U Galeriji "Velimir A. Leković" otvorena je samostalna izložba slika "Geometrija" Veska Gagovića, akademskog umjetnika iz Nikšića.
Gagović je 1988. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je 1991. završio poslijediplomske studije slikarstva. Izlagao je samostalno u Sarajevu, Podgorici, Nikšiću, Beogradu, Budvi, Novom Sadu, Oslu, Igalu i Cetinju kao i na brojnim značajnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu.
Otvarajući izložbu, upravnik galerije mr Milun Lutovac je naveo da ova postavka iako “naoko čini portret bezglasja”, upućuje svojom unutrašnjom snagom i skladom na pravu prirodu stvari i njihovu suštinu, "da se mora zastati da bi se shvatilo" i lice materije prozrelo okom duha i nadbića.
On je zapitao da li je geometrija puka kombinacija elemenata, oblika, boja i veličina "koja zaposijeda oko i ne da mu ni da trepne dalje od prvog utiska" ili nešto drugo.
"Bilo bi isuviše prosto njene zagonetne i vidom, nikada do kraja osvojene dubine, svesti na kombinaciju elemenata koji čine ugođaj vidu gradeći sklad i ljepotu jer i muzika, na primjer, može biti dio te ugodne igre, a da nikad ne napravi ustupak vidu. Možda je najbolje za tu ljepotu cjeline bića i doživljaja kazati da je harmonija elemenata i sila – skrivena mapa svega onog što biva i što će biti. Sveta geometrija koja se nalazi u svim elementima i prožima cijeli univerzum. Ona koja krije tajnu početka i kraja svega. Muzika je nalik toj svetoj i neprozirnoj mreži prostora – geometriji. Geometrija i muzika su upravo ta božanska - nadbića, izaslanici neimara svjetova", rekao je Lutovac.
On je dodao da autor promišljajući o razmjerama stvari koje nas okružuju univerzalnim jezikom geometrije "tako ukazuje na postojanje velikog arhitekte – umjetnosti”.
O slikama Gagovića, istoričarka umjetnosti Dobrila Denegri ranije je zapisala da u njima uvijek postoji određena kritička dimenzija koja aludira na širu društvenu realnost i paradoksalnu marginalnu poziciju umjetnika u njoj, "bez obzira da li su to monohromna bojena polja ili vibrantni geometrijski paterni".
"Za formulisanje jednog ozbiljnog umjetničkog stava dovoljan je minimum sredstava: po pravilu jedna boja, koja se, u ovom slučaju, u skoro pravilnim ritmičkim razmacima kombinuje sa prazninom podloge na koju se nanosi, sa određenim izmještanjima, pomacima, disonancama koje mirnu kompozicionu strukturu blago dinamiziraju, sa delikatnim, diskretnim, minijaturizmu svojstvenim tragovima personalnog prisustva, ličnog rukopisa ispoljenog kroz različiti fakturni kvalitet pojedinih pažljivo odabranih segmenata bojenih pojaseva, uključujući i unošenje dodatnog bojenog elementa. Formalna strogost naglašena je i izborom sive ne-boje uz koju se ponegdje postavlja pažljivo odabran segment crne, takođe ne-boje koji čitavoj strukturi daje karakter elegantne nepravilnosti", ocijenio je istoričar umjetnosti Petar Ćuković.
Bonus video:
