Premijerom predstave “Noć” večeras počinje MIT festival 2017. u Kraljevskom pozorištu Zetski dom, koji će trajati do 28. septembra. Ovaj komad režirao je makedonski reditelj Andrej Cvetanovski, po tekstu crnogorskog pisca Aleksandra Radunovića, u dramatizaciji Boža Koprivice. Ansambl koji čine: Petar Božović, Ana Vujošević, Nikola Perišić i Marko Todorović na sceni će oživjeti priču o jednoj porodici, smještenu u jednoj noći. To je priča o rasutoj ljubavi i izgubljenom, promašenom vremenu u životu.
“Siguran sam da porodica, tj. ono što podrazumijeva odrastanje i život u takvoj zajednici, u najvećoj mjeri određuju čovjeka pa ne čudi što su se mnogi velikani dramske književnosti, od Eshila, Sofokla i Euripida, preko Šekspira i Molijera, do Ibzena, Čehova i mnogih drugih, bavili upravo fenomenom porodičnih odnosa. Na kraju krajeva, ljudski voajerski impuls je najčešće usmjeren ka onim najintimnijim i dobro skrivanim događajima u čovjekovom životu, pa mi se čini da arhetipske slike odnosa: majka-kćerka, otac-sin, i obratno, u velikoj mjeri odslikavaju ono što se dešava na širem planu kad su u pitanju međuljudski odnosi . Zbog toga je, u pokušaju osvjetljavanja prirode čovjekove, porodica oduvijek bila važna i relevatna tema”, kazao je uoči premijere pisac Aleksandar Radunović.
“Osvajanje slobode - to je sveta čovjekova dužnost. Osvajanje slobode u dvorištu, na ulici, u zabavištu, u školi, u pubertetu, u profesiji, u prijateljstvu, u konfesiji, u naciji, u revoluciji, osvajanje slobode u slobodi... Osvajanje slobode u porodici. U kamernoj i velikoj drami ima patosa i ponosa, blagosti i ujeda, obigravanja i nadigravanja... Ima i humora, odloženog humora koji zapadne u grlo. Na probama bilo je čegrsti i varničenja, ali više truda i radosti prepoznavanja. A što smo učinjeli - reći će gledaoci, naši najdraži gosti”, rekao je dramaturg predstave, Božo Koprivica.
“Ljudski voajerski impuls je najčešće usmjeren ka najintimnijim događajima”
“Priča o rasturanju porodice je lokalna, ali i svjetska tema. Ovo je priča o sudaru stare tradicije i novog vremena, u tom balansu nalazi se umjetnost življenja na Balkanu. Ovaj tekst je o tome. Kako da se nađemo u tom razdoru onoga što je bilo i što dolazi. Veoma mi je bila važna uloga Boža Koprivice koji mi je pomogao da shvatim crnogorski mentalitet”, istakao je reditelj Andrej Cvetanovski.
U komadu “Noć”, glumac Petar Božović tumači lik Draga, čovjeka na umoru, koji je stvorio imetak, ali i preuzeo svu vlast u porodici, udaljivši se tako od svoje djece. Žrtve njegove brige i posvećenosti su njegova žena, obojica sinova - jedan pijanica, a drugi odbjegao od doma zbog seksualne orijentacije.
“Srećan sam što sam poslije 10 godina ponovo na Cetinju, da osvježim stara prijateljstva, da se nađem ponovo u ovom prekrasnom pozorišnom dragulju, Kraljevskom pozorištu. Pisac se hrabro uhvatio sa problemom koji je tu pred nama, pravimo se često da ga ne primjećujemo. Pisac, bez sumnje talentovan, dao nam je veliki izazov i zadatak. Kako ćemo izaći iz toga? Mislim da hoćemo..jako sam znatiželjan kako će to publika primiti. Ovoga puta pozorište pred publiku stavlja taj problem. Vidjećemo. Ako bog dâ i sreća junačka, biće dobro”, kazao je proslavljeni glumac Petar Božović.
“U komadu 'Noć' sam se, prije svega, pokušao baviti konvencijama i porodičnim kanonima koji podrazumijevaju da postoje stvari o kojima se ne govori. Stvari za koje se pretvaramo da ne postoje iako smo svjesni da su tu i da nikad neće nestati, uprkos upornom zatvaranju očiju. Čini mi se da to nije crnogorski specifikum iako se svojski trudimo da makar malo budemo nenormalniji od drugih”, kazao je Aleksandar Radunović o svojoj drami.
Scenografiju za predstavu potpisuje Sergej Svetozarev, kostimografiju Lina Leković, a dizajn svjetla Milčo Aleksandrov.
Sukobljene doktrine pomirene u muzici Ramba Amadeusa
U crnogorskoj stvarnosti, najintrigantnije je ono suštinsko u nama, možda je to strah i nerazumijevanje između roditelja i djece koja teže osvajanju slobode, naročito u kontekstu koji podrazumijeva stid i odbijanje da se prizna istina, do samog kraja. Priču o društvu i ljudima, u kojima se bolno prepliću stara i nova shvatanja, savršeno je zaokružio Rambo Amadeus koji je komponovao muziku za predstavu.
“Tekst drame sam doživio kao kritički presjek društva u sadašnjem trenutku, gdje se sukobljavaju tradicionalna i savremena etika, pa sam onda i odlučio da muzika u sebi sadrži i tradicionalnu i modernu muziku koje pokušavaju da čine jednu složnu cjelinu. Volio bih da savremeno društvo na isti način pomiri ove sukobljene doktrine jednako kao što su se one pomirile u muzici koju sam uradio. Nadam se da će predstava, iako na momente vrlo teška, zapravo doprinijeti razumijevanju trenutka i otvaranju dialoga generacija koje još uvijek vladaju, koji u svojim rukama imaju moć, sa generacijama dvadesetodišnjaka a Boga mi i tridesetogodišnjaka, za koje još uvijek ne postoji dovoljno prostora pod suncem Crne Gore, ali i čitavog regiona”, kazao je kompozitor Rambo Amadeus.
Bonus video:
