Studija pod nazivom Potencijalna urbano-ruralna epidemija (PURE) bavila se navikama i zdravljem 135.000 ispitanika u 18 zemalja na pet kontinenata. Istraživači su ustanovili da najzdravije osobe jedu hranu bogatu voćem, povrćem i mahunarkama, sa malo rafinisanih ugljenih hidrata i šećera.
Osim pomalo iznenađujućeg zaključka da je količina povrća potrebna za dobro zdravlje porasla na tri do četiri porcije dnevno, sve ovo je u skladu sa umjerenom ishranom po definiciji američkih Smjernica za ishranu, prenosi Vašington post.
Naslovi u medijima o ovom istraživanju dali su drugačiju sliku, navodeći da studija "baca sumnju" na važeći stav prema mastima, ugljenim hidratima, voću i povrću, kao i da je "uzdrmala" polje nutricionizma. Čak se i u propratnom komentaru u časopisu Lancet, koji je objavio ove rezultate, kaže da "studija PURE dovodi u pitanje definiciju zdrave ishrane".
Problem je u tome što, kada pogledate važeću definiciju zdrave ishrane, ona se u najvećem dijelu poklapa sa rezultatima studije PURE. Istraživači jesu ustanovili da je ishrana bogata ugljenim hidratima povezana sa 28 odsto većim rizikom od smrtnosti. Ali ovde govorimo o 77 odsto ugljenih hidrata, što nikad nije bio dio definicije zdrave ishrane, djelimično zato što ostavlja malo mjesta za odgovarajuće proteine i zdrave masti. Kad smo kod masti, rezultati ove studije govore da ukupan unos masti od oko 35 odsto ukupnih kalorija nije povezan sa rizikom od srčanog udara ili smrti od kardiovaskularnih bolesti, ali su stručnjaci već godinama saglasni da ishrana sa malim unosom masti ne vodi do željenih rezultata.
Ako se pogledaju podaci iz studije PURE, ishrana sa oko 45 odsto ugljenih hidrata, 35 odsto ukupne masti i 20 odsto proteina je povezana sa najmanjim rizikom od prerane smrti. To zvuči prilično umjereno.
Glavni istraživač u studiji Salim Jusif čak je izjavio da "treba težiti umjerenosti u većini aspekata ishrane, nasuprot veoma malom ili veoma velikom unosu većine hranljivih materija". Stoga, osim primamljivosti novih slatkorečivih obećanja, šta je to što nas drži daleko od puta umjerenosti? Evo nekih najčešćih prepreka:
Ne znamo šta u stvari jedemo: osim ako znate i svjesni ste šta i koliko jedete, a mnogi ljudi nisu, lako se pomisli da jedete umjereno a da to u stvari nije tako. Na primjer, možete da kažete, "Jedem desert samo nekoliko večeri u toku nedelje", ali zaboravljate da posegnete za kolačem ili krofnom svaki put kad ih neko donese na posao. Vođenje dnevnika o hrani tokom par nedelja da biste dobili objektivan uvid u obrazac svoje ishrane može da vam otkrije neke iznenađujuće stvari.
Neplaniranje na duže staze: njegovanje navika zdravog načina života zahtjeva stalni trud, posebno ako imate duboko usađene nezdrave navike. Osjećaj da ulažete trud ali ne vidite trenutni rezultat izaziva frustraciju. Počnite da o ishrani mislite kao o doživotnom putovanju, sa povremenim skretanjima i trenutnim preprekama, a ne kao o trci do ciljne linije.
Stav sve ili ništa: osJećaj da sve manje od savršenstva predstavlja neuspjeh i nije vrijedno truda takođe može da blokira sav napredak dok izluđujete sebe u potrazi za savršenom ishranom. Savršenstvo je neprijatelj napretka. Počnite pomalo, počnite danas i samo nastavite napred. Ne možete pogriješiti ako se držite unosa više povrća a manje šećera i eliminišete ono što vam odvlači pažnju dok jedete.
Zaluđenost najnovijim trendovima u ishrani: osobe koje jedu umjereno jedu na način koji odgovara njihovom stilu života i podržava zdravlje, i ne osjećaju potrebu da isprobaju sve najnovije trendove koji im se nude. Obraćaju pažnju na novosti iz oblasti ishrane, ali su prilično imuni na senzacionalističke tvrdnje. Znaju da nijedan način ishrane nije dobar za sve ljude sve vrijeme. Suludo je stalno raditi istu stvar iznova i očekivati drugačije rezultate. Ako imate dugu istoriju držanja dijeta i odustajanja od najnovijih dijeta bez vidnog trajnog unapređenja zdavlja i opšteg blagostanja, zašto biste to probali ponovo?
Nezdrav odnos prema hrani: zdrava ishrana ne podrazumjeva samo ono što jedete. Način na koji razmišljate i kako se osjećate u vezi sa svojim navikama u ishrani može biti jednako važno kao i sama hrana. Kada se hrana ili čin jedenja udruži sa stresom ili osjećajem krivice ili straha, to nije dobro za vaš organizam i um. To je jedan od faktora koji ljude dovodi do ekstremnog odnosa prema hrani – ograničavanja ili preterivanja, a često i jednog i drugog, prenosi Danas.
Bonus video:
