Izložba slika Mila Milunovića (1897-1967) i Petra Lubarde (1907-1974) svečano je otvorena preksinoć u organizaciji Javne ustanove Muzeji i galerije Budve u Modernoj galeriji u Starom gradu.
U okviru obilježavanja 45 godina od postojanja Moderne galerije, uprava budvanske javne ustanove obilježila je i jubileje - 120 godina od rođenja i 50 godina od smrti Mila Milunovića, kao i 110 godina od rođenja Petra Lubarde, dvojice umjetnika koji su, kako je rečeno, ostavili veliki i neizbrisiv trag u istoriji crnogorskog i jugoslovenskog slikarstva.
Otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Snežana Ivović navela je da je riječ o velikanima crnogorske i jugoslovenske umjetnosti.
“Ova izložba, kojom su obuhvaćena uglavnom djela iz poslijeratnog perioda, kada su Milunović i Lubarda dotigli zenit svog likovnog stvaralaštva i dalekosežno uticali na generacije budućih umjetnika, svjedočanstvo je jednog od najznačajnijih poglavlja crnogorske i jugoslovenske likovne umjetnosti. Svaki na svoj način, Milunović, principijelan i promišljen, Lubarda neobuzdan i plahovit u borbi sa svojim unutrašnjim demonima u skladu sa svojim stvaralačkom vizijom i umjetničkim kredom, sa dubokim razumjevanjem suštine slike iskonski utemeljenoj u prirodi, pomjerili su granice slikarstva stvorivši umjetničke opuse univerzalnih vrijednosti”, navela je Ivović.
Govoreći o Milunovićevom stvaralaštvu, Ivović je kazala je da je za njega crnogorska obala postala mjesto hodočašća, kojoj će se vraćati do kraja života.
“Živopisne vizure primorskih pejzaža punih svjetlosti, veduta, mrtvih priroda, ribara, vrša, mreža, ptica, kamenih hridi, mediteranskih plodova mora i plodova zemlje ispunila su njegovu dušu, koje će, otelotvorene na platnima u širokom medijskom repertoaru, postati svojevsne ode moru. U uzvišenom idealu da svojim djelima da onaj dublji , unutrašnji psihološki smisao i prense na posmatrača emocionalni doživljaj, Milunović je dosegao granična područja onostranopg i mističnog, a u rješavanju slikarskih procesa do izvora čiste likovnosti. Uspio je da ostvari san kojem je od početka težio, da je njegovo djelo, kako je sam isticao, 'samo izraz divljenja prema večitom i najboljem učitelju - prirodi'”, istakal je Ivović.
Prema njenim riječima epska snaga Lubardih slika, generisana moćnom vizijom crnogorskih predjela, oslobodiće se posebno u pejzažnim i istorijskim temamanjegovog najboljeg i najupečatljivijeg slikarskog perioda od 1950. do 1956.
“Mitske predstave, nemani, aveti htonskog svijeta, otrgnute iz mračnih ponora nesvjesnog , izbijaju slikarski uobličene, poput zalutalih glasova strave iz prošlosti i tragova nakupljenog vremena, iz dubine umjetnikove duše. U tom vječitom 'dijalogu' sa prirodom Lubarda je izokrenuo sliku svijeta od realnih i asocijativnih do poluapstraktnih predstava prenoseći ih u sferu čistih plastičnih vrijednosti . Kidajući opne klasične slikarske forme, on stvara slike posne fakture, poput fresaka u kojima je prostor sintetisan do dvodimenzionalne ravni, a intezitet i senzibilitet čistih boja i hromatska uslkađenost su dominantne”, kazala je Ivović.
Dodaje da nakon povratka iz Indije pod uticajem zen filozofije, mijenja se i idejna i formalna koncepcija dotadašnjeg Lubardinog slikarskog poimanja.
“Transcedentalna sfera, nedokučiva kosmička povezanost čovjeka i univerzuma postaće umjetnikova preokupacija. Dramska tenzija će se stičati i ustupiti mjesto lirski inotoniranim ssadržajima apstraktnog i figuralnog prosedea (zodijački znakovi, životinjske forme), istakla je Ivović. Izložba je otvorena do 19. novembra.
Bonus video:
