Šef sprovodničke službe spuškog zatvora Miloje Peković kazao je da posao kojim se bavi najvjerovatniji motiv pokušaja njegovog ubistva, ali da ne zna ko bi konkretno mogao stajati iza toga.
Peković je to rekao u sudnici Višeg suda, u kojem je pred vijećem sutkinje Dragice Vuković juče počelo suđenje Nikšićanki Moniki Jovanović -optuženoj da je sa umišljajem pomogla neidentifikovanim osobama da pokušaju ubiti šefa sprovodničke službe Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija.
Jovanović je negirala vezu sa pokušajem ubistva Pekovića, obrazlažući da se njen DNK trag mogao naći na čaurama pronađenim na licu mjesta, tako što je više puta dodirivala metke, moguće i kada se “pucalo na slavljima”.
“Ne priznajem krivicu. Ne poznajem gospodina Pekovića, danas ga prvi put vidim”, kazala je optužena.
Viša tužiteljka Maja Jovanović tereti Jovanovićevu da je stavila metke u pištolj iz kojeg je Peković teško ranjen.
“I to pištolj NN marke, kalibra 9 mm, u koji je prethodno stavila metke, a koji su NN lica koristila 25. marta 2016. godine, kada su sa umišljajem pokušali da liše života Miloja Pekovića”, piše u optužnici.
Optužena je objasnila da je metke za pištolj dodirivala kada je sa đeverom Vladom Jovanovićem, Nikšićaninom Draganom Krulanovićem i još jednom djevojkom išla u Risan.
Tvrdi da joj je Krulanović rekao da u mjestu Dragalj zaustavi automobil i da mu je neki čovjek kroz prozor automobila dodao kesu:
“Uzela sam kesu od njega, otvorila kutiju koja je bila unutra i vidjela metke. Dodala sam je đeveru koji je sjedio na zadnjem sjedištu automobila kojim sam upravljala, a onda su je zakopali na jednom mjestu i pošli smo...Kad smo se vraćali zaustavila sam automobil da uzmu tu kesu, i pošli smo u Župu”, tvrdila je Jovanović.
Objasnila je da je moguće da je u kući Krulanovića još jednom dodirivala metke - kada je pomjerila kutiju u kojoj su bili.
“U Župi je običaj da se puca kada je neko slavlje - vjenčanje, rođenje đeteta, Božić... Možda sam i tada došla u kontakt sa municijom”, kazala je ona.
Svjedok Dragan Krulanović, međutim, kazao je da nije uzeo municiju za pištolj kada se sa Jovanovićevom vozio ka Risnu, već stare, zarđale metke za italijansku pušku. Tvrdio je da se ne može sjetiti ko je čovjek koji mu je u Dragalju donio metke, jer je zvao više osoba da mu ih nabave:
“Uzeo sam ih, dodao Vladu on ih je sakrio i nastavili smo put... Kad smo se vratili Vlado ih je uzeo, stavio ispod rezervne gume i iznio mi ih kada smo stigli u Župu. Probao sam da očistim rđu sa njih, nije moglo i dao sam ih majki da ih negdje zakopa da ih djeca ne uzmu”. Objasnio je da se sa Jovanović čujao dok je bio u Istražnom zatvoru, ali da to nije pomenuo pred tužiteljkom da sprovodnici ne bi pretresali ćeliju u kojoj je boravio.
Kostić je prigovorio njegovom iskazu, ocjenjući da je smišljen kako bi Krulanović napravio otklon od metaka za pištolj.
“ Prijetio je da će početi pričati o Pekoviću ako se ne javim”...
Optužena je objasnila da je njen suprug Aleksandar Jovanović izdržavao zatvorsku kaznu u Spužu do marta 2017. godine i da je tada bila u lošim odnosima sa njim:
“Bio je ljubomoran jer sam izlazila u grad, vrijeđao me, prijetio mi je, psovao me... Govorio mi je da sam kurva. Sve loše što se može reći mi je pričao. U tim razgovorima pominjao je inspektora Željka Pekovića iz Nikšića i oštećenog Pekovića... Kad bih blokirala njegov broj, slao mi je poruke ili me zvao govoreći 'da će početi da priča o Pekoviću, ako se ne javim'”.
Odgovarajući na pitanje svog branioca, advokata Save Kostića, kazala je da je sa suprugom razgovarala o Miloju Pekoviću nakon što je i ona izašla iz zatvora prije petnaestak dana: “Rekao mi je da ga je pominjao da bi me isprovocirao, jer je bio ljubomoran”.
Odgovarajući na pitanja Pekovića, kazala je da dan prije nego je on ranjen, ali ni tog jutra, nije bila u Podgorici ni Danilovgradu.
Monikin suprug, Aleksandar kazao je da ne poznaje Pekovića i da se ne sjeća da li je čitavog marta 2016. godine bio na odsustvu iz zatvora, ili iza rešetaka.
Tvrdio je da kada je pominjao Pekovića u razgovoru sa suprugom, nije mislio na oštećenog, nego na inspektora Željka Pekovića, jer je bio ljubomoran.
“Miloja Pekovića nisam nikad pomenuo, već Željka, jer je izlazila stalno, bila u društvu sa policijom i inspektorima, a on nas je pratio, pa sam mislio da nas prati zbog nje”, kazao je odgovarajući na pitanje oštećenog zbog čega je ženi prijetio da će “pričati o Pekoviću”.
Peković: U drugom vozilu se nalazila podrška napadačima
Ranjeni šef sprovodničke službe kazao je da do juče nije vidio Jovanovićevu i da nemaju zajedničkih prijatelja.
“Ne poznajem Aleksandra Jovanovića i ne sjećam se da sam sa njim imao bilo kakav sukob. Da sam imao bilo kakav sukob koji bi mogao rezultirati ovim, sjetio bih se”.
Ispričao je i kako je ranjen 25. marta, nekoliko minuta nakon što je iz kuće krenuo na posao.
“Kada sam bio blizu Vezirovog mosta, čuo sam kao da je nešto zalupalo pet ili šest puta. Osjetio sam jak bol u predjelu noge i prepone, uhvatio sam se i vidio da sam pogođen... Pogledao sam kroz staklo, vidio dva muškarca u crvenom 'golfu'. Zaustavio sam autobomil, izašao da tražim pomoć. Prošlo je jedno vozilo, zastalo pored mene, pogledalo me i produžilo, zatim je naišao drugi automobil iz kog je jedan momak izašao i prevezao me u bolnicu”, kazao je Peković .
Objasnio je da se kasnije sjetio da je automobil iz kojeg je pucano na njega, a najvjerovatnije i drugi kojim je neko samo prošao pored njega, vidio nedaleko od mjesta na kom je ranjen:
“Bili su parkirani jedan do drugog blizu pružnog prelaza u Zagoriču. Kada sam naišao vozilom uskomešali su se. Mislim da im je u tom drugom automobilu bila podrška, ili neko ko im je pokazao na mene kada sam naišao”.
Bonus video:
