Superplodonosni umjetnik Pablo Pikaso za svoja djela koristio je bilo koje i sve moguće medije. Njegov ukupni umjetnički opus procijenjen je na oko 50.000 posebnih djela, što je broj koji uključuje 1.885 slika, 1.228 skulptura, 2.880 keramičkih rukotvorina, skoro 12.000 crteža i mnogobrojna druga djela, među kojima je i tapiserija.
Godine 1949, šezdesetosmogodišnji Pikaso ugostio je u svom domu u Francuskoj, fotografa Đona Milija, Amerikanca albanskog porijekla. Mili je predložio umjetniku zanimljiv koncept. Pokazao je Pikasu fotografiju klizačice Kerol Lin, gdje se vidi odsjaj sa vrhova njenih klizaljki. Koristeći podešavanja svjetla i kamere, klizačica je uslikana tako da se vide tragovi njenih klizaljki u vidu svijetlih linija u vazduhu.
Mili je dozvolio Pikasu da pregleda njegove fotografije. Pikaso je počeo da razmišlja da li bi mogao da iskoristi sličnu tehniku da stvori umjetnička djela koja će nestati skoro istog trena kada su i nastala, crtajući čistom svjetlošću u vazduhu? Umjetnik je pristao da sprovede eksperiment ne duže od petnaest minuta.
Pikaso je bio toliko zapanjen rezultatima da je pristao na još pet sesija. Radovi nastali na ovim foto sesijama brojali su 30 djela. Na slikama su prikazani Pikasovi poznati motivi - bikovi, kentauri i njegov potpis. Da bi zabilježio veoma kratkotrajnu umjetnost, Mili je postavio kamere na 90 stepeni jedne od drugih, tako da se i prednji dio i onaj pored vide simultano. Pikaso je sebe osvijetlio u činu stvaranja pomoću stroboskopa.
Fotografije su bile izložene 1950. godine u Muzeju savremene umjetnosti u Njujorku. Prikazale su kako Pikaso crta oblike, njemu nevidljive sve dok Mili ne razvije fotografije.
Bonus video:
