Kada se spoje planine i ljudi, kada “propjevaju” zajedno poete iz Smriječna i Golije a sve to oboji slikar ispod Šišmana, nastaje “TaGoT”, knjiga mističnog izraza, a jedinstvenog iskaza - Tadić, Goranović i Todorović.
“Todor je uspio da spoji nespojivo, da 'privede' ljude koji su jezikoumni, ali drugačije misle i stoje na suprotnim stranama, ideološkim, političkim i nacionalnim. Ovdje su propjevali zajedno a to jedno za koje pjevaju je umjetnost”, kazala je Aleksandra Vuković moderatorka večeri na kojoj su promovisana tri naslova koja predstavljaju rad Rajka Todorovića Todora.
Monografija “Todor” na engleskom jeziku, bibliofilsko izdanje knjige “TaGoT” i istoimene poetsko grafičke mape sa Todorovim crtežima i poezijom Novice Tadića i Pavla Goranovića, na crnogorskom i engleskom jeziku, predstavljene su prvi put crnogorskoj javnosti u Nikšiću, tokom večeri koje je organizovala JU “Zahumlje”, a u sklopu Programa podrške razvoju kulture.
“TaGoT” je posebna likovno-poetska priča. Kako je Todor objasnio njegov drug Novica Tadić interesovao se za Goranovićevu poeziju i želio je da ga upozna. To se nije dogodilo za Tadićevog života pa je Todor odlučio da napravi “poetski susret” dvojice “urbanih pjesnika” i sve to “začini” svojim slikama. Kako je kazao njegovi crteži nijesu ilustracija predstavljene poezije, već ciklus “o tragici čovjeka i pjesnika”.
“’TaGoT’ je rezultat Todorevog nesumnjivog samovanja. Iako je društveni i kafanski čovjek on je usamljeni čovjek u svom umjetničkom postojanju i razumijevanju. Ova knjiga je bila izraz potrebe njegove duše ili njegovog duha da se susretne sa onima koji ga najbolje razumiju”, kazala je Vuković.
Dragan B. Perović, urednik i izdavač pomenutih naslova, kazao je da je monografija “Todor” svjetsku premijeru imala u San Francisku. Njen značaj, kako je kazao Perović, tim je veći ako se zna da još od 1980, kada je objavljena knjiga Pavla Mijovića “Umjetničko blago Crne Gore” (na tri jezika) u crnogorskoj umjetnosti se nije pojavila ni jedna značajna publikacija na engleskom jeziku.
Autor monografije je Vasilije Sujić, likovni kritičar i istoričar umjetnosti iz Beograda, koji je preminuo prošle godine. Todor je objasnio zbog čega je odabrao da njegovu monografiju piše upravo Sujić.
“Monografije su najčešće lični hvalospjevi koji ponekad liče na nevjestu ili božićnu jelku. Trudio sam se da izbjegnem sve to, da to bude neka istina, koliko može sve da bude istina. Suljić je bio poznat po tome što je jedan od rijetkih ex jugoslovenskih kritičara koji je imao 60 odsto negativnih tekstova. Nije pisao hvalospjeve i samo mijenjao imena umjetnika, niti se bavio frazama”, kazao je slikar.
Bonus video:
