”Putovanje nije uvijek lijepo. Nije uvijek komforno. Nekad zaboli, nekad čak slomi srce. Ali to je okej. Putovanje te mijenja; i trebalo bi da te promijeni. Ono ostavlja trag u tvom pamćenju, svjesnosti, srcu, i na tvom tijelu. Ponijećeš nešto sa sobom. Nadajmo se da ćeš i ostaviti nešto dobro iza sebe”, kazao je o putovanjima američki kuvar, pisac i televizijsko lice Entoni Burden.
Kao da se toga drži i Radovan Kovač koji već nekoliko godina putuje, no mjesta na kojima “odsijeda” daleko su od komfora o kojima većina turista mašta, a ne lome mu, već mu “ispune srce”.
Svako putovanje ga mijenja, ostaje u njegovom pamćenju, ali sva ta mjesta Radovan sa svojom ekipom zabilježi kamerom, a gledaoci to mogu vidjeti u emisiji “Izazovi avanturu”. Čak se drži i ove posljednje Entonijeve rečenice, jer kćerku odmalena uči da voli i čuva prirodu, pa je, kad to prilike dozvole vodi sa sobom.
Nijesu mu strani ne ekstremni sportovi koje takođe promoviše kroz svoju emisiju “Izazovi avanturu” koja danas broji preko 40 epizoda, no za Radovanove priče televizije sa nacionalnom frekvencijom u početku nijesu imale sluha. Danas mu i ne trebaju jer je zahvaljujući Youtube servisu do nje došlo mnogo gledalaca, ne samo iz Srbije već i iz regiona.
S obzirom na to da često boraviš u prirodi, riješio si da pokreneš sopstvenu emisiju i ljubitelje iste upoznaš sa zanimljivim krajevima, ne samo Srbije. Koliko je danas, kada si uradio preko 40 epizoda teško ponovo “Izazvati avanturu” i kako biraš mjesta koja ćeš posjetiti i predstaviti publici?
Nije teško “izazvati” avanturu. Avantura ima svuda oko nas, samo je pitanje koliko smo mi spremni da napustimo zonu komfora i da se otisnemo u nešto novo i nepoznato. Kada to uspijemo, onda ćemo vidjeti koliko nam je život ljepši i uzbudljiviji. Destinacije uglavnom biram po svojoj želji - šta ja hoću da posjetim u tom momentu. U ovom trenutku imam sigurno nekih tridesetak tema za snimanje, tako da inspiracije ne fali.
Kao što smo već pomenuli, emisija se zove “Izazovi avanturu”. I sam si tokom istih spavao na platformi koja je bila zakačena na litici, uvlačio se u pećine, spuštao se bordom sa vrhova koji baš nijesu pristupačni, skakao sa velike visine, ali i stopirao i putovao više od 40 sati, koliko taj avanturistički duh nekad zna da umori i jesu li baš sve situacije u kojima si se našao bile neophodne?
Mislim da se taj avanturistički duh ne umori, nego samo ulazi u kondiciju i javlja da je spreman za neke nove izazove.
Sigurno da sve te avanture nisu neophodne, ali su svakako moja želja da se upustim u takvu pustolovinu. Najbitnije mi je uvijek da to što radim bude potpuno sigurno i bezbjedno. To je nešto što se ne dovodi u pitanje. Ako je bezbjedno, onda ne vidim razlog zašto ne probati. Osjećaj koji se doživi nakon savladane prepreke ne mogu riječi da opišu i nijedna kamera ne može da snimi.
Sve češće se rade emisije o prirodnim potencijalima, međutim tvoja emisija iako je potpuno drugalija od svega što ostali rade bila je vezana za tvoj YouTube kanal. Jesi li imao ponude od televizijskih kuća da prikazuju istu?
Kada sam krenuo sa radom, emisiju smo slali na sve televizije sa nacionalnom frekvencijom, na RTS-ov konkurs smo slali prijavu tri puta, međutim nikada nisam dobio bilo kakav odgovor. Emisija se danas emituje na kablovskoj televiziji Balkan trip.
Većina mjesta koje si posjetio, dok gledamo emisiju ostavljaju bez daha. Kako je tebi kad imaš priliku da uživo budeš tamo i može li se baš sve kamerom zabilježiti?
Mi se trudimo da snimimo sve ono što je interesantno za vidjeti, ali nikada kamera ne može da prenese taj osjećaj koji imate kada ste fizički prisutni na nekoj lijepoj lokaciji. Između ostalog, emisija i ima za cilj da pokrene ljude da kada vide nešto interesantno, da požele da odu na to mjesto i dožive upravo to što sam ja. Uvijek se radujem kada mi ljudi pošalju poruku preko društvenih mreža da su bili na nekom mjestu koje su vidjeli u emisiji.
Kroz svoju emisiju pored ljepota određenih mjesta dosta se trudiš da promovišeš i ekstremni turizam i sportove. Koliko balkanske zemlje znaju da iskoriste svoje potencijale i da li je baš taj ekstremni turizam nešto što bi moglo da nas takođe izdvoji na mapi, pored te nestvarno lijepe prirode?
Naš region ima potencijal kakav malo ko na svijetu ima. Sa druge strane mislim da nije iskorišćeno ni pet odsto tog potencijala. Mogli bismo da postanemo jedna od najpoželjnijih svjetskih destinacija u toj oblasti, samo kada bi se napravila stragija pravilnog razvoja tog ekstremnog turizma i kada bi se dokazani ljudi iz tih oblasti uhvatili primjeni te strategije.
Za razliku od nekih drugih emisija koje gledam, ti kroz svoju ne kritikuješ, već se uvijek trudiš da napraviš lijepe priče i da mjesta gdje si predstaviš na najbolji mogući način. Koliko je nekad teško ne dati svoj sud i komentar?
Uvijek mi je cilj da prikažem lijepe stvari. Mislim da smo se dosta nagledali ružnih stvari kroz istoriju. Svakako je teško nekada ne kritikovati kroz emisiju, pogotovo kada je ekologija u pitanju, ali kada bih to radio onda bih se posvetio još jednoj emisiji koja bi se bavila samo tom tematikom, jer gdje god da odem, gdje god da se zadesim u bilo kakvoj nedođiji, skoro pa da je nemoguće ne naići na smeće koje je neko bacio.
Koja su to mjesta koja su na tebe ostavila poseban utisak?
Svako mjesto na mene ostavi poseban utisak i svakog mjesta se uvijek rado sjetim. Ako bih nešto morao da izdvojim, neka to bude Stara planina, Trnovačko jezero, Đerdapska klisura, Durmitor.
Bio si već nekoliko puta u Crnoj Gori, ima li koje mjesto koje bi posebno volio da vidiš?
Kada je Crna Gora u pitanju, ima baš dosta mjesta koje želim da posjetim, ali bih izdvojio Prokletije. Nekoliko puta sam planirao da odem, ali svaki put bi mi nešto poremetilo planove. Nadam se da ću u budućnosti ostvariti tu želju.
Nedavno si baš stopirao do Herceg Novog. Kako je protekla ta avantura? Zašto baš Herceg Novi kao krajnja destinacija stopiranja?
Stopirao sam iz Kule, svog rodnog mjesta na sjeveru Srbije, do Herceg Novog. Put je dug oko 650 kilometara. Spavanje je bilo u šatoru kod Nove Varoši, a za dva dana koliko je put trajao, promijenio sam 11 vozila. Svi ljudi koji su mi stali imali su neku dobru energiju, bili su odlično raspoloženi. Tako sam upoznao čovjeka koji lovi zmije, Irca koji putuje sam po Balkanu, bračni par iz Poljske koji su doputovali kamperom, dvojicu kamiondžija sa zanimljivim situacijama sa druma, veterinara koji se vraćao sa operacije ovce.... Rado bih opet ponovio takvu avanturu.
Herceg Novi sam odabrao zato što je grad kojem se rado vraćam, zato što je mjesto u kojem bih sjutra mogao da živim i zato što poznajem meni mnogo drage ljude koji su odatle.
Uvijek imaš i zanimljive goste, koliko je nekad teško naći dobrog sagovornika, jer ipak nijesu svi za ispred kamere?
Svako od nas ima neko zanimljivo iskustvo, neku zanimljivu priču za ispričati. Bitno je samo opustiti sagovornika, da zaboravi na kameru. Ako to uspijem onda dobijate ono po šta ste došli. Nikada neću zaboraviti intervju sa Draganom Kukićem koji živi u šumi u Gornjem podunavlju. Dvadeset minuta sam pokušavao da dođem do pravih riječi kod njega i kada sam rekao kolegama da ugase kamere, sagovornik se otvorio. Naravno, u tom momentu sam dao znak snimateljima da krišom nastave da snimaju i došli smo do meni jednog od najdražih intervjua. Tek na kraju je Dragan shvatio da smo ga sve vrijeme snimili i samo se nasmijao.
Nije u redu zarad novca uništiti prirodu
Čak si i u jednoj od emisija gdje si govorio o kampovanju vodio svoju kćerku koja je beba. Koliko je bitno da odmalena učimo da živimo sa prirodom i da je volimo, čuvamo?
Ako želimo da iza sebe ostavimo čistu i zdravu prirodu neophodno je da promijenimo svijest kod generacija koje dolaze. Da ne budu ovakvi kakvi smo mi danas. Moramo da shvatimo da nije u redu zarad novca uništiti prirodu, posjeći šumu koja u tom trenutku ne treba da se siječe, strpati rijeke u cijevi i slično. Ja to tako vidim, s toga se trudim da sa svojom ćerkom što više vremena provedem u prirodi i učiću je upravo tim vrijednostima za koje se ja zalažem.
Stopirao sam iz Kule, svog rodnog mjesta na sjeveru Srbije, do Herceg Novog. Put je dug oko 650 kilometara. Spavanje je bilo u šatoru kod Nove Varoši, a za dva dana koliko je put trajao, promijenio sam 11 vozila. Svi ljudi koji su mi stali imali su neku dobru energiju, bili su odlično raspoloženi. Tako sam upoznao čovjeka koji lovi zmije, Irca koji putuje sam po Balkanu, bračni par iz Poljske koji su doputovali kamperom, dvojicu kamiondžija sa zanimljivim situacijama sa druma, veterinara koji se vraćao sa operacije ovce.... Rado bih opet ponovio takvu avanturu
Bonus video:
