Likovni segment XXX Barskog ljetopisa preksinoć je nastavljen otvaranjem izložbe „Meandri“ beogradske umjetnice Marije Tošković u Galeriji „Velimir A. Leković“. Za razliku od prethodnih predstavljanja likovnoj publici Crne Gore u proteklih godinu dana, Tošković je umjesto crteža izložila tridesetak grafičkih radova kojima je, kaže, prikazala „žive vode koje nas razdvajaju od sna, a spajaju sa nama samima“, odnosno “tokove nas samih koji nas vode ka sopstvenim nepoznatim i neotkrivenim prostorima”.
"To je jaka bujica u svakom od nas koja s vremena na vrijeme napravi neku okuku, a svi smo u nekom trenutku imali takvu okuku u životu i znamo da je prepoznamo. Ona je čak nalik muzici, kao što se u njoj simfonija ili sonata vraćaju uvijek istoj temi, samo na drugačiji način, da bi se dobila harmonična cjelina. To su Meandri", kazala je Tošković.
Umjetnica, inače ćerka slavnog Uroša Toškovića, u Portugalu je završila studije likovnih umjetnosti na poznatom Universidade de Évora. Članica je Udruženja portugalskih grafičara i jedna od osnivača grafičkog ateljea Contraprova u Lisabonu, a članica je i ULUS. Živi i radi na relaciji Beograd – Lisabon, a njenim opusom dominiraju grafika i crtež.
"Diplomirala sam slikarstvo, ali, uvijek sam se bavila prvom ljubavlju-crtežom, koji sam kasnije prenijela i na grafiku kao obogaćenje crtačkog, linijskog izraza. Stvarnosti koje pokušavam da opišem, u suštini su u svima nama i svaki moj ciklus predstavlja po jednu tu stvarnost,od “Svi moji selfiji”, preko “Plime”, te „Bestijarijuma“ kojim sam opisivala odnos između čovjeka i životinje", istakla je Tošković.
Na pitanje “Vijesti” kada će publiku upoznati sa svojim slikama, odgovorila je prvo osmjehom.
"Za sada to ne mogu predvidjeti, ovo je ekskurzija u teget-plavičastim tonovima koja je suštinski ilustrovala žive vode o kojima pričam. Svijet slikarstva i boja me interesuje, ali, na prvom mi je mjestu crno-bijeli svijet crteža i grafike koji opisuje ono što vidim", kazala je umjetnica.
Za “Meandre “ je rekla da su se “rodili u međuvremenu”, dok je još izlagala svoj prethodni ciklus”Plime”, dodajući da neprekidno radi i da joj je u konkretnom slučaju bio inspirativan i boravak u Crnoj Gori, “definitivno i pejzaži koji su me okruživali ove godine”. Na opasku “Vijesti” da svojim radovima zaustavlja pokret i ljudi i životinja i vode, odgovorila je da joj to nikako nije namjera, već želja da pokret ovjekovječi i da ga opiše kao perpetum-mobile “koji nas možda vodi u neku neizvjesnost”.
"I to na svu sreću, jer ta neizvjesnost u koju nas nose žive vode je život sam po sebi, kad ih pustimo da same krenu, oslobodili smo i život. Što se uticaja okruženja i stručne i laičke javnosti tiče, ja sam generalno tvrdoglava osoba , i u stvaralaštvu, bilo bi mi malo teže da prilagođavam svakom očekivanju ono što želim da iznesem iz sebe. No, vjerujem da svakako ima uticaja i to što sam dugo živjela u Portugalu, a Jadransko more iz mog djetinjstva imalo je velike veze upravo sa stvaralaštvom žive vode", zaključila je Tošković.
Lutovac: Vodena tijela, kao simboli, otkrivaju skrivajući i skrivaju otkrivajući
Otvarajući izložbu koja je u postavci do 16. avgusta, selektor likovnog programa Ljetopisa mr Milun Lutovac ukazao je da su ovi meandri” Arijadnine niti koje laviraju prostranstvom prema vjetru i obrisima sudbine”.
"Simboli se ne daju definisati, njima je u naravi da razbijaju čvrste okvire i da spajaju krajnosti u jedinstvenu viziju, a takva je i postavka “Meandri” Marije Tošković, koja se ne da uokviriti. Marijina vodena tijela, kao simboli, otkrivaju skrivajući i skrivaju otkrivajući", ocijenio je Lutovac.
Galerija
Bonus video:
