Pozorišni program Večernje scene Barskog ljetopisa nastavio predstavom „Ko rukom odneseno“, ITD teatra iz Hrvatske, u režiji Boba Jelčića, na Sceni u Starom Baru. U predstavi su igrali Ivana Krizmanić, Marko Makovičić i Jerko Marčić.
„Ko rukom odneseno“ je pedesetominutna predstava koja se sastoji od jednog čina. Tri glumca, smještena u skučeni prostor porodične kuće jednog tipičnog bračnog para, sve vrijeme provode razgovarajući o problemima njihovog prijatelja koji je inače uspješan čovjek, ali odjednom suočen sa teškim životnim i emotivnim problemima koje im ispovijeda željan prijateljske topline i razumijevanja. Predstava ima jednostavnu formu u koju se uklapa naturalistička scenografija - otrcana, sumorna kuhinja socijalističkog urbanog srednjeg sloja, glumci nastupaju pod svojim imenima, pritom okruženi publikom neposrednije nego inače, budući da je ona za potrebe intimnosti i kamernosti ovog komada, bila smještena i na samoj sceni. Iako u konstantnom dijalogu, likovi na sceni suštinski ne kazuju mnogo jedni drugima. Oni izgovaraju svakodnevne, formalne učtive fraze, pa predstavu karakteriše “apsurdno-poetska povišenost, koja nebitnu situaciju uzdiže do minimalističkog remek-djela seciranja međuljudskih odnosa, a naročito (ne)sposobnosti za istinsku bliskost i empatiju”.
“Komuniciramo u životu u mehanizmima, koji se ponavljaju i to je bio okvir ove predstave - kako pronaći obiteljske, formalne razgovore, koji se najbrže prepoznaju. Dakle, ti kad sjediš u nekom kafiću i iza sebe čuješ ljude kako pričaju u par sekuni prepoznaš razgovor. Mi smo to u radu 'tjerali' do apsurda i krajnjih granica”, kazao je Marčić.
U ovako koncipiranoj priči pažnju je privukla glumačka spretnost, uvjerljivost i igra, koja se kako je kritika primijetila, kreće između realistične uvjerljivosti i mehaničke, ironične teatralnosti.
“Kada smo radili ovu predstavu razgovarali smo recimo o Čehovljevom 'Galebu' i o tome što ljudi u tom komadu govore i pokazuju i tome koliko stvari koje pokazuju, težinu, bol, druga osoba sa kojom razgovara uopće ne primjećuje i ne želi primijeti. To je tako u mnogim, svakodnevnim situacijama”, kazao je Marčić, objašnjavajući na koji su način radili na svojoj glumi u ovom projektu.
Zagrebački ITD teatar koji potpisuje produkciju djeluje u okviru programskog koncepta Kultura promjene i svojim se istraživanjem različitih oblika izvođačkih umjetnosti, istraživanjem prostornih mogućnosti, zatim otvaranjem vrata mladim, neafirmisanim autorima i studentima izdvaja od ostalih zagrebačkih pozorišnih kuća.
Bonus video:
