“Brodski dnevnici su i u savremenom pomorstvu najobjektivniji način za sagledavanje segmenata života i rada na brodu. Dnevnik je i dalje najvažnija pisana isprava koja se vodi hronološki, a sama činjenica da brodski dnevnici kroz istoriju nisu doživljavali znatnije promjene u formalno-pravnom smislu, najbolje govori o valjanosti još davno uspostavljenog načina vođenja dnevnika, a samim tim potvrđuje vrijednost primjeraka kakvi se čuvaju u zbirci Pomorskog muzeja u Kotoru”, kazao je kapetan duge plovidbe Neđeljko Radulović, na izložbi „Brodske knjige - dokumenta pomorske baštine“, u Pomorskom muzeju.
Čast da otvori izložbu od nekoliko desetina vrijednih dokumenata i više brodskih i tzv. poručničkih dnevnika sa jedrenjaka, parobroda i motornih brodova na kojima su plovili bokeljski pomorci od početka 19. do prve polovine 20. vijeka, pripala je kapetanu Raduloviću - Kotoraninu, jednom od zapovjednika brodova iz flote posljednjeg aktivnog velikog bokeljskog brodara - kompanije „Dabinović“ iz Monaka.
Dokumentarno blago koje je „izronilo“ iz muzejske biblioteke, svjedočanstvo je teških, ali i lijepih momenata koje su ovdašnji pomorci doživljavali, zarađujući „kruh sa devet kora“ donoseći svom zavičaju materijalno i kulturno bogatstvo koje je i danas najprepoznatljiviji dio kulturne baštine Boke. Kotorski muzej posjeduje 78 brodskih knjiga od čega 24 brodska, 13 poručničkih, 5 dnevnika stroja, jedan dnevnik brodskog tereta, 33 brodska dnevnika brodova male obalne plovidbe i dva privatna dnevnika starih bokeških kapetana- sve to od početka 19. do '70. godina 20.vijeka.
“Dnevnici koje prezentujemo predstavljaju najznačajnija dokumenta iz života naših pomoraca i ujedno su svjedočanstva naše bogate pomorske baštine. Oni nam neposredno dočaravaju, uglavnom kroz tragične a rijetko i radosne trenutke, život na brodu. Mnogi romani napisani o pomorskom životu imaju subjektivan pristup tog prikaza u odnosu na brodske dnevnike”, kazao je bibliotekar Pomorskog muzeja Slavko Dabinović i jedan od autora izložbe. On je govorio o istorijatu brodskih dnevnika u svijetu i pomorskih propida koji ih regulišu, a koji se može pratiti od 14. vijeka, nekadašnjim brodskim pisarima-škrivanima, njihovim dužnostima, obrazovanju i odgovornosti, te doprinosu Bokelja kroz istoriju, načinu na koji se i u međunarodnim okvirima regulisala ova oblast. Brodski dnevnici, nekoliko stotina bokeljskih jedrenjaka u vrijeme kada je ovdašnje pomorstvo bilo u zenitu u 18. i 19.vijeku, vođeni su po propisima iz Edikta austrijske carice Marije Terezije iz 1774. a koji su bili na snazi sve do 1918. Edikt je propisivao i dužnost kapetana broda da popunjeni brodski dnevnik vrati lučkom uredu-lučkoj kapetaniji koja mu ga je izdala, a koja ga je onda slala Carskoj i kraljevskoj realnoj i nautičkoj akademiji u Trstu, radu korišćenja u stručnoj nastavi novih pomoraca. Od marta 1874. poručnici austrijske trgovačke mornarice bili su obavezni da vode posebne poručničke dnevnike tokom oficirske službe koje su kasnije morali priložiti komisiji pri polaganju kapetanskog ispita. Najstariji sačuvani brodski dnevnik u zbirci Pomorskog muzeja u Kotoru je dnevnik brigantina „Castore“ pod zapovjedništvom kapetana Julija Kolovića Matikole iz Perasta iz 1803. godine.
Bonus video:
