Nasmijali su me do suza. Uživala sam u tri odlične scene: dva tarantinovska skeča i jednom zaumnom monologu Varje Đukić, koji uvodi u nestvarnu dimenziju. Dejan Đonović je izuzetan u svom nastupu, istinit do mjere koja nadilazi "istinito" ponašanje većine u stvarnom životu. "Tarantinovi" momci su Dušan Kovačević, Zoran Vujović i Srđan Grahovac. Zanimljiva pojava je i Aleksandar Gavranić, glumac koji na sceni izgleda kao talentovani naturščik ili profesionalac koji zadržava neuobličenu naivnost. "Dokle pogled seže" bila je prva od dvije predstave treće večeri FIAT-a.
Sve je počelo komentarima djevojaka koje su sjedjele iza mene. Lokalni akcenat dao je posebnu notu izjavama koje su se odnosile na to da neke glumce iz pomenute predstave obožavaju, dok u drugima ne vide ništa posebno. Ti komentari i prepuna sala učinili su da se zapitam da li je neka vrsta kulta ličnosti ono što privlači publiku i šta je to što preporučuje neku predstavu. Zašto tako masovno ne dolaze na predstave za koje nisu čuli? Bojim se da sam odgovor ponovo našla u lakoj, crnohumornoj zabavi za prosječnog građanina. Natprosječni te vrste počeli su da kupuju imanja na selu.
Sad se moram osvrnuti na predstavu iz FIAT-ovskog ugla. Crni humor kojim bih sebe zabavila, bio bi zaključak da je prepuna sala KIC-a te večeri bila siguran pokazatelj da toj predstavi nije mjesto na FIAT-u. Ako je u procesu rada na predstavi bilo alternativnog pristupa, u izvedbi sigurno nije. To što su neki u publici prepoznavali da se glumci oslovljavaju privatnim imenima, drugima nije značilo ništa. To što se predstava zasnivala na govornoj radnji većini je značilo sve, a Afrikancima, da ih je bilo, ne bi značilo ništa. Nedostatak dekora, kostima, svjetla, sveo je predstavu na glumce, a glumci su sveli sebe na tekst. Jedan od njih mi je objasnio da su divno radili sa rediteljem, Arpadom Šilingom, koji je od njih tražio da ne igraju karaktere. Ja sam njemu objasnila da zbog toga i nismo dobili dovoljno promišljenu predstavu. Tamo gdje sam ja vidjela glumačku vježbu, većina je vidjela predstavu. Mogući odgovor na moje nedoumice o pozorištu ponudiće mi pola sata kasnije ugledni pozorišni stvaralac Niko Goršič, uvodeći šačicu ljudi u tematski razgovor o istoriji savremenog plesa u Sloveniji.
U dobu (neo)liberalnog kapitalizma u kom živimo, sve manje sredstava se izdvaja za kulturu, tako da je postalo popularno praviti male, jeftine predstave. "Jeftina kultura", našalio se (?) Goršič, rekla bih. "Siromašno pozorište", nastavio je asocijativnom igrom riječi, citirajući zamisao Grotovskog. Bojim se da nismo sasvim isto mislili, ali sam mu beskrajno zahvalna na odgovoru koji sam za sebe pronašla. U toj kolektivnoj zamjeni teza, jeftina kultura kao nužda pokušava da proda sebe kao "siromašno pozorište", koje je ideal.
Nismo imali sreće da pogledamo planirani plesni nastup slovenačke umjetnice Male Kline zbog povrede koju je nedavno doživjela, ali smo zato imali sreće, nas nekoliko, da uživamo u predavanju Andreje Kopač na temu skoro stogodišnje istorije savremenog plesa u Sloveniji. Ostala sam zatečena činjenicom o njihovom predanom i kolektivnom interesovanju i radu na tom polju. Stoga želim da pomenem i imena Rosane Hribar i Gregora Lušteka, članova PLT-a, koji su pasionirano plesali druge večeri FIAT-a. S tim u vezi, osvrnula bih se na još dvije misli koje su za mene bile događaj sam po sebi te večeri. U pokušaju da objasni suštinu savremenog plesa, Andreja Kopač je napravila poređenje između plesača i rudara: i jedni i drugi silaze duboko, odvojeni od ostatka svijeta, da bi pronašli nešto u sopstvenoj ili utrobi Zemlje. Ta izolacija u istraživanju sopstva kroz pokret upravo je ono što smatram barijerom između njihove umjetnosti i publike. Sljedeća misao koju je izgovorila, a koja me duboko dirnula, potvrdivši moj osjećaj o ograničenju njihovog izraza, jeste da su umjetnici savremenog plesa ptići zarobljeni u tijelu čovjeka. S posebnom nježnošću, pažnjom i poštovanjem počeću da pratim i podržavam njihov nemogući let. Ptice moje mile, da biste se vinule visoko, morate gledati i na nas. Vaš let leži u našim očima.
Kolektiv “Orbita” večeras nastupa u Kuslevovoj kući
Multimedijalni poetski performans “Slow show FM” izvešće letonski kolektiv “Orbita” u sklopu petog dana FIAT-a. Kolektiv koji čine: Semion Khanin, Arturs Punte, Sergej Timofejev, Vladimir Svetlov počeće svoj nastup večeras u 22 časa u dvorištu Kusleove kuće.
Francuska grupa “Fluo” će predstavom “Fossil” otvoriti peti dan FIAT-a 2017. Predstava će, u vidu uličnog teatra, biti održana na platou biblioteke “Radosav Ljumović” u 19 časova.
Večerašnji program će biti obogaćen i dijelom “FIAT teatar pojačanje” u kojem će postava Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” sa Cetinja izvesti predstavu “Kapital djeca” u režiji Petra Pejakovića i Dušana Murića. Ova predstava počinje u 20 časova na Velikoj sceni KIC-a “Budo Tomović”.
FM Mirda će birati muziku od 23 časa u dvorištu Kuslevove kuće.
Bonus video:
