Kao jedan od svojih prioritetnih zadataka, prošle godine osnovano Ministarstvo sporta, na čelu sa ministrom Nikolom Janovićem, zacrtalo je izradu novog zakona o sportu. Riječ je o izuzetno važnom dokumentu, s obzirom na to da je aktuelni zakon imao bezbroj manjkavosti.
Prije nepun mjesec, 22. septembra 2017. godine, iz Ministarstva sporta objelodanili su nacrt novog zakona o sportu, stavili ga na javnu raspravu koja će trajati 40 dana i najavili Okrugli sto na istu temu (nisu najavili datum održavanja, već su saopštili da će datum biti utvrđen tokom javne rasprave). S obzirom na to da su počele da stižu i prve primjedbe na predloženi nacrt zakona, a s obzirom na važnost teme za crnogorski sport, želimo da ukažemo na samo neke stvari (a ima ih dosta) o kojima bi možda trebalo povesti računa prilikom rasprave, diskusija i uopšte donošenja novog zakona.
Kao prvo, Ministarstvo je na sva zvona najavilo depolitizaciju sporta, ali sa druge strane i te kako se potrudilo da zakon ostane u raljama politike, tačnije da Ministarstvo ima apsolutnu većinu u svim tijelima koji donose bilo kakve odluke vezane za sport. Kako?
Vlada donosi Strategiju na predlog Ministarstva. „Radi konsultacije o stručnim pitanjima iz oblasti sporta, kao i sprovođenje Strategije, Vlada obrazuje Savjet za sport na predlog ministra nadležnog za oblast sporta”. „Savjet za sport ima predsjednika i osam članova, i to predsjednika i četiri člana predlaže organ državne uprave nadležan za poslove sporta (u daljem tekstu Ministarstvo), po jednog člana predlažu COK, POK, CSNS i ustanova visokog obrazovanja iz oblasti sporta i fizičkog vaspitanja”.
Dakle, Ministarstvo ima apsolutnu većinu u Savjetu za sport!
I to nije sve...
Za kategorizaciju sportova ministar obrazuje komisiju koja ima predsjednika i osam članova. Od toga predsjednika i tri člana predlaže Ministarstvo, ali i ovog puta Ministarstvo ima apsolutnu većinu, iako je „zamaskirana” - jednog od preostalih pet članova predlaže Savjet za sport! Dakle, opet Ministarstvo!!! Ostali su, valda, ikebana...
Ni to nije sve...
Dugo vremena u Crnoj Gori lomila su se koplja oko izbora sportiste godine, jedno vrijeme postojala su dva izbora, da bi konačno bio postignut maltene konsenzus oko toga ko će da bira najboljeg u Crnoj Gori. U taj izbor bili su uključeni bivši sportisti, sportski novinari, predstavnici Crnogorskog olimpijskog komiteta... Izbor nije bio uvijek savršen, trebalo ga je svakako nadograditi (pokazuje to ovogodišnji slučaj Dejana Zlatičanina), ali zar je nadogradnja i korak naprijed ono što predviđa zakon:
„Savjet za sport predlaže kandidate za sportistu godine”?! Dakle, tijelo koje je zvaničan organ Ministarstva, tačnije Vlade i u kojem političari imaju apsolutnu većinu.
A najboljeg sportistu i najboljeg sportistu u mlađim kategorijama bira ministar (član 79)!!!
Da li je to navedena depolitizacija sporta, odnosno da li je priča o političarima koji više ne mogu biti uključeni u sport u stvari samo maska da se sport još više stavi pod kontrolu politike, ali na malo suptilniji način?
Da li depolitizacija sporta znači i uvođnjenje predstavnika Ministarstva u nadzorni odbor svakog crnogorskog sportskog saveza?
Da li depolitizacija znači i to što Ministarstvo odlučuje ko će postati član nekog Saveza?
Uostalom, da li je ministar Nikola Janović na to mjesto došao kao vrhunski sportista ili kao član vladajuće partije? Naravno, kao istaknuti član i poslanik DPS-a...
Bez WTA liste, Formule 1, Moto GP, šta ako Vučević osvoji NBA...
Valjda po ugledu na kolege iz Srbije, koji imaju Novaka Đokovića, Jelenu Janković, Anu Ivanović..., nacrt crnogorskog zakona - potpuno ispravno - predvidio je da se zvanje vrhunskog sportiste dodijeli i teniserima. Ali, prilikom kriterijuma se kaže da to važi ako je sportista: „finalista Dejvis kupa, Fed kupa Međunarodne teniske federacije ili Grand slam turnira, ili zauzima jedno od prvih 10 mjesta na listi Asocijacije teniskih profesionalaca (ATP lista)”.
A šta je sa WTA listom? Da li je moguće da neko ko radi tako ozbiljan posao kao što je ZAKON napravi takav propust, jer i površni poznavalac sporta, kada se pomene ATP lista, zna da postoji i rang- lista teniserki...
Zašto su izjednačene sve profesionalne bokserske asocijacije, kada je razlika između nekih gotovo kao dan i noć?
A šta je sa Formulom 1? Ako bi neko iz Crne Gore osvojio titulu u Formuli 1, da li on zaslužuje zvanje vrhunskog sportiste? Šta je sa automobilizmom uopšte, s obzirom na to da smo imali i prvaka Evrope na brdskim stazama u tom sportu iz Crne Gore? Šta je sa Moto GP? Šta je sa eventualnim osvajačima NBA lige? Šta je sa Dejanom Savićevićem i Predragom Mijatovićem? Da li su i oni vrhunski sportisti, a prvaci su Evrope u fudbalu na klupskom nivou i zadužili su crnogorski sport kao malo ko?
Treba li uopšte napominjati da rješenje o utvrđivanju statusa vrhunskog, kao i perspektivnog sportiste donosi Ministarstvo...
Šta je CSNS?
U nacrtu zakona uvodi se pojam Crnogorski savez neolimpijskih sportova, koji bi trebalo da vodi računa o sportovima koje prepoznaje Međunarodni olimpijski komitet a koji nisu na programu Olimpijskih ili Paraolimpijskih igara.
Ako ih već prepoznaje Međunarodni olimpijski komitet, zar ne bi bilo logično da budu pod okriljem nacionalnog olimpijskog komiteta, kao što je bilo do sada. Zar je normalno da CSNS bude apsolutno ravnopravan sa
Crnogorskim olimpijskim komitetom ili Paraolimpijskim komitetom (da ima isti broj predstavnika u svim tijelima), a može se desiti da ima tri puta manje saveza nego COK?
Vrlo interesantno moglo bi da bude mišljenje Međunarodnog olimpijskog komiteta upravo o ovakvom „sređivanju” stanja u crnogorskom sportu...
Različiti aršini za sekretara i ministra
„Administrativno-tehničke poslove u sportskoj organizaciji obavlja sekretar. Sportska organizacija može angažovati samo lice koje ima VII 1 nivo obrazovanja iz oblasti društvenih ili humanističkih nauka za obavljanje poslova sekretara”, kaže se u Članu 48 nacrta zakona o sportu.
Taj član automatski diskvalifikuje osobe koje su, na primjer, profesori matematike, koji su završili traženi stepen računarskih nauka, elektro- inženjere...
Zbog čega? I koje su to „humanističke nauke” koje će iznjedriti kadar sposobniji za mjesto sekretara nekog sportskog saveza od nekog vrhunskog pozavaoca računara ili matematike, a koji, uz to, govori i nekoliko stranih jezika?
Zanimljivo je, takođe, da se za funkciju sekretara traže „društvene ili humanističke” nauke, a za mjesto ministra to nije potrebno - naime, aktuelni ministar Nikola Janović završio je Pomorski fakultet u Kotoru.
Bonus video:
