Nikšićanka Ivana Čogurić nedavno je promovisala svoju prvu knjigu “Boemske bore”. Radnju romana autorka je smjestila u rodni grad opisujući zajednicu i karijeru korumpiranog inspektora.
“Život junaka u knjizi je vezan za mentalitet našeg naroda, to je sama srž ovog romana. Sve ostalo u knjizi je imaginarno. Samo je karakter likova stvaran”, kazala je Čogurićeva.
Knjiga koju je napisala, kaže ona, nudi mnoštvo nepredvidivih i uzbudljivih situacija.
“Knjigu sam 'začinila' sa malo starog, dobrog crnogorskog crnog humora. Dodala sam borbu našeg mentaliteta, naših potreba i moralnih načela kojima se pokoravamo ili ne. Tu su i ljubav i seks koji su pokretači svake situacije, a ujedno i razlog svih dešavanja u knjizi. Roman opisuje život inspektora, svih njegovih muških idola, ali i žena koje su nezaobilazan dio njegovog života”, rekla je autorka. Ona je dodala da je najveći izazov u procesu nastajanja knjige bilo kreiranje muških likova tokom koje se 'borila' da ne ostavi trag svog/ženskog stava o 'jačem polu'.
Opisujući upravo sazrijevanje glavnog muškog lika, nastao je i naslov “Boemske bore”.
“Prvu verziju naslova sam zamijenila finalnom tokom opisivanja starenja, odnosno sazrijevanja, glavnog muškog lika. Naslov je uvertira u bol, borbu, morbidnost i potragu za srećom, ali i potragom za ljubavi. To je život”, kazala je autorka.
Predgovor za knjigu je pisala mr Marijana Blečić. Ona je istakla da “beletristički roman 'Boemske bore' nesumnjivo sadrži specifičnu i hrabru dinamiku opisanih događaja, s posebnim akcentom pobune i nemirenja sa svijetom u kojem jesmo i u koji se likovi smještaju”.
Autorka, osvrćući se na dosadašnje kritike, očekuje pozitivne utiske čitalaca.
“'Boemske bore' su samo jedna od knjiga koje sam napisala. Imam još nekolike na 'lageru' koje će morati da sačekaju svoju publikaciju. Volim da štivo koje sam napisala odleži malo, kako bih mogla da prođem kroz tekst.
"Boemske bore", proizvod pravog momenta za kreiranje
“Završila sam Fakultet za sportsko novinarstvo u Nikšiću. Ljubav prema novinarstvu datira od malena. Počela sam da pišem u tinejdžerskim danima. U početku su to bile neke sitne stvari koje su služile samo kao praksa za razvijanje stila.
I jedna i druga sfera za mene predstavljaju pisanje, a to je ono što zapravo najviše volim da radim. Nije mi bitno da li izvještavam vjerodostojne informacije o nekom sportskom događaju ili pišem poglavlje u knjizi. I u jednom i u drugom slučaju, pokušavam da ostavim lični pečat. Jedina razlika je što u pisanju poglavlja/knjige imam slobodu iznošenja sopstvenog mišljenja o nečemu.
Nakon što sam našla svoj stil, ali i samu tematiku pisanja, došlo je do ove knjige koja je proizvod čekanja pravog momenta za kreiranje”, ispričala je Čogurićeva.
Problem detektivske priče
Doc. dr Spomenka Delibašić je u predgovoru knjige istakla da je u pitanju detektivska priča u kojoj od uvodne scene napetost postepeno, ali neprekidno raste sve d “eksplozivnog kraja”.
“Strukturni elementi pripovijesti su sabijeni u čvrstu šemu koja metodickim otkrivanjem racionalnim sredstvima tečnih uzoraka i okolnosti ujedno i privlači čitaoce zagonetnim problemom (puzzling problem). A upravo ovako predstavljen “puzzling problem” i logika bogolikog intelekta detektiva neće omogućiti i njegovu nepogrešivost u umovanju i zaključivanju”, rekla je Delibašić.
Bonus video:
