Plejadi crnogorskih glumaca koji karijeru grade u Beogradu pridružila se i Budvanka Jovana Todorović, diplomac glume na tamošnjoj Akademiji lepih umetnosti i multimedija u klasi profesorice Vide Ognjenović. Jovana sada igra u predstavama “Viza” i “Međuigre” Vide Ognjenović, te „Cijanid u pet” Božidara Đurovića, koja je ljetos izvođena i u Crnoj Gori. Premijere ovih komada bile su u Narodnom pozorištu, na repertoaru su novog pozorišta “Portal”, a Jovana je imala i role u filmu “Jesen samuraj” i spotu “Diploma” grupe SARS.
Na pitanje “Vijesti” koliko se teško dobija uloga danas, Todorović kaže da su pozorišta na neki način prepuštena sama sebi, “sve je uvijek ljudima na vlasti važnije od umjetnosti”, i u takvoj situaciji i do uloga se dolazi jako teško - glumaca je mnogo, a projekata malo.
“Samo rad i veliki rad mogu se isplatiti, i to ne uvijek. Danas su mladi glumci primorani da se bave produkcijom, stvaraju samostalne projekte i tako pokazaju društvu da ima pametnijih stvari od rijaliti programa i dosadnih političkih debata. Ne gubim nadu da će se narod okrenuti pravim vrijednostima, vjerujem da je ovo samo prolazna faza. Mi glumci smo tu da se borimo za umjetnost, za pozorište i sigurna sam da ćemo dobiti tu bitku, teška je i krvava, ali, osvojiva. Gluma je detifinitivno moj poziv, tu se dobro osjećam, dobro snalazim i što je najvažnije-nikada ne prestajem biti dijete”, kaže Todorović .
U svijet glume je ušla još u drugom razredu osnovne škole u dramskoj sekciji, u kojoj je ostala i u srednjoj školi u Budvi. U sklopu sekcije, išla je na festivale sa svojim drugarima za koje sa ponosom kaže da su takođe završili glumu i da su jako uspješni - Petrom Strugarom i Davorom Perunovićem. No, odrastanje uz Grad teatar ipak je bilo presudno da se opredijeli za ovaj poziv.
“Kao srednjoškolka sam sezonski radila u Gradu teatru i imala priliku gledati sve programe tadašnjeg festivala. Pozorište volim iznad svega i to je ljubav koja je vječna, čista i neraskidiva, a kao klinka sam bila opčinjena glumcima, emocijama koju su mi prenosili, organizacijom i samim dramskim tekstovima. Detalja nekih predstava se, vjerujem, sjećam bolje i od ljudi koji su ih radili, od 'Kokoške' Jagoša Markovića 1999. i maestralnih uloga Voje Brajovića i Seke Sablić, preko “Jegorovog puta” po tekstu i u režiji Vide Ognjenović iz 2000. kada su me opčinili Svetozar Cvetković, Svetlana Bojković, Petar Kralj, Nada Šargin... Grad teatar je ozbiljan festival sa dugom tradicijom koji bi trebalo da čuvamo i mlađim generacijama da pružimo isto osjećanje kao i meni, a nadam se i da će Budva dobiti kulturni centar sa scenom u centru grada”, kaže Jovana.
Sem glume, Jovana je i selektor i osnivač festivala “Večeri mladih umjetnika i stvaralaca” koji se već tri godine održava u Petrovcu. Ljetos je bila gost raznih festivala i književnih večeri - Grad teatar, Dvorac kralja Nikole, Festival knjige u Herceg Novom, Sterijino pozorje, Novosadsko kulturno leto… Njena pisana riječ objavljena je u drugom izdanju “Paštrovskog almanaha”, u vidu biografije pilota Jovana Jova Zenovića, inače njenog djeda. Profesionalni uzori su joj glumci Biljana Đurović i Ivan Bosiljčić, reditelj Božidar Đurović, operska diva Marija Simonović, ali, posebno mjesto ipak pripada čuvenoj Vidi Ognjenović, za koju kaže da joj je svojevrsni životni mentor.
“Profesorka Vida Ognjenović je imala ogromnu ulogu ne samo u razvijanju mog glumačkog bića, već i mene kao čovjeka. Ona je ne samo izvrstan reditelj i pedagog, izuzetno posvećena svojim studentima i na tome joj neizmjerno hvala, već i jedna ogromna enciklopedija. Njeno ime moj grad Budva nikada ne smije zaboraviti, jer je ona pisala i režirala neke od najboljih predstava Grad teatra. Čast je i privilegiju biti i njen student, i igrati u njenim komadima”, ističe Todorović.
Svi planovi su joj vezani za Beograd - od završetka master studija na istoj akademiji, još jedne predstave i uloge u TV seriji, do gostovanja sa sva tri komada u kojima igra širom regiona, i promocije pozorišta “Portal”. Uloga snova je takođe zacrtana:
“Ima mnogo dramskih djela u kojima bih voljela da se oprobam. Jako mi se sviđa lik Hede Gabler iz istoimene drame Henrika Ibzena, ali, najveća mi je želja da jednoga dana igram 'Gospođu ministarku'. S obzirom da mi se već ostvarila želja od prije tri godine, kada sam nakon iščitavanja drame češkog pisca Pavela Kohouta 'Cijanid u pet' poželjela, a potom i dobila ulogu u toj duodrami sa koleginicom Anđelom Rajić, neću gubiti nadu”, zaključila je u šali razgovor za ”Vijesti” Jovana Todorović.
Prvu glumačku tremu osjetila u emisiji "Za minut slave"
Još 2004. godine, Jovana je ušla u finale emisije „Za minut slave” na TV IN, u kojoj su se takmičili glumci amateri. Tada je, kaže, prvi put osjetila tremu i spoznala šta sve glumac mora da radi.
“Taj osjećaj mi je faktički i odredio buduću profesiju, iako sam od malena govorila da ću biti glumica i ništa drugo! Na Akademiji sam prvi put profesionalno stala na scenu i to Narodnog pozorišta u Beogradu, trema je bila možda više pozitivna, zbog odgovornosti prema profesorima”, ističe Jovana.
Bonus video:
