Firmi Šofranac pripada oko 350.000 eura odštete, zbog nemogućnosti da eksploatišu ukrasni kamen u Dubovici.
To je prvostepena presuda sutkinje podgoričkog Osnovnog suda Tamare Šuković, koja je odbila njihov zahtjev da im se dozvoli eksploatacija kamena na tom ležištu, kao i da im se isplati izgubljena dobit od oko osam miliona eura.
Prvostepenom presudom odbijen je i zahtjev umješača i njihovog advokata Slavka Maraša, koji je tražio 40 odsto odštete na osnovu ortakluka u poslu, koji je sklopio sa pokojnim Veselinom Šofrancem.
Sud je presudom utvrdio da je država kriva za raskid i neispunjenje ugovora o koncesiji, jer su državni organi trebali da, prije dodjele koncesije firmi “ Šofranac ”, ispitaju da li postoje uslovi da se to područje proglasi koncesionim područjem.
“Ako je neko područje bilo predviđeno za namjenu turističkog stanovanja, isto od strane tuženog nikako nije moglo biti ponuđeno kao istražno eksploatacioni prostor”, zaključila je sutkinja.
Ona je, međutim, ocijenila da, s obzirom da je tužba podnijeta mjesec dana prije raskida ugovora o koncesiji, ne može se naložiti izvršenje tog ugovora, ali da firmi Šofranac pripada dio odštete koju su tražili.
Obrazložila je da, iako je prihvatila nalaz vještaka kojim je utvrđeno da je već potrošeno skoro 600.000 eura, tužilac zahtjevom tražio da se firmi Šofranac isplati 60 odsto tog iznosa, a ostali dio umješaču Slavku Marašu, pa je tako došla do cifre od odštete od 350.000 eura, te procijenila da umješaču ne pripada preostali dio od 40 odsto.
Zahtjev za isplatu izgubljene dobiti od 8.000.000 eura sutkinja je odbila sa obrazloženjem da nije izvjesno da bi nastupila dobit za tužioca, jer je predugovor koji je firma Šofranac zaključila sa italijanskom firmom o isporuci kamena zaključen dok još nijesu bile ispunjene obaveze iz koncesionog ugovora sa Vladom, te da je moglo doći i do drugih okolnosti koje bi spriječile tu prodaju.
“Mišljenje ovog suda je da se s obzirom na trenutak zaključenja predugovora o kupoprodaji ukrasnog kamena nije moglo računati na izvjesnost u realizaciji navedene kupoprodaje”, zaključila je ona.
Ocijenila je ništavnim usmeni dogovor o ortakluku između firmi Šofranac i MPC Komerc Slavka Maraša, obrazlažući da ta firma nije ni postojala u vrijeme zaključenja ugovora o koncesiji, pa im ne može pripadati odšteta u ovom postupku.
Porodica nedavno preminulog biznismena Veselina Šofranca i advokat Slavko Maraš tražili su od države da im dozvoli eksploataciju kamena ili isplati skoro devet miliona eura, zbog nemogućnosti da eksploatišu ukrasni kamen u Dubovici.
Vlada je sedam godina odbijala da izda urbanističko - tehničke uslove za eksploataciju ukrasnog kamena.
Država je ugovor o dodjeli koncesije sa Šofrancem potpisala 2009. Ministarstvo ekonomije početkom 2012. pokrenulo je postupak raskida tog ugovora - “zbog neispunjavanja obaveza koncesionara”.
U tužbi piše da Ministarstvo održivog razvoja šest godina odbija da mu izda dozvolu za eksploataciju kamena, pozivajući se na “veće društvene interese”.
Maraš je ranije isticao da Ministarstvo turizma ne da dozvolu za eksploataciju kamena da bi što bolje prodali Kraljičinu plažu - onaj ko je kupi, biće u poziciji da eksploatiše ukrasni kamen.
Lokacija Dubovica - Čanj graniči se sa Kraljičinom plažom u zahvatu od 450 metara.
Vrhovni sud nedavno je stavio tačku na zahtjev Šofranca da mu se dozvoli eksploatacija ukrasnog kamena, prihvativši posljednju odluku Upravnog suda koji je potvrdio rješenje Ministarstva održivog razvoja.
U rješenju se Šofrancu odbija izdavanje urbanističko-tehničkih uslova za eksploataciju ukrasnog kamena u Dubovici.
Maraš: Tužilaštvo da se uključi i spriječi višemilionsku štetu
Jedan od tužilaca u sporu sa državom, advokat Slavko Maraš “Vijestima” je rekao da će se žaliti na “neobjašnjivu odluku suda”.
On je poručio da bi državno tužilaštvo trebalo da se uključi u taj proces i spriječi višemilionsku štetu koja je takvim postupanjem nanijeta i državi Crnoj Gori, koja nije u mogućnosti da valorizuje ležište ukrasnog kamena.
“Država je zbog ponašanja institucija i sudova izgubila mogućnost da za proteklih šest godina naplati koncesione naknade i prihoduje veliki novac po raznim drugim osnovama“, istakao je Maraš .
On je podsjetio da je pravosnažnom presudom istog suda na snazi ostao ugovor o koncesiji, koji važi do 2021. godine, te da ukrasni kamen neće moći koristiti ni druga pravna lica dok god je ovaj ugovor na snazi.
Maraš dodaje i da sud, suprotno zakonu o parničnom postupku, nije prihvatio ni medijaciju pred Privrednim sudom kojom je utvrđeno da njegovoj firmi pripada pola svih prava i obaveza iz ugovora o koncesiji.
“Moja 'krivica' u postupku leži u činjenici što sam došao na ideju da se prijavimo za tender i učestvovao u poslu sve vrijeme, ali su pojedini kada su shvatili koliko je to bogatstvo morali pronaći način da nam to oduzmu”, rekao je Maraš.
“Sekulić i Gvozdenović nezakonito postupali”
Advokat Maraš kazao je da posjeduje internu komunikaciju koju je Ministarstvo održivog razvoja i turizma proslijedilo Ministarstvu ekonomije, iz koje se jasno vidi nezakonito postupanje ministara Predraga Sekulića, a kasnije i Branimira Gvozdenovića.
“Ministar ne može da tvrdi i to nije u njegovoj nadležnosti da neće izdati urbanističko-tehničke uslove“, istakao je Maraš .
U dopisu Ministarstva ekonomije proslijeđenom Sekuliću, u julu 2011. godine, u koji su “Vijesti” imale uvid, između ostalog, se navodi da „imajući u vidu da ste nas obavijestili o neizdavanju urbanističko- tehničkih uslova za navedeno ležište, Ministarstvo je pokrenulo postupak raskida ugovora sa koncesionarom“...
Bonus video:
