''Kad god čovjek poželi da bude ono što nije on postaje komičan, tragikomičan, a to je univerzalno pravilo i istina'', izjavio je reditelj Jagoš Marković povodom drame ''Učene žene''.
Posljednji razgovor u okviru takmičarskog dijela festivala glumca u Nikšiću održan je sinoć nakon izvedbe predstave Žana Batista Molijera u režiji Jagoša Markovića.
Ansambl teatra je publici Nikšićkog pozorišta predstavio ''kritiku površnosti i snobizma ali bez odricanja prava na iskrenu ljubav''. Reditelju Markoviću je ovo povratak u rodni grad i Crnogorsko narodno pozorište poslije 16 godina, istakla je moderatorka razgovora mr Bojana Mijović.
Stradanje lika sluškinje Martine je jedna od izmjena i rješenja reditelja Markovića koji je, vodeći se svevremeskom dramom, doprinio poimanju situacije u današnjem vremenu. Osim izmjene u radnji djela Marković je unio u predstavu unio suvremenost i kroz muziku Ksenije Cicvarić, pa i kroz iznenadne hip-hop momente Mirka Vlahovića i Petra Burića.
Mišo Obradović, koji je glumio 'nametnutog' filozofa i pjesnika Tresotena, je istakao da je reditelj upravo takav, odstupa od klišea i nudi nova i drugačija rješenja za neke scene kako bi se publika bolje povezala sa djelom.
''Sa Jagošom je uvijek karnevalska atmosfera u pozorištu i na probama, a kasnije i na predstavi. Nama glumcima je to posebno dragocjeno. Kod njega probe počinju uvijek u suludo vrijeme, u dva po podne i traju do sedam uveče, a u kasnijim fazama idu i do dva ujutru. Sve što on traži od nas kompenzuje onim što on nama daje. Sa njim je uvijek lijepo raditi jer dosta rizikuje. Pokušava da razbije šablone i ustaljene matrice ponašanja i na probama i u tumačenju teksta i uloge. Drago mi je da je posle toliko godina ponovo u našem pozorištu'', kazao je Obradović kojem je pripala ovogodišnja velika nagrada Crnogorskog narodnog pozorišta.
Najiskreniji likovi u predstavi bili su mladi zaljubljeni par Anrijeta i Klitandr koje su igrali Julija Milačić i Petar Burić. I iako je predstava bila komedija na račun ambicioznih učenih žena koje ne odmiču od svoje površnosti, Julija Milačić ističe da se gramatikom svakako treba baviti.
''Svakako treba da se baivimo gramatikom... Ali da budemo do kraja to što jesmo, da dopunjujemo svoj duh, da radimo na sebi i idemo za svojim snovima i ciljevima a nikako da mijenjamo ono osnovno i najljepše Ja kako bi išli za nekim trendovima ili bilo čim'', poručila je ona.
Njen partner u predstavi, Petar Burić, usaglasio se sa njom da likovi koje su iznijeli nemaju ništa protiv učenja, ali tragaju za ljubavlju.
''Njih dvoje nemaju ništa protiv ni gramatike ni učenja ni ničega. Klitrandova prča ''prije predstave'' je ta da je on već bio zaljubljen, bio je sa Armandom, ali ipak, polovinu svega toga što njegova ljubav nosi nije bilo moguće ispuniti Armandom, pa je to nešto našao u Julijinom liku. Njih dvoje su polovine onoga što je ljubav'', rekao je.
Analizirajući svoj lik, sjetio se Burić, riječi Milivoja Živanovića.
''Čuo sam na prvoj predstavi koju sam radio u CNP-u od Milivoja Živanovića kada smo ga pitali kako se igra Romeo, kako se igra ljubavnik. On je rekao 'To ti je jako lako. Mlad lud i jako zaljubljen' i to je stvarno tačno. Kad imaš motivaciju onda je to to'', zaključio je Burić.
Jedan od najvećih izazova pri stvaranju predstave bilo je razbijanje i pojednostavljivanje dramskog stiha nastalog u 17. vijeku. Jelena Nenezić Rakočević kaže da je taj proces glumcima uvijek zanimljiv.
''Bio mi je izazov da igram Molijera i bilo mi je zanimljivo jer je nama glumcima zanimljivo da razbijemo taj stih i da ga pojednostavimo. Iako jeste arhaično i teško, nama je bilo zabavno. Imali smo tu i Ljiljanu Mrkić Popović koja je bila zadužena za scenski govor i koja je sa nama dosta radila na tome'', kazala je glumica.
Njen lik je bila sluškinja koja ne obraća mnogo pažnje gramatici, filozofiji, nauci, već se ponaša i govori onako kako umije, a da se pritom ne trudi da bude neko što nije.
''Moj lik sam doživjela najjednostavnije, kao ženu iz naroda koja je to što jeste i toga se ne srami. To je žena koja zna da voli i koja se bori za istinu. Ne podržava ono 'kvazi'. Ona živi kako želi. Bilo mi je zanimljivo da se poigram sa tim što je ona iako na kraju ona i strada'', kaže Nenezić Rakočević.
Trasoten je opasnost koja je uvijek među nama
''Društveno nametanje i društveno pozicioniranje kojeg je bilo u Molijerovo doba postoji i danas. Posebno je izrazito kada umjetnici i ljudi koji se bave određenim umjetničkim profesijama koriste to kao sredstvo u penjanju na nekim drugim društvenim ljestvicama. Nažalost, ti ljudi imaju mnogo više energije za svoj rad od onih koji imaju dara ili su možda 'samo' pošteni. Trasoten je uvijek tu. On je opasnost koja je uvijek među nama'', kazao je Obradović opisujući svoju ulogu.
Simpatije publike osvojio najmlađi član ansambla – pohvale za Petra Vlahovića
Lik koji se pojavio kao najmlađi član porodice igrao je trinaestogodišnji Petar Vlahović. Osim što je više puta nasmijao publiku, čini se i da je prisutnima držao lekcije i upućivao poruke koje su stariji od njega zaboravili ili zapostavili.
''Moj lik je pisan da bude uloga za odraslu osobu. Jagoš je tu ulogu prilagodio mojim godinama, odnosno djetetu od 13 godina. Moja nadmoć u tom liku je ta što sam intelektualno moćniji i od starijeg brata i od sestre i vidim sve njihove mane. Nemoć je ona fizička, jer ne mogu da utičem na tu porodicu, zbog njihovog neprepoznavanja mojih vrijednosti, pa tako ne mogu mnogo ni njih da promijenim'', kazao je Vllahović koji je dodao da je proces u kojem je učestvovao bio 'veoma veoma veoma pozitivan i lijep' za njega.
Odstupajući od Molijerove zamisli da uloga najiskrenijeg i najneiskvarenijeg bude uloga odrasle osobe, reditelj Marković je sve podsjetio na nevinost i čistotu djeteta i dječijih misli, osjećanja, pouka koje samo ono, dijete, može izvući iz svega.
''Dobar pisac, posebno dramski pisac, mogu da zaključim iako možda i pogrešno, specifičnost i savremenost svog teksta može da dokaže na bilo koji način i taj tekst će uvijek davati naznake savremenosti i osjećaj da je povezan i sa našim društvom, i te kako. Reditelj je to približio ubacanjem nekih elemenata kao što je muzika Ksenije Cicvarić, na primjer'', istakao je mladi glumac kao odgovor na pitanje šta je naučio, zapazio i zaključio.
Ispraćen aplauzima tokom razgovora, uz čestitke na odlično odigranoj ulozi, pa i uz predviđanja kako ga čeka bogata glumačka karijera i velika djela, trinaestogodišnji Petar Vlahović je spontano zatvorio razgovor riječima pouke za svakoga u sali.
''Popularnost je diskutabilan pojam, pa bi bilo veoma egoistično sa moje strane da kažem da sam postao popularniji. Bilo mi je zadovoljstvo i jedno od najljepših iskustava u mom životu, ali ne mogu suditi sam o sebi i svojoj popularnosti. To treba drugi da čine''.
Dodjela nagrada i ''Koraci'' u 20 časova
Predstavom ''Učene žene'' završen je takmičarski dio 14. Međunarodnog festivala glumca.
Biće dodijeljene nagrade za najbolju mušku ulogu, za najbolju žensku ulogu, za najbolju epizodnu mušku ulogu, za najbolju epizodnu žensku ulogu, kao i za najbolji partnerski odnos na sceni. Žiri koji odlučuje o nagraženima čine Božo Koprivica, predsjednik, Kristina Obradović i Sreten Mitrovič, ovogodišnji dobitnik nagrade festivala ''Veljko Mandić''.
Na večerašnjem repertoaru je dodjela nagrada u 20 časova kao i performans ''Koraci'' koji će izvesti studenti Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju. Scenski projekat je proizvod studentskih ispitnih vježbi iz predmeta ''Scenski pokret'', kod profesora Ferida Karajice i asistentkinje Julije Mirjačić.
''Ekspresivnim i mističnim pokretima, mladi glumci zauzimaju scenu i izazivaju oduševljenje publike. Igrom i glasom oni predstavljaju karakteristike država, od Grčke, Turske, Italije, Engleske, Rusije, Kube, Sjedinjenih američkih država, do Crne Gore. Posebnu pažnju publike osvajaju izražajnim koracima, ali i duhovitošću'', pisale su ''Vijesti'' ranije.
Galerija
Bonus video:
