Ulcinjanin Hamid Beharović (38) kazao je juče u podgoričkom Višem sudu da nije ratovao u Siriji na strani ISIL-a, ali da je bio u toj zemlji i time prouzrokovao mnogo problema sebi i svojoj porodici.
Pred sutkinjom Biljanom Uskoković, negirao je navode optužnice Specijalnog državnog tužilaštva - da se od aprila 2015. do maja 2016. godine pridružio i učestvovao u stranoj oružanoj formaciji terorističkoj organizaciji Islamska država Iraka i Levanta (ISIL).
Beharović je na sudu kazao da je bolestan i da nije učestvovao u borbama, ni u obilasku stražarskih mjesta. U Siriju je, kazao je, pošao jer mu je prijatelj Mirza Heklaj rekao da je tamo dobro i da može lijepo da se živi.
Podgoričanin Mirza Haklaj je poginuo u Siriji.
On je jedan od aktera snimka ISIL-a na kojem su upućene prijetnje balkanskim državama.
Okrivljeni je ispričao da je u Siriju pošao najviše zbog šerijatske vjere i zato što su mu, zbog bolesti, ljekari preporučili da živi u “toplijim krajevima”.
"Pozvao me moj drug Mirza Haklaj. Rekao je da je tamo lijepo. Ostavio mi je 600 eura za putni trošak do Sirije, a ako se predomislim, da taj novac dam nekome ko želi da pođe tamo. On mi je bio garant da mogu da uđem u Siriju. Čim smo ušli u Siriju, shvatio sam da nije onako kako su pričali i odmah sam poželio da se vratim nazad sa ženom i djetetom. Problemi su počeli od trenutka kada su nam rekli da je naš garant, moj drug Mirza poginuo. Tražio sam na sve načine da se vratimo, ali nije postojalo uslova jer su se zaoštrili odnosi između Sirije i Turske”, kazao je Beharović.
Ispričao je da su najprije bili u nekom stanu u Istanbulu, a da je za njih došao "neki čovjek" koji ih je prebacio u Siriju. Tamo su bili u kolektivnom smještaju, sa skoro stotinu ljudi različitih nacionalnosti, boje kože, vjere... Odatle ih je poveo drugi garant, kojeg je, kazao je Behtarević, samo tada vidio.
“Sa porodicom sam smješten u kuću koja je nekada pripadala nekim Kurdima. Nijesmo imali ni vode ni struje. Tu je dolazilo mnogo naših ljudi, koji govore našim jezikom. Dolazili su i borci ISIL-a nakon završene dužnosti na ratištu”.
Rekao je da im svima ne zna imena, jer je tamo pravilo da muškarci dobijaju nadimke po imenu njihovog najstarijeg djeteta.
“Ja bih se zvao Abdu Esma, po mom djetetu, ali mi se to ime nije svidjelo pa ga nijesam uzeo”, kazao je Beharović.
Nakon četiri mjeseca rekao je da je vidio da je stanje teško, da su počeli vazdušni napadi i kaže da je tada počeo da traži način da se vrati u Crnu Goru.
“Jedan čobanin nam je pomogao da pređemo preko minskog polja u Tursku. Pucali su na nas dok smo prelazili, ali smo uspjeli", ispričao je.
Beharović tvrdi da nije ratovao za ISIL: “Da bi neko mogao da ratuje i pripada ISIL-u, mora da ispuni tri uslova - da položi zakletvu, da prođe vojnu obuku i vjersku pouku. Ja ništa od toga nisam uradio”, kazao je on.
Srcu da bude lakše
Supruga optuženog Emina Karima (32), u svojstvu svjedoka, kazala je da se saglasila da ide sa mužem u Siriju zbog boljeg života, ali da joj se tamo ništa nije svidjelo osim što ima puno muslimana i sviđa joj se način kako ISIL sprovodi vjeru.
Ona je juče negodovala jer joj je na ulazu u sud traženo da podigne burku da bi je identifikovali, pozivajući se na “zakon demokratske države da ima pravo da ne otkriva lice”.
Negodovala je i pred sutkinjim Uskoković, insistirajući da ne želi da otkriva lice pred muškarcima.
Sutkinja nije dozvolila da u sudnici ima prekriveno lice, ali je njoj i njenom suprugu kazala da je niko neće ni snimati ni fotografisati.
Beharović je posebno kod sutkinje insistirao da to obeća njegovoj supruzi - da bi joj “srcu bilo lakše”.
U optužnici piše da je Behirović sa nevjenčanom suprugom Eminom i kćerkom koja je tada imala godinu i šest mjeseci, otputovao iz Podgorice u Istambul u Turskoj gdje je stupio u kontakt sa, zasada, neidentifikovanim članovima terorističke organizacije ISIL.
Navodi se da su ga oni iz Turske, preko ilegalnog graničnog prelaza, prebacili u Siriju, na teritoriju pod kontrolim ISIL-a.
Data mu je kuća u kojoj je ugošćavao borce ISILA-a Adema Mustafića, Omara Redžepagića, Džemala Canovića, Damira Slakovića, Damira Muratovića i druge pripadnike terorističke organizacije ISIL...
Beharović je sa njima, prema navodima optužnice, učestvovao u oružanim formacijama ISIL-a tako što je sa Canovićem i Redžepagićem obilazio stražarska mjesta terorističke organizacije na granici sa Turskom i više puta upotrebljavao oružje koje je od njih dobio.
Suđenje će se nastaviti 10. oktobra.
Beharović: Mirza Haklaj je najvoljenija osoba za mene
Sutkinja Uskoković je u jednom trenutku greškom nazvala Beharovića Mirza, ali se odmah ispravila i izvinila mu se zbog toga.
"Ne smeta što ste me tako nazvali. Mirza je moja najvoljenija osoba na svijetu", kazao je sutkinji.
Njegova supruga Kerima je rekla da je supruga Mirze Haklaja sa djecom bila kod njih u kući u Siriji nekoliko mjeseci.
Odsjekli mu glavu jer je psovao boga
I Beharović i njegova supruga ispričali su da su u Siriji čuli da se ljudima odsijecaju glave, ali da nikad nijesu tome prisustvovali.
“Na kružnom toku, u gradu gdje su odsijecali glave, bilo je krvi, ali ja to nijesam gledala”, kazala je ona.
Njen suprug je rekao da on nije prisustvovao pogubljenjima, ali jeste bičevanjima jer se sve to, po šerijatskom pravu radi na javnom mjestu.
“Ostavi se tako obezglavljeno tijelo da ljudi gledaju. Taj kojeg sam ja vidio psovao je boga. Zbog toga su mu javno otkinuli glavu”, ispričao je.
Pisao pjesme o poginulom ratniku, vjeri, supruzi, Siriji...
Beharović i njegova supruga kazali su da su u Siriji živjeli veoma teško.
Emina Kerima rekla je da se bavi alternativnom medicinom i da je tako zarađivala po par dolara.
Njen suprug je rekao da ona masira žene nerotkinje i masira sa čašom i da su je žene čašćavale, da ona to ne naplaćuje. On tvrdi da nije radio nigdje jer je lošeg zdravstvenog stanja.
“ Pisao je pjesme jer voli poeziju”, kazala je Kerima.
Na pitanje tužioca kakve je pjesme pisao , ona je rekla da je pisao pjesmu za jednog poginulog ratnika ISIL-a iz Rožaja i pjesmu za Mirzu Haklaja i mnoge druge ratnike.
“ Pisao je i pjesme o meni, o Siriji, vjeri, gradu u kojom smo bili”, kazala je.
Kada sam bio panker sa minđušom, niko me nije dirao
Beharović je rekao da mu je teško da u Crnoj Gori živi kao musliman.
“Mi ne možemo da se zaposlimo, teško živimo. Od Ulcinja do Podgorice u jednom danu me policija osam puta kontrolisala zbog ovo malo brade. Kada sam bio panker, sa minđušom u nosu i uvetu niko me nije dirao do Beograda. Teško je to. Zato sam pošao sa namjerom da živim u okruženju gdje je vjerski zakon uspostavljen. Nije bilo onako kako sam očekivao i vratio sam se. Kriv sam samo zbog pogrešne odluke koju sam donio”, kazao je Beharović.
Bonus video:
