Novljanin Milo Perišić priče o Herceg Novom i Novljanima, o načinu života, dogodovštinama, mirisima, bojama i muzici tokom pola vijeka, sabrao je u četiri knjige i tako od zaborava pokušao da sačuva sliku grada iz vremena kada se u njemu živjelo sporije, ali mnogi bi rekli, i sadržajnije.
“Sve do sada objavljene knjige Mila Perišića sačinjene su od sjećanja, ali i dokumenata. One su dokaz da grad može da oživi kroz kazivanja ljudi i bilješke o njima. U svim knjigama Mila Perišića je tako; on oživljava davni i uglavnom zaboravljeni Herceg Novi koji ostaje van sfere interesovanja naučnih i stručnih radova”, ističe književnik Miraš Martinović.
“Sve to odiše poezijom Novog i njegovom dušom”, bilježi Martinović i zaključuje da kao što je “Predrag Matvejević tražio i našao DRUGU VENECIJU u knjizi sa tim naslovom, Milo Perišić nam je otkrio onaj drugi Herceg Novi”.
Milo Perišić rođen je 1941. godine u Zelenici, ali se kao jednogodišnjak sa roditeljima preselio u Stari grad u Herceg Novom. Tu je odrastao, učio, formirao neke životne stavove. To mu daje za pravo da kaže: Prohodao sam na Belavisti (trg u Starom gradu) , hodam po Belavisti i sa Belaviste ću othodati… O životu u novskom Starom gradu od 1930. do 1980. godine, napisao je knjige Herceg Novi noću, Novi pod korom od naranče i Ljudi iz Plave domižane.
“Hoću da potvrdim jedno vrijeme života na Belavisti, da budem svjedok da su neki ljudi postojali. Ne idem van onoga što se stvarno dešavalo. U mojoj knjizi stanuju ljudi koje sam poznavao i poznajem, a oni govore i o onima koji više nisu živi. Neraskidivo sam vezan za Novi i ovo podneblje, kao biljka koja ovdje najbolje uspijeva, tu mi je najljepše, tu najbolje razumijem i osjećam i vrijeme i ljude. Pričam ovu priču i zbog onih koji će doći iza nas”, objašnjava Perišić.
A ko su Novljani o kojima piše Perišić? “Tihi su u govoru, brzog koraka, uglavnom porodični, ne eksponiraju se previše, bez kompleksa su, ne vole drastične uzlete i promjene, na nivou su. Lijepo govore, rade na sebi, znaju da se distanciraju od ljudi koje ne uvažavaju, ne poštuju. Majstori da u svemu nađu mjeru”.
Perišić je radni vijek proveo u kasarni JNA u Kumboru, gdje je radio na torpedima - zahtjevnom i preciznom poslu, a u slobodnom vremenu muzika je, zahvaljujući podršci i razumijevanju supruge Eve, a kasnije i kćerki Tamare i Nađe, ispunjavala veliki dio njegovog života. Sjećanje na susrete sa predsjednicima država, ljudima iz sporta, umjetnosti, nauke, ali i sa kolegama i gostima koji su ljetovali u Herceg Novom sabrao je u knjigu “Herceg Novi noću- muzički život grada 1950 -2000”.
Vitalni sedamdesetpetogodišnjak, radoznalog duha i nadasve kreativan, već sprema petu knjigu iako se sa posljednje još nije osušila štamparska boja.
Bonus video:
