Poznati hrvatski pisac, dramatičar i esejista Slobodan Šnajder smatra da nijedna nagrada, pa ni Njegoševa, ne može poboljšati nijednu knjigu. Šnajder je u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji” na konstataciju da je “trijumfalni put” njegovog romana “Doba mjedi” koji je dobio sve važne regionalne nagrade: “Meša Selimović”, “Radomir Konstantinović”, “Mirko Kovač”, “Kočićevo pero”, zaustavljen u Crnoj Gori jer je Njegoševa nagrada pripala “Čovjeku bez lica” Milorada Popovića, odgovorio:
“Moj je roman dobio četiri regionalne nagrade i jednu domovinsku, i to od kompanije koja teško da je hrvatska, budući da je u našoj domovini još jako malo toga uistinu hrvatsko vlasništvo.
Mi živimo u toj zemlji Hrvatskoj koja izgleda kao golem dućan u kojemu je rasprodaja dovršena, i to po diskontnim cijenama; to je nama naša borba dala. Dakle, nagrade su četiri prema jedan u korist regije. Ovaj izraz - regija - jeste nova politička korektnost, a njegov je smisao u tome da se izbjegne pridjev ex-jugoslavenski. U mojem slučaju to je posebno besmisleno. Bio sam igran u svim zemljama bivše zajedničke domovine, često bolje na strani nego u Hrvatskoj; više svakako. I ono što je nekoć izgledalo kao prednost te je izazivalo zavist, sad je gotovo pa krimen. A taj je nevjerojatni pohod “Doba mjedi” o kojemu me pitate, u Podgorici, u kontekstu Njegoševe nagrade, uzornim timskim radom žirija, napokon zaustavljen”, kazao je Šnajder dodavši:
“Kad bi sav promet u Hrvatskoj na trenutak stao, možda bi se čuo uzdah olakšanja. Nažalost, nijedna nagrada, pa ni 'Balkanski Nobel' - kako domaći ljudi Crnogorci tepaju svojoj nagradi - neće moći ama baš nimalo poboljšati nijednu knjigu, pa ni ovu nagrađenu. Kao što ni moj roman 'Doba mjedi', koji se probio do finala, da bi tamo bio poražen hametice, pavši časno a usred beščašća na polju slave, neće biti ama baš nimalo slabiji zato što nagradu nije dobio”, rekao je pisac.
“Ne postoje laureati po nagradama, već stvar stoji točno obratno, nagrade opstaju po laureatima”, zaključio je Šnajder.
Bonus video:
