u podgoričkom Višem sudu 2. novembra 2016. godine, kada je pred sudijom Miroslavom Bašovićem saslušan u svojstvu osumnjičenog u predmetu pokušaja terorizma u Podgorici.
Njegova tadašnja izjava, u koju su “Vijesti” imale uvid, umnogome se razlikuje od onih koje je kasnije tužiocu dao u svojstvu svjedoka saradnika i onoga što danima izjavljuje na suđenju, pred vijećem sutkinje Suzane Mugoše.
Sinđelić je tada rekao da se Edi (Eduard Šišmakov) nalazio u Beogradu i da je zbog toga imao osjećaj da je u svakom trenutku pod njegovim nadzorom.
“Prije nekih pola godine, taj Edi mi šalje poruku i pita šta se to dešava u Crnoj Gori. I kaže da to neće moći da ide tako, da tu diktaturu narod treba da riješi... Edi je govorio nekim lošim ruskim jezikom i razumio sam da je on protivnik vlasti u Crnoj Gori… Ja tu poruku nijesam shvatio kao prijetnju, ali sam je pokazao ljudima iz BIA (Bezbjednosno informativna agencija) i rekao sam da ako bude još takvih poruka, da ću ih obavijestiti, praveći se pred Edijem da je sve u redu”, ispričao je pred Bašovićem.
Iz dokumenta nije jasno kada je Sinđelić navodno obavijestio agente BIA o kontaktima sa Šišmakovom - kada je dobio poruku “prije pola godine” od saslušanja u novembru ili, kao što je “Vijestima” nezvanično rečeno u tužilaštvu, nakon što se navodno predao BIA iz straha za život poslije hapšenja optuženih u Podgorici 16. oktobra.
Problemi na aerodromu
U nastavku izlaganja novembra 2016. godine, on je rekao da mu je u septembru te godine stigla poruka od Edija - da hitno mora da ode u Moskvu...
“Nisam osjećao u tome ništa loše i otišao sam. Imao sam problem na aerodromu vezano za pasoš i zadržali su me u tom prostoru za međunarodne putnike da se odmah vratim za Srbiju, pa kad izvadim novi pasoš da mogu da uđem u Rusiju. U tom prostoru bio je Edi i onda Edi kaže - kad ne mogu da uđem u Rusiju, da će on da dođe u Srbiju, a i inače je mislio da dođe i da treba da se pomogne narodu Crne Gore da izađu na izbore i pitao me je mogu li ja da pošaljem veći broj ljudi u Crnu Goru, na neki skup opozicije”.
Sinđelić je rekao da je i sam smatrao da nije dobro da Crna Gora uđe u NATO, pa je zato odlučio da podrži ideje toga Rusa.
“Ali je Edi tvrdio da je crnogorski premijer kriminalac, da tamo izbori ne mogu da se dobiju, ali da opet treba dati podršku da što vise ljudi izađe i da se osjete podržanim od strane srpskog naroda. Tada sam pristao da radim oko te podrške, smatrajući da ne radim ništa loše. Tu mi je kupio kartu za povratak, jer ja iz te zone nisam mogao izaći. Dao mi je 10.000 dolara pomoći za moj pokret, da pokrijem troškove kontakata sa tim udruženjima”, piše u njegovoj izjavi.
Sinđelić je, međutim, kasnije tvrdio da je bez izlaznog pečata iz Srbije letio za Moskvu, gdje su ga Šišmakov i negovi ljudi tajnim kanalima sprovodili kroz Aerodrom Šeremetjevo, kako bi izbjegao i ruski pečat u svom pasošu.
Opet kod BIA
Svjedok saradnik je rekao da se nakon toga vratio u Srbiju i radio na angažovanju ljudi za taj posao, ali da poslije par dana u srpsku prijestonicu stiže i njegov nalogodavac.
“Edi dolazi u Beograd i zakazuje mi da se vidimo na Kalemegdanu, kod jedne fontane. Ja sam o tome obavijestio BIA i rekao im da se nešto čudno dešava u vezi sa Crnom Gorom, da nešto nije u redu, ali da ću ih naknadno obavijestiti o čemu se radi. Otišao sam na taj susret sa Edijem i sad Edi tu priča o slanju ljudi u Crnu Goru, ali sad priča i priču da trebam da nađem neko oružje, jer postoje kriminalci u Crnoj Gori kojima ne bi odgovaralo da dođe do smjene vlasti, pa ako bi se to i desilo, onda bi Đukanovićevi ljudi upotrijebili silu nad demonstratima, pa ako do toga dođe, onda bi on naredio nekome da uzme to oružje koje bi bilo donešeno negdje u Podgorici. Eto zbog toga se osjećam ugroženim”, navodi se u Sinđelićevoj izjavi.
Optužnica u slučaju nazvanom državni udar, podignuta je protiv Šišmakova i Eduarda Popova, Andrije Mandića i Milana Kneževića, Bratislava Dikića, Predraga S. Bogićevića, Nemanje M. Ristića, Miloša G. Jovanovića, Srboljuba T. Đorđevića, Kristine R. Hristić, Branke J. Milić, Milana Ž. Dušića, Dragana M. Maksića i Mihaila M. Čađenovića.
U tom dokumentu piše da su oni činili grupu formiranu radi sticanja nezakonite dobiti i moći, nasilnog rušenja crnogorske vlasti, proglašenja izborne pobjede DF-a i sprečavanja Crne Gore da pristupi NATO alijansi.
Prema tom dokumentu, teroristička akcija trebalo je da počne u izbornoj noći 16. oktobra 2016. godine.
Na Đukanovića ne bi digao ruku
“Taj Edi je meni govorio da nađem nekoga da skloni to go..o, misleći na Đukanovića. Ja jesam protivnik vlasti u Crnoj Gori, ali nikada ne bih uradio takve stvari i nešto kriminalno. Vidio sam da me prate razna vozila, niko me nije zaustavljao, ali je bilo očigledno da sam praćen i zbog toga se ne osjećam bezbjedno - 19. oktobra su mi dali zaštitu srpske policije i pristao sam da pokušamo da identifukujemo ko je taj Edi. Radi toga sam išao na još jedan sastanak sa Edijem. Ja nikada nisam mogao da biram mjesto sastanka, niti sam mogao da ne dođem.
Edi je uvijek zakazivao sastanke na pustim mjestima, ali je uvijek u našoj blizini bilo drugih ljudi za koje nisam znao ko su i šta su i da li su to njegovi ljudi, ali su mi ti ljudi djelovali opasno”, ispričao je Sinđelić na saslušanju.
U par dana od nemamo informacije do nepobitnih dokaza
Nije jasno kada su srpski obavještajci o svojim saznajima obavijestili crnogorske kolege.
Dan nakon izbora u Crnoj Gori i hapšenja grupe srpskih državljana, tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić rekao je da “mi i dalje nemamo nikakve podatke”.
“Volio bih da hapšenje nekoliko ljudi iz Zubinog potoka nije zasnovano na izjavama albanskog policijskog komandira Seljimaja, ali plašim se da jeste… Čekako da vidimo, mozda ima nešto drugo... Dajte da sačekamo, možda oni imaju nešto više od izjava Seljimaja. Volio bih da vidim da je (Dikić) planirao stvarne terorističke, akcije, ali u to ne vjerujem, imajući u vidu druge obavještajne podatke do kojih smo došli… Ali ću se izviniti i reći - uradili ste dobar posao ako mi neko pruži bilo kakve druge informacije, a do sada ih nismo dobili”, kazao je Vučić 17. novembra 2016.
Deset dana kasnije on se nije izvinio, iako je “promijenio ploču”.
Na konferenciji za novinare u Vladi Srbije, tada je rekao da njihovi obavještajci imaju dokaze da je Đukanović praćen na dnevnoj bazi i da je planirano njegovo ubistvo.
Tada je najavio da će se o njemu i njegovoj vladi pojaviti hiljade afera i to samo zato jer nije dopustio da prećute saznanja o prijetnjama kojima je bio izložen tadašnji premijer Crne Gore.
“Došli smo do nepobitnih materijalnih dokaza da su i na teritoriji Srbije pripremane različite nelegalne aktivnosti za teritoriju Crne Gore”.
On je tada rekao da se neka lica nalaze pod “našom kontrolom” i da u cijelom predmetu postoji elemenat inostranosti…
Kazao je da su oduzeli i 125.000 eura.
Sinđelić je rekao da je isti iznos odnio u BIA kada se predao njihovim agentima.
Bonus video:
