Šta raditi sa životom koji se temelji na laži

Marías secira špansko društvo 80-ih godina prošloga stoljeća kroz gorak bračni odnos dvoje protagonista, a to je bio i početni impuls nastanka romana
129 pregleda 1 komentar(a)
Havijer Marijas
Havijer Marijas
Ažurirano: 27.05.2017. 17:22h

Prešućivanja, slijepe pjege prošlosti, osobne traume kao refleksije onih društvenih - velike su teme romana „Tako počinje zlo“, veličanstvenog novog romana španjolskog pisca Javiera Maríasa, često spominjanog kandidata za Nobelovu nagradu za književnost, ali i autora čiji se romani prodaju u stotinama tisuća primjeraka i redovito prevode na više od 40 jezika.

„Tako počinje zlo“, roman koji su kritičari proglasili najboljim španjolskim romanom 2014, smješten je u osamdesete godine prošloga stoljeća, razdoblje nakon Francove smrti, vrijeme kad se okoštali konzervativizam rasplinjava u eksploziji kreativnosti i hedonizma.

Juan de Vere, mladi i odani asistent poznatoga filmskog redatelja Eduarda Muriela, dobio je neobičan zadatak od svog poslodavca - pratiti obiteljskog prijatelja Jorgea Van Vechtena koji se „ponio nedostojno prema jednoj ženi, a možda i više njih“. Je li riječ o Beatriz, Eduardovoj ženi, zašto je Eduard toliko mrzi, kako je Van Vechten ušao u njihov život… samo su neka od pitanja koja se otvaraju. Isprva nesiguran u praćenju, De Vere uskoro shvaća koliko je u toj priči teško ostati samo promatračem. Zadatak koji je dobio pretvara se u teret koji će ga progoniti cijeli život.

„Tako počinje zlo“ raskošan je roman o duboko intimnoj priči o žudnji, prigovaranjima i opraštanjima u jednoj obitelji, među prijateljima, u društvu. Naslanjajući se na Shakespeareov citat u naslovu ovoga romana, Marías secira španjolsko društvo 80-ih godina prošloga stoljeća kroz gorak bračni odnos dvoje protagonista, a upravo to je bio i početni impuls nastanka romana.

„Tijekom djetinjstva i mladosti čuo sam za parove čije sudbine nisu bile bitno drugačije od Eduarda Muriela i Beatriz Noguere; ljude koje su ostajali zajedno, ili barem djelomično ostajali zajedno, zato što razvod nije bio dopušten u Španjolskoj“, objasnio je Marías u jednom intervjuu i nastavio: „Povređivali su i varali jedno drugo, a opet su bili svjesni da nikad ne bi bili u stanju započeti život s nekim drugim. Počeli bi prihvaćati ideju da kad varka traje predugo, najgora moguća stvar koja se može napraviti jest prekinuti je. U stilu, živjeli smo to što smo živjeli i to što smo živjeli ništa ne može otkazati, izbrisati i potisnuti. Što da radimo sa životom kad otkrijemo da je temeljen na laži? U tom slučaju, bolje je nastaviti s fikcijom, kad je već ona postala naš život.“

Pisac za kojeg je veliki W. H. Sebald jednom istaknuo kako „koristi jezik kao patolog skalpel, pomno odstranjujući slojeve kako bi ogolio tajne najčudnije od svih vrsta - čovjeka”, i ovdje „hoda“ po dobro mu poznatom teritoriju osobnih tajni, žudnje, krivnje i zatomljenih osjećaja, poetskom teritoriju koji su hrvatski čitatelji zavoljeli još od objavljivanja romana „Srce tako bijelo“ (2000), Maríasova prvog prijevoda na hrvatski.

Objavom svakog njegova prijevoda krug poklonika samo se povećavao. „Tako počinje zlo“ roman je koji sadrži sve zbog čega je Marías postao miljenik ljubitelja lijepe književnosti diljem svijeta. Kad posegne za ovim romanom, čitatelja čeka majstorstvo pričanja priče, gotovo trilerovski zaplet i napetost do samoga kraja te stilska besprijekornost, poznate Maríasove osobitosti koje mu služe u pokušaju dosezanja istina o ljubavi, životu.

No čeka ga i dubinsko, maestralno istraživanje duboko intimnih, nerijetko mračnih strana čovjeka, onoga što prepoznajemo, ali nerado o tome govorimo.

Uostalom, kako je sam Marías jednom prilikom ustvrdio: „U svojim se knjigama bavim temama koje me zanimaju i o kojima volim razgovarati. Sve nas iste stvari zanimaju, iste nam stvari stvaraju nelagodu i zbunjenost. Situacija je tu jednostavna, stvari su univerzalne: tajnovitost i sumnja, izdaja i povjerenje, nemogućnost poznavanja ičega u potpunosti - to svakoga zanima. Moji se romani bave istim stvarima koje me ponekad drže budnim noću.”

(JUTARNJI.HR; preveo Dinko Telećan)

Bonus video: