Retrospektivna izložba slikara Mirka Mitka Bulajića (1926-1980) otvorena je u srijedu veče u galeriji “Josip Bepo Benković” u Herceg Novom. Posjetioci su mogli da vide 40 radova iz porodične zbirke, iz Umjetničke galerije sa Cetinja, kao i one koje su za ovu izložbu ustupili umjetnikovi prijatelji.
“Bulajić je slikar prefinjene likovne kulture, tananog seznzibiliteta i lirske topline, u duži sanjar i vizionar, čije je djelo ušlo u antologijske vrijednosti naše likovne baštine”, kazala je otvarajući izložbu istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković.
“Bulajić, ne kao apologeta, već kao umjetnik koji je slijedio svoje stvaralačko nadahnuće, kao Milunović, nalazi inspiraciju u primorskom arealu. Duhovna vertikala koju je ponio sa svog Cetinja, a koja se zasniva na crnogorskoj epskoj i istorijskoj tradiciji ostaće duboko usađena u njegovoj duši, međutim Herceg Novi i Bokokotorski zaliv predstavljaće inspirativni nukleus njegovog cjelokupnog likovnog djela”, ustvrdila je Zeković.
Pored lirske topline intimističkog slikarstva, u kojem je iskazao njegovu sentimentalu prirodu, Bulajić je u crnogorskoj likovnoj umjetnosti ostao prepoznat kao slikar fantasta, vizionar, nadrealista koji je bogatom imaginacijom i emotivnim nadahnućem oživljavao tajni svijet njegovih snova i snoviđenja .
“Polazeći od specifičnosti bokokotorskog ambijenta, koji je predstavljao njegov životni i duhovni mikrokosmos, Bulajić je stvorio sopstveni mitski svijet. Njegovo djelo suštinski se bavi problematikom koja je, na neki način, odraz egzistencijalističke filozofije 20. vijeka. To su pitanja otuđenosti čovjeka i gubljenje njegovih osnovnih ljudskih vrijednosti u bezličnom i duhovno osiromašenom društvu sadašnjice”, istakla je Zeković.
Ona je kazala da Bulajićevo slikarstvo nosi poruku upozorenja i opomene, ali i humanističke pouke.
Slikareva kćerka Dragana Lučić kazala je da je njen otac bio čovjek koji je posjedovao poseban senzibilitet koji se može vidjeti i osjetiti i na njegovim slikama.
“Vjerovatno je ta karakteristika doprinijela njegovom kratkom životu”, kazala je Dragana Lučić, ističući da je slikarstvo njenog oca bilo palo u zaborav i da su porodice Bulajić i Lučić organizujući izložbu i izdajući monografiju željele su da podsjete na slikara i otrgnu od zaborava njegovo djelo.
Glumica Hercegnovskog pozorišta Dragana Vlaović pročitala je pjesmu Bosiljke Pušić posvećenu njenom kolegi i prijatelju, Mitku Bulajiću.
Predstavljena je i reprezentativna monografija “Mirko Mitko Bulajić”, autorke Ljiljane Zeković i dokumentarni film oslikarevom životu, iz arhiva RTCG.
Bulajić je rođen 1926. godine na Cetinju i pripada drugoj generaciji slikara koji su 1951. završili čuvenu Srednju umjetničku školu koja je osnovana na Cetinju, a kasnije preseljena u Herceg Novi. Prve pouke o slikarstvu dobio je od profesora Petra Lubarde i Mila Milunovića. Od njih je prihvatio motivsko opredjeljenje za pejzažno slikarstvo. Nakon toga diplomirao je na Višoj pedagoškoj akademiji u Nikšiću. Osim slikarstvom, bavio se i pedagoškim radom u više hercegnovskih škola. Od 1958. je bio član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Do sada je crnogorskoj publici predstavljen kroz dvije samostalne izložbe i to 1957. u Herceg Novom i posthumno 1996. u galeriji Spinaker. Prvi je dobitnik nagrade Hercegnovskog zimskog likovnog salona za sliku 1969. godine. Radio je i kao scenograf u Hercegnovskom amaterskom pozorištu.
Hercegnovski slikari ekspresionističkog izraza
“Bulajić je pripadao slikarima koji su imali dvostruki prilaz u realizovanju svojih podsvjesnih vizija”, istakla je Zeković i naglasila da je “spoj realnog i realnog stvorio zatvoren krug ambijentalnog i lokalnog značenja izražen narativnišću, simbolima, metaforama, anegdotama”. Te osobine karakteristične su za Bulajićeva i djela Đorđija Pravilovića, Luke Berberovića i Voja Stanića.
“Ova neformalna slikarska grupa je njegovala slikarstvo metafizičkog, fantastičnog i ekspresionističkog izraza i predstavlja fenomen savremene crnogorske umjetnosti poznat kao “hercegnovski slikari”, ocijenila je Zeković.
Bonus video:
