Iako je, kako kaže, završila jednu životnu i stavralačku fazu, mlada crnogorska dramaturškinja i scenaristkinja Jovana Bojović, već radi na novim projektima s novom energijom i na teme koje je sada zaokupljaju. Nakon završenog prikazivanja serije “Božićni ustanak”, za koju je scenario pisala sa rediteljem Željkom Sošićem, premijere svoje drame “Otvoren kraj”, čeka objavljivanje zbirke pjesama “S glavom u torbi” kao i završetak rada na scenariju za dugometražni film. Prve dane avgusta provela je u Kolašinu, na Festivalu alternativnog teatra “Korifej” i vodila jednu od radionica za tinjedžere u okviru koje im je približila vještine pisanja scenarija za film. U nastavku svog stvaralačkog angažmana, kaže, pokušaće da osvijetli problem psihološkog nasilja.
“Psihološko nasilje je tema koja me zaokuplja. Koliko svi nesvjesno utičemo na druge ljude, koliko budemo nasilnici, a da to ne znamo… I u kojoj mjeri je ono animalno u čovjeku zdravo, a u kojom mjeri pogubno”, kazala je Bojović. Ona je ponosna, kako kaže, na sve što je do sada uradila. U drami “Otvoren kraj” bavila se “tradicionalističkim otpacima s kojima živimo, porodičnim stegama s kojima se teško nositi, a, s druge strane, navalom svega onoga što donosi svakodnevica”. Iako je svjesna zatvorenosti malih sredina u Crnoj Gori i razlika u odnosu na glavni grad i ostale veće gradove u regionu, mlada dramaturškinja i scenaristkinja, smatra da se ipak svi nosimo sa “palanačkim problemom”. No, u tome, kaže ona, ima i ljepote, a sve to treba prepoznati i izbalansirati.
“Ne vidimo često tu ljepotu koja nas okružuje. Uprkos svim negativnim i lošim stvarima što su u nama i oko nas, ako pogledamo iz duge perspektive, onda ćemo vidjeti kako nam je mnogo toga i lijepo i dostupno. Treba se čuvati krajnosti, i naći pravu mjeru. Iskoristiti dobro i loše i osrednje i onda stvarati. Tu je umjetnost jedan od načina i izlaza”, ističe mlada dramaturškinja i scenaristkinja.
Bojovićeva, kako kaže “po ubjeđenju nije optimista”, ali primjećuje kako postoji značajan broj onih koji se, u Crnoj Gori, na kvalitetan način bave kulturom. Smatra i da sve dobre ideje nađu put do podrške. Mnogo koristi je, kaže, imalo i to što Crnogorsko narodno pozorište već više od godinu dana ima scenu Akademija, gdje se izvode radovi studenata Fakulteta dramskih umjetnosti sa Cetinja. Konkursi za savremene dramske tekstove su, takođe, ocjenjuje odličan potez, koji pruža priliku mladim stvaraocima.
“Otvoren je prostor za mlade ljude i data im je prilika da to što rade bude prikazano na sceni. S druge strane i u svijetu filma sad već postoji solidan broj filmskih reditelja, producenata i scenarista koji se ozbiljno i kvalitetno bave filmom. Čini mi se da kreće neki dobar talas pozorišne i filmske umjetnosti u Crnoj Gori. Naravno, s obzirom na to da je u ekonomskom smislu, svima teško, teško je i u umjetnosti. Ali, na kraju sve dobre ideje budu, uz veliki trud, podržane”, ističe Bojovićeva.
Ne uznemiravaju me laičke i površ ne kritike
Nakon završenog prikazivanja serije “Božićni ustanak” Bojovićeva, kaže, da je nijesu mnogo niti pokolebale niti opterićivale kontroverze, koje su pratile taj projekat. “Laičke, često površne negativne kritike”, objašnjava, prvo su je nasmijale, a potom i rastužile jer su pokazale “presjek svijesti”. Serija je, smatra ona, pokazala na koji se način treba baviti istorijskim temama.
“Znali smo šta želimo i to smo i relaizovali. Imali smo određenu temu i znali smo kako njome da se bavimo, bez pamfleta, optuživanja, neoptuživanja - govorili smo na jedan ljudski način o jednom istorijskom trenutku, ljudskim sudbinama, mislim da je to jedini prirodni način. Nadam se da je serija oslobodila i prodrmala gledaoce i proširila svijest u smislu “o ovim temama ovako treba pričati - otvoreno”, naglašava Jovana.
Festivali su poželjni jer čine da sredina oživi
Bojovićeva je stava da su pozorišni festivali , poput kolašinskog “Korifeja”, poželjni i čine da grad oživi. Sa jednim od osnivača te međunarodne smotre teatra, Zoranom Rakočevićem, upoznala se tokom rada na predstavi “Otvoreni kraj”.
“On je već sada kao student režije angažovan da doprinese svom gradu i mladim ljudima, kojima je jako bitno da osjete kulturu na pravi način. Za sedam dana koliko sam ovdje vidim da je zaista tako, da grad živi i da kultura u njemu živi. Dopada mi se što je mnogo mladih ljudi uključeno, volonterski. Sa tinjedžerima radim u Kolašinu scenarističku radionicu pod nazivom: “Čudovište u gradu”. Približavam im svijet filma, pisanja scenarja… Ali pored prenošenja tog stručnog zanja, pokušavam da ih oslobodim da izraze svoj pogled na grad u kojem žive i sve to zabilježe kamerom”, zaključuje Jovana.
Bonus video:
