Pisanje služi da se branite od svijeta, od nesreće i od svega, i da biste živjeli, a svaki se pisac, u suštini, bavi pitanjima smrti i ljubavi. To je i poruka mog romana 'Arzamas' - da je ljubav jača od smrti”, izjavila laureatkinja NIN-ove nagrade. Njegujući tradiciju da u svom književnom programu predstavlja najmarkantniju produkciju iz regiona i dobitnike visokih književnih priznanja, Grad teatar je na Trgu pjesnika upriličio i veče Ivane Dimić, dobitnicu NIN-ove nagrade za najbolji roman 2016. godine.
Riječ je o djelu “Arzamas” (Laguna), a “vodič” kroz svojevrsnu, duboko emotivnu i potresnu intimnu priču autorke, na kojoj se bazira nagrađeni roman, bio je razgovor koji je sa njom vodila profesorka Božena Jelušić.
Počev od naslova, pa do proznih cjelina, kako je istakla Jelušić, u romanu “Arzamas” mogla bi se tražiti i skrivena poruka, poput akrostiha, ali i zametanje tragova ličnog, čemu ovo djelo duguje svoju enigmatičnost.
“Tema 'Arzamasa' je odnos majke i djeteta, u ovom slučaju majke koja je bolesna od demencije i kćerke koja brine o njoj, i on sam po sebi pokreće cijelu lavinu pitanja i za roditelja i za dijete - šta smo uradili, a nije trebalo da uradimo, šta nismo uradili, a trebalo je da uradimo”, rekla je Jelušić, ističući da je riječ o romanu potresne iskrenosti, satkanog od dramskog koje se magično preobražava u romaneskno, djelu koje ima 76 proznih i dramskih fragmenata podijeljenih u dva dijela.
Kao posebnu vrijednost istakla je razgovore između majke i kćerke koji se čine komičnim, a nisu - razmišljanja koja se čine tužnim, a nisu…
“Moto romana je parafraza iz divne knjige Viktora Šklovskog 'Energija zablude'. Riječ je o Tolstojevoj kupovini velikog imanja kod Arzamasa. Umiješan u trgovinu, veliki pisac je gotovo postigao dogovor, ali, umjesto sreće, jedne večeri ga je probudio užas. “I smrt mu je na uvo rekla: To se ti mene bojiš”. Sreća i smrt - eto to je arzamaski užas. Ali, stvar je bila komplikovanija. On se bojao savjesti, i dosade običnog života, i običnog gomilanja. Dakle, u ovo vrijeme je Lav Tolstoj ponovo odlučivao o sudbini Karenjine, i njena je sudbina bila užasna, kao što je strašan 'arzamaski užas', užas nepravednosti”, rekla je Jelušić, ističući i pitanja o savjesti i nepravednosti u romanu, blizini bolesti i smrti, bijegu od običnog života, banalnosti…., ali i o tome zašto je u njenoj priči važna Emili Dikinson, i kuda nas ona vodi.
Kako je istakla Ivana Dimić, dramatičarka koju budvanska publika poznaje po brojnim gostujućim predstavama, produkcijama i koprodukcijama Grad teatra, svoj roman naslovila je “Arzamas”, jer se u njemu radi o sreći i smrti, napominjući da je to i ime zatvorenog grada u kojem su naučnici pravili atomsku bombu, ali i da se Božena Jelušić, govoreći o njenoj knjizi na sjajan način dotakla Školovskog, njegove “Energije zablude”, gdje se kaže: “Sreća i smrt - eto to je arzamaski užas”.
“U mom romanu kroz 'arzamaski užas' prolaze majka koja tone u demenciju i ćerka koja se bori da njihova uzajamna ljubav pobijedi majčinu nadolazeću smrt. I na kraju majka umre, ali ljubav bude jača i odatle niče sreća. Ja sam devet godina čuvala svoju bolesnu majku, i sedam godina od tih devet pisala sam knjigu o tome. Pisanje je za mene imalo terapeutsko dejstvo. A zato i jeste pisac, da se spasavate od svih arzamaskih i drugih užasa, tako što ćete pisati, i lijepo ćete se i utješiti”, rekla je autorka, ističući da nijedan pisac ne piše ništa nelično, i da svaki polazi od sebe: da je književnost uvijek njegov lični doživljaj.
“Pisci su osjetljivi ljudi. Pisanje vam služi da živite, da se branite od svijeta, od nesreće i od svega. Meni su i čitanje i pisanje uvijek bili neka vrsta štita. Svaki pisac se u suštini bavi pitanjima smrti i ljubavi. To je i poruka mog romana - da je ljubav jača od smrti”, rekla je Ivana Dimić.
Bonus video:
