Svijet igara je toliko šarolik. Nezamislivo je da tu vrebaju prijetnje, sve dok igra ne krene i ljudi počnu smrtno da stradaju, na stotine. Na licima onih koji su – za sada – preživjeli, ispisan je čist užas.
To još ne otkiva mnogo o Netfliksovoj seriji „Igra lignje“ („Squid Game“), daleko najuspješnijoj seriji u istoriji te, relativno mlade, striming-platforme. Oko 142 miliona ljudi je gledalo seriju, skoro dvostruko više od druge najpopularnije.
Osnovna radnja je odavno poznata. Uostalom, serija je popularna širom svijeta, o njoj se govori na sve strane. Jedni je naveliko hvale, drugi oštro kritikuju zbog eksplicitnih scena nasilja.
To je najuspješnija južnokorejska serija i samo jedan u nizu uspješnih izvoznih proizvoda pop-kulture iz te zemlje.
Uspjeh na top-listama, književne nagrade, film godine
Novi albumi K-pop grupa, kao što su BKS ili Blekpink u vrhu su svjetskih top-lista. Njihove nastupe prati histerično vrištanje fanova.
Južnokorejska literatura osvaja međunarodne nagrade. Za roman „Vegetarijanka“ autorka Han Kang je 2016. godine dobila je nagradu Buker, autor Kim Jong-ha 2020. je za roman „Zapisi serijskog ubice“ dobio Njemačku nagradu za najbolji krimić.
Veliku pažnju svjetske javnosti 2019. godine privukao je film „Parazit“ reditelja Bong Džun-hoa. 2020. godine taj film je osvojio četiri Oskara, među njima i Oskara za film godine.
Ali trenutni uspeh južnokorejske pop-kulture bio je dugo pripreman. Još sredinom devedesetih nastao je izraz „halju“ (Hallyu), odnosno „korejski talas“, koji opisuje popularnost i širenje savremene kulture iz Južne Koreje.
Taj talas najprije se proširio u drugim zemljama Azije. „Halju je brzo osvojio kinesko tržište, ali je industrija uvijek gledala ka SAD, gdje je pretrpjela mnoge neuspjehe“, kaže Mihael Fur, direktor Centra za svjetsku muziku i naučni saradnik na Institutu za muziku i muzikologiju Univerziteta u Hildeshajmu.
Južna Koreja je rano počela da se razlikuje od drugih tržišta kroz sistem obuke idola, kaže Fur, koji je doktorirao na K-popu, a nedavno je sa naučnicima iz Liverpula i Seula radio na istraživačkom projektu o kulturi fanova u toj vrsti muzike.
Vojničkom disciplinom do uspjeha
Godinama djeca i mladi prolaze težak program velikih korporacija zabavne industrije YG, S.M. i JYP, kako bi postali dio djevojačkog ili dječačkog sastava. Stotine mladih po četrnaest sati dnevno vojnički disciplinovano vježbaju, nadajući se da će na kraju biti izabrani.
Krajem prve decenije dvijehiljaditih godina sastav „Girls' Generation“ koji je nastao na kastingu kompanije S.M. ostvario je veliki uspjeh u Južnoj Koreji i Japanu, ali je internacionalni proboj izostao, kao i u slučaju muškog sastava „Big Bang“ koji je formirala kompanija YG.
Film „Old Boy“ 2003. godine ostvario je respektabilan uspjeh. Deset godina kasnije Spajk Li ga je sa Džošom Brolinom ponovo snimio za američko tržište. To danas teško da bi bilo potrebno.
Prekretnica za konačni proboj, posebno za južnokorejsku muziku na Zapadu, godine bila je 2012. pjesma „Gangnam Style“ koju izvodi reper Saj (Psy). Ona je postala globalni hit i za samo nekoliko mjeseci na platformi Jutjub imala je više od milijardu pregleda. Danas ima više od 4,2 milijarde.
„Saj nije bio klasični predstavnik K-popa“, kaže Mihael Fur, „ali njegov uspjeh je bio dokaz da jezik više nije prepreka da pjesma postane internacionalni hit.“
Video platforma Jutjub proširila je mogućnosti. Odjednom, diskografske kuće više nisu zavisile od odluka urednika i stanica koje će pjesme i spotovi da se puštaju – ciljne grupe same su mogle da odlučuju šta žele da slušaju i gledaju. Od tada su digitalizacija i društvene platforme počele da se razvijaju nevjerovatnom brzinom.
Prodaje se kompletan paket
„Ljubitelji K-popa su dobro umreženi, kultura obožavalaca je veoma participativna i industrija zna kako da joj služi“, kaže Mihael Fur. Prilikom sastavljanja grupa vodi se računa o tome da se članovi benda predstave različitim karakternim osobinama, kako bi što veći broj mladih mogao sa njima da se poistovjeti.
Bendovi moraju da budu prisutni na mrežama, kako bi fanovi imali osjećaj da su dio života svojih idola, kaže Mihael Fur. „To je paket koji se prodaje.“
Čim se idoli u javnosti predstave drugačije nego što fanovi očekuju, klatno odlazi na drugi stranu: poruke mržnje i pritisci već su pojedine zvijezde naveli na samoubistvo.
Uspjehu doprinosi i visok kvalitet muzičke i video produkcije. „Sa zapadne tačke gledišta, to što se tamo vidi je nekako novo, ali istovremeno postoji i prepoznatljiva vrijednost“, kaže Mihael Fur, koji podsjeća na poznati model dječačkih bendova kao što je „Take That“ ili sofisticiranu koreografiju Majkla Džeksona.
“Zapadna tržišta su prezasićena američkim pop zvijezdama, novo je uzbudljivo, a istovremeno nije previše strano“, priča naš sagovornik.
Slike sa estetikom video-igara
Slike su u velikoj mjeri doprinele i uspjehu serije „Igra lignje“. Naročito mlađoj publici je ta šarena estetika poznata iz video-igrica. A malo koja scena je globalno bolje umrežena od gejmerske. Preporuke su u velikoj mjeri doprinijele uspehu serije.
Kada je Netfliks objavio emitovanje, zainteresovanost nije bila posebno velika. Stvari su počele da se mijenjaju tek kada su prvi gledaoci bili oduševljeni i dalje je preporučili.
I simbole koje u seriji čuvari imaju na sebi – krug, kvadrat i trougao – mogu da se nađu na konzolama za video-igre. Gejmeri u međuvremenu razmjenjuju sadržaje preko platformi Tvič i TikTok, gdje ima bezbroj parodija na kostime iz serije „Igra lignje“.
Poput južnokorejske muzičke industrije i striming-platforme vode računa o univerzalnosti sadržaja. „Nedostatak novca, egoistično društvo, rastući jaz između siromašnih i bogatih, to su poznati motivi koji mogu da se razumiju svuda u svijetu“, kaže Mihael Fur.
I tu se poznato susreće sa novim. „Igra lignje“ i „Parazit“ i film o zombiju iz 2016. godine „Voz za Busan“ ili raniji „Old Boy“ su kritike društva. Makar na rubu glavne radnje oni daju uvid u stvaran život u Južnoj Koreji.
Jer iza blještavog svijeta kriju se stvarni problemi. Mnogi ljudi u Južnoj Koreji žive u siromaštvu, u skučenim uslovima, često bez struje i vode, ili u podrumima, poput siromašne porodice koja se u „Parazitu“ probija u život jedne bogate porodice.
Na demonstracije u kostimu iz „Igre lignje“
Prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), oko 15 odsto od ukupno 52 miliona stanovnika raspolaže prihodima manjim od dovoljnih za normalan život, među starijima je 50 odsto siromašnih, a stopa nezaposlenosti kod mladih nešto ispod deset odsto – skoro dvostruko više nego u Njemačkoj.
Mnoge porodice se zadužuju kako bi djeci omogućile dobro obrazovanje. Istovremeno je u društvu uobičajeno da se na one koji imaju manje gleda sa visine.
„Društvo je i dalje veoma kapitalističko“, kaže Mihael Fur. Postoji „visoki radni mentalitet i delimično neokonfučijanska hijerarhija vrijednosti.“
I grupu koja se u seriji „Igra lignje“ nada milionskoj zaradi novčani problemi su doveli u očaj. Koliko je barem početna situacija bliska stvarnosti, pokazali su u oktobru protesti protiv vladine politike tržišta rada na koje su demonstranti u Seulu došli sa maskama i odjećom u stilu „Igre lignji“.
Bonus video:
