U završnici svog ovogodišnjeg Dramskog programa, festival Grad teatar omogućio je svojoj publici da u Dubrovniku premijerno vidi novu produkciju Dubrovačkih ljetnjih igara, “Gospodu Glembajeve” Miroslava Krleže, u adaptaciji i režiji Zlatka Svibena.
Prva inscenacija Krležinog remek djela u 68-godišnjoj istoriji Ljetnjih igara, koju je pratila ogromna pažnja pozorišne javnosti u regionu od trenutka kada su započele prve probe, pokazala se, prema pisanju hrvatskih medija, i kao kulturni događaj ovog ljeta u Dubrovniku. Odličnom organizacijom oba festivala (autobusi koji su vozili budvansku publiku granična hrvatska policija propustila je da prođu ispred beskrajne kolone automobila, a na Debelom brijegu sačekali su nas predstavnici dubrovačkog festivala), pa je i ovaj momenat upotpunio izvanrednu priliku da predstavu vidimo na njenoj matičnoj sceni.
“Glembajevi” u novom čitanju poznatog reditelja Zlatka Svibena, izvođenjem za publiku Grad teatra završili su i svoje ovogodišnje premijerno prikazivanje u Dubrovniku, koje je ispraćeno odličnim kritikama. Krležino kapitalno dramsko ostvarenje sa Svibenovim potpisom je i prva inscenacija tog djela na Dubrovačkim ljetnjim igrama. Njegova priča o Glembajevima, ljudima koji su u šizofrenoj zbilji postali pomaknuti od stvarnosti, zatočenicima vlastite svjesti i savjesti, ubicama, varalicama, lopovima i manipulantima, počinje u Atrijumu Umjetničke galerije. Sve je smješteno u epohu - radnja se odvija 1913, uoči raspada Austrougarske monarhije, ali i danas, vijek kasnije. To je po svemu priča o našem dobu - kriza egzistencije, nesposobnost definisanja vlastitih identiteta, socijalna previranja koja su nove bogataše stvorile iz redova ratnih pljačkaša, profitera, ubica, kriminalaca, varalica…
Iz Atrijuma, gdje se upoznaje sa Krležinim junacima, publika lagano kreće stepeništem, gdje je dočekuje hor “mrtvih duša”, koji pjeva stihove “Smrt, to je čaša sna, smrt, to je gorak ukus maka” (songovi koji se čuju tokom cjele predstave dodatno aktuelizuju Svibenovu adaptaciju), a ovaj svojevrsni pozorišni spektakl nastavlja se u fantastičnoj scenografiji na terasi Umjetničke galerije, gdje su na kamenom zidu smješteni i portreti Glembajevih. U gotovo četvorosatnoj drami u tri čina, Svibenov “lajt motiv” Glembajevih ipak nije socijalna sfera, jer on jednako fokusira i fenomene o ženi, smrti, kojim se i Krleža bavio u svom djelu.
Veliki glumački ansambl koji predvode velikan jugoslovenskog i srpskog glumišta Predrag Ejdus u ulozi Ignjata Glembaja, Anja Šovagović-Despot kao baronica Kasteli, Mijo Jurišić u ulozi Leonea, kao i Bojana Gregorić-Vejzović (Anđelika), Damir Lončar (Fabricio), Mladen Vujčić (Pub), Vladimir Posavec Tušek, Amar Bukvić, Robert Bošković, Lujo Kunčević, Perica Martinović, i hor “mrtvih duša”, publika je ispratila višeminutnim ovacijama.
Za Zlatka Svibena, kako je izjavio poslije izvođenja predstave, dolazak publike Grad teatra koja je ispunila više od polovine gledališta, predstavlja i pomak više, i najbolji putokaz kako kulturna saradnja na ovim prostorima, i saradnja dva bliska ljetnja festivala koja su i najznačajnija u regionu, treba da se nastavi.
“Jako mi je drago što su gledaoci iz Budve premijerno ipak vidjeli 'Glembajeve'. Mi smo planirali da gostujemo na Grad teatru u okviru Dramskog programa, ali zbog scene koja je tehnički isuviše zahtjevna i ne bi tako brzo mogla da se prilagodi Budvi, došli smo do zajedničkog zaključka da je mnogo lakše da publika dođe u Dubrovnik. Raduje me što se naš dogovor realizovao na obostrano zadovoljstvo, pogotovu sam srećan kako su budvanski gledaoci reagovali”, kazao je Sviben koji je komentarišući rad na predstavi istakao da je dok je pravio sam koncept u glavi odmah imao Predraga Ejdusa za lik Fabricija.
“Sarađivao sa s njim u Beogradu, ja sam tamo završio studije režije i radiofonije, i znam njegove sjajne glumačke kapacitete. Kada mi je rekao da je tri godine igrao Ignjata u 'Glembajevima' u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, ta uloga je odmah bila njegova. Smatram da 'mješovitim' ansamblom, okupljanjem najboljih glumaca iz regiona pozorišna umjetnost samo dobija na kvalitetu. Ako je riječ o samoj predstavi, taj zatvoreni glembajevski svijet je jedan čvrsti mitski svijet, svijet koji se kontinuirano zasniva na relacijama spram porodice i spram Žene, ali isto tako i spram Smrti. Stoga se u inscenaciji drame pojavljuje nemala povorka mrtvih duša”, kazao je Sviben.
Dobra glumačka saradnja vodi do zadovoljne publike
Anja Šovagović-Despot, pored činjenice da je uloga baronice Kasteli-Glembaj san svake glumice i da su je u istoriji igrale glumačke ikone na ovom prostoru, ističe i to da je Predrag Ejdus igrao sa njenim ocem, Filipom Šovagovićem, i da je i ona sada imala privilegiju da bude njegova partnerka, ali i da postanu prijatelji.
“Jako smo se zbližili tokom rada na predstavi, pili smo jutarnju kafu, prelistavali novine, komentarisali događaje, razgovarali o likovima koje igramo, gdje mi je gospodin Ejdus svojim savjetima bio dragocjen, tako da je to bila i prilika za sjajno druženje” kazala je Anja Šovagović-Despot.
Za Mija Jurišića, glumca splitskog HNK, uloga Leonea Glembaja je prva dramska premijera na Dubrovačkim ljetnim igrama, a na premijeri je dobio najveći apalauz publike.
Igrao sam drugačijeg Ignjata
Za Predraga Ejdusa, koga budvanska publika poznaje po sjajnim ostvarenjima iz festivalskih produkcija i gostujućih predstava, angažman na Dubrovačkim ljetnjim igrama bio je veliko iznenađenje.
“Poznavao sam Svibena i sarađivao sam s njim prije petnaestak godina u Beogradu, ali ni u primisli nisam očekivao njegov poziv. Sve je došlo odjednom. Ja sam jako volio lik Ignjata Glembaja, igrao sam ga pet godina, ali nisam mogao da zamislim da bih mogao ponovo da ga igram, i to u Dubrovniku. Posebno mi je drago kako je publika reagovala na 'Glembajeve' u ovih pet premijernih večeri. Sam rad na predstavi je bio izvanredan, osim Anje Šovagović nisam poznavao druge glumce, ali smo se vrlo brzo upoznali, ušli u korak, i divno sarađivali. Mislim da sam u ovoj predstavi napravio jednog malo drugačijeg Ignjata Glembaja, zahvaljujući prije svega Svibenovim idejama, ali u osnovi je to taj lik, samo sa drugim nijansama. Ovaj prostor u Umjetničkoj galeriji je jako inspirativan, iako tehnički komplikovan, ali Dubrovnik je za glumce mitsko mjesto. Volim Dubrovnik, volio sam ga još iz davnih vremena. Ne mogu da kažem da su sada ista vremena, mnogo toga se promijenilo, ali Dubrovačke ljetnje igre opstaju, sa svim svojom vrijednostima koje imaju. Kao što na svu sreću opstaje i Grad teatar”, istakao je Ejdus.
Bonus video:
