Dva mlada umjetnika iz Nikšića vezana genetskim kodom sugrađanima su pokazali da imaju još nešto što ih veže - slična likovna poetika u čijem fokusu je čovjek.
Riječ je o akademskim slikarima Davidu i Zdravku - Belom Delibašiću. Izložba nazvana onako kako njima dvojici i doliču „2D“, što asocira na dva Delibašića, ali i na vizuelni sadržaj prikazan u domenu dvodimenzionalnih medija (crtež - slika), otvorena je u galerijama „Nikola I“ i „Ilija Šobajić“.
„Ovo je jedna kompaktna cjelina. Vezu koju promovišemo ne vezujemo za onu genetsku srodnost, već na sličnosti naših poetika. Imamo ista interesovanja, a to su čovjek, prostor, figura, čovjek u prvom licu i neko insistiranje da se tu nešto dokaže ili pokaže“, kazao je Zdravko Delibašić koji se predstavio serijom crteža nazvanom „Ugljeni ljudi“.
Uspio je, kako je u katalogu zapisala istoričarka umjetnosti Milena Eraković, da prenese istančano razumijevanje klasične estetike u savremeni likovni izraz.
„Crteže karakteriše gotovo potresna jednostavnost kompozicije. Umjetnikovo interesovanje je usmjereno prema jednom jedinom motivu - licu i (ponekad) figuri čovjeka“, zapisala je Eraković.
Ti radovi, prema njenim riječima, ne predstavljaju prikaze stvarnih ljudi već asocijativne crtačke kontemplacije umjetnika.
„Umjetnik je svjestan da je lice trajna i bezvremena slika čovjeka, lišena znakova određene epohe, a istovremeno i snažni označitelj onog nevidljivog svijeta koji živi u svakom od nas“, riječi su istoričarke umjetnosti.
I dok se jedan Delibašić „bavio ugljenim ljudima“, drugi je predstavio traume modernog čovjeka, a prema riječima pomenute istoričarke umjetnosti, umjetničko stvaralaštvo Davida Delibašića može biti opisano kao minuciozno i lucidno.
„Zahvaljujući snažnom ekspresivnom izrazu ovi radovi nam omogućavaju različite nivoe tumačenja i razumijevanja, podsjećajući nas na jednu od najvažnijih lekcija moderne umjetnosti: prilagoditi oblik, i po cijenu izobličenja, potrebi vlastitog izraza i time učiniti vidljivom stvarnost skrivenu ispod površine”, zapisala je, između ostalog, Eraković.
Deformacije portreta i figura, prema njenim riječima, ne prikazuju se kao drame već kao rezultat dijagnoze stvarnosti
„Prikazana trauma, strah i otuđenost pripadaju jednako posmatraču koliko i autoru. Svijet koji se gradi i razgrađuje na ovim radovima tretmanom disfiguracije prikazuje redukovane mentalne slike, svedene na osjećaj anksioznosti i boli“, stoji u katalogu.
Ideja o zajedničkom projektu, kako je kazao David Delibašić, postojala je godinama i sada je došlo vrijeme da se ista realizuje, ali i da najavi početak njihovog zajedničkog djelovanja.
„Rad u grupi je izazov za sve one koji učestvuju u grupi i jedna prilika da se pokaže nešto novo i da se otvori jedna nova dimenzija u stvaralaštvu. Granice te neke nove dimenzije uvijek je zanimljivo istraživati. Izložba ima jedno 'srce' istog senzibiliteta sa bitnim estetskim i likovnim razlikama“, kazao je Delibašić i pustio da slike i crteži „pričaju“ umjesto autora.
Galerija
Bonus video:
