Zdravstvena zaštita u zatvorima mora biti jednaka kao što je van njih, u redovnom postupku njene primjene, poručeno je sa konferenciju Mreže nacionalnih mehanizama za prevenciju torture (NPM) zemalja Jugoistočne Evrope, koja je danas počela u Podgorici.
Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore i predsjedavajuća medicinske grupe Mreže NPM-a, Zdenka Perović, kazala je da lica lišena slobode imaju pravo na sva ljudska prava koja im pripadaju od rođenja, činjenicom da su rođeni kao ljudska bića.
„Činjenica da su lišeni slobode, najvažnijeg i najsvetijeg ljudskog prava, čije važnosti, čini se, nijesmo dovoljno svjesni do onog nemilog trenutka u životu kada se desi da je izgubimo, čini ih posebno ranjivom kategorijom“, rekla je Perović.
Ona je naglasila da je zdravstvena zaštita jedno od najvažnijih prava i potreba svih, a posebno te ranjive kategorije.
„Kod nas u Crnoj Gori poslednjih godina je od lica kojima se bavimo i od NVO ukazivano da ostvarivanje zdravstvene zaštite u zatvorenim institucijama nije zadovoljavajuće, što je dalo povoda da ovoj temi posvetimo posebnu pažnju“, kazala je Perović.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, Šućko Baković, rekao je da je zdravstvena zaštita osoba lišenih slobode je pod posebnom pažnjom NPM-a.
On je upozorio da neadekvatan nivo zdravstvene zaštite može dovesti do postupanja koje se može okarakterisati kao nečovječno i ponižavajuće.
„Boravak lica lišenih slobode u ustanovama gdje ne mogu dobiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu zbog nedostatka prostorija, nezdravih uslova, prenaseljenosti, dužeg usamljenja i neaktivnosti ili zato što ih takve ustanove odbijaju primiti, nije prihvatljivo“, istakao je Baković.
On je podsjetio da je Evropski sud za ljudska prava u više takvih slučajeva utvrdio povredu člana tri Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Baković je kazao da službe zdravstvene zaštite u ustanovama zatvorenog tipa potencijalno igraju glavnu ulogu u borbi protiv zlostavljanja.
Kako je naveo, medicinsko osoblje u okviru zatvorskog sistema je potencijalno u konfliktu lojalnosti između poslodavca i njegove profesionalne obaveze da prijavi torturu ili zlostavljanje, iz straha od ugrožavanja njihovog radnopravnog položaja.
„Primarni zadatak ljekara i drugih zdravstvenih radnika je zdravlje i dobrobit lica lišenih slobode. Poštovanje osnovnih prava ovih lica podrazumijeva pružanje preventivnog tretmana i zdravstvene zaštite, ekvivalentne onoj koja se pruža u zajednici“, istakao je Baković.
Prema njegovim riječima, dužnost zdravstvenih službi nije samo liječenje pacijenata, već i nadzor ishrane, higijenskih uslova, briga o mentalnoj higijeni, a posebno to što će sprječavati štetne psihološke učinke određenih aspekata lišavanja slobode.
Njima je, dodao je Baković, takođe povjerena odgovornost za socijalnu i preventivnu medicinu.
On je kazao da se, u slučaju nepristanka ili odbijanja, ljekar mora pobrinuti da pacijent razumije efekte svoje odluke, i da je svjestan da se u svakom trenutku može predomisliti.
„Bilo kakvo odstupanje od principa pristanka pacijenta opravdano je samo ako je u skladu sa zakonom, na primjer u slučaju mentalno oboljelih pacijenata koji nijesu sposobni razumjeti posljedice ili u slučajevima hitnih intervencija kod pacijenata u nesvjesnom stanju“, naveo je Baković.
Vršilac dužnosti Zaštitnika građana Srbije i predsjedavajući Mreže NPM zemalja Jugoistočne Evrope, Miloš Janković, kazao je da je uloga NPM pomoći onima koji su u nezavidnoj situaciji, zatvorenim ustanovama, sklonjenim od očiju javnosti, zbog čega su i podložni nastanku torture.
On je rekao da su posjete jedan od osnovnih principa koje uspostavlja Opcioni protokol uz Konvenciju UN protiv torture i drugih oblika zlostavljanja (OPCAT).
Kako je kazao Janković, kada se radi o posjetama mjestima u kojima se nalaze osobe lišene slobode ili gdje je ograničeno kretanje (mjesta detencije), nije stvar u kvalitetu rada koliko u kvantitetu.
“Kvantitet rađa kvalitet. Što smo više u ustanovama detencije, preveniraćemo torturu”, istakao je Janković.
Prema njegovim riječima, ako NPM izradi kvalitetne izvještaje i dobre i izvršive preporuke, to je stepenica više. „Zadatak NPM-a je biti unutar zatvora koliko je više moguće“.
Janković je rekao da su osobe u zatvorima jer su krive ili se sumnja da su za nesto krive, a u psihijatrijskim su jedino „krive“ što su bolesne, i zato lišene slobode.
U Srbiji, kako je naveo, smatraju da je zdravstena zaštita lica lišenih slobode dosta pokrivena, i da je veći problem zaštita od zlostavljanja u psihijatrijskim bolnicama.
„Zdravstvena zaštita mora biti jednaka u zatvorima kao što je vanj njih, u redovnom postupku primjee zdravstvene zaštte“, istakao je Janković.
On je rekao da u ustanove detencije dolaze lica bez istorije bolesti, i zato je pitanje ljekarskog kartona veoma važno, kao i pristup medicinskoj dokumentaciji.
„U zatvorima službe za obezbjeđenje prisustvuju pregledima i imaju pristup dokumentaciji, što je nedopustivo, baš kao i situacije kada ljekove dijeli nemedicinsko osoblje“, upozorio je Janković
Zamjenik Ombudsmana Slovenije i predsjedavajući Pravne grupe Mreže NPM zemalja Jugoistočne Evrope, Ivan Šelih, kazao je da samo adekvatna zdravstvena zaštita može da obezbijedi kvalitetan život u zatvorenim prostorima, a suprotno može voditi ka nehumanom postupanju.
„Pri ocjenjivanju stanja zdravstvene zaštite treba poći od načela da zatvorenici imaju pravo na zdravstvenu zaštitu kao i ostali građani. To je neotuđivo pravo“, istakao je Šelih.
Kako je naveo, cilj Mreže NPM je uspostavljanje sinergije, pomoći i stvaranja uslova za efikasno sprovođenje mandata.
Šelih je ukazao na neka od otvorenih pitanja o kojima treba razgovarati, kao što su dostupnost ljekara, pristanak na preglede, ravnopravnost, prevencija, pomoć licima sa posebnim potrebama, kao i principi nezavisnosti i stručnosti.
Predstavnica Savjeta Evrope i koordinatorka projekta PREDIM , Stephanie Jung, kazala je da im je cilj da rade na zaštiti ljudskih prava.
„Prvenstveno suzbijati diskriminaciju među ranjivim grupama, koje su ranjive svuda, a posebno u zatvorima, a to su Romi, nacionalne manjine i osobe sa invaliditetom“, precizirala je Jung.
Ona je rekla da Savjet Evrope ima niz aktivnosti u toj oblasti, omogućivši predstavnicima nadležnih institucija u Crnoj Gori studijske posjete, dovodeći eksperte, pomažući razvoj IT Sistema i slično.
Kako je navela, kada su u pitanju prava zatvorenika, sarađuju sa Ombudsmanom, ali i sa zatvorskim sistemom, sprovodeći treninge za njihovo osbolje.
Jung je ukazala da fokus pažnje treba usmjeriti na resocijalizaciju i rehabilitaciju zatvorenika.
Bonus video:
