Anonim Primorac (poz. XVIII v.)
Genije ranih Bokelja (Dominik Buća, Paskvalić, Bona, Marijan Bolica, Cizila), i genije poznih, što je već XVIII stoljeće, Antun Bizanti, Krušala, Vicko Zmajević, Balović, imaju nešto zajedničko: oba se bude, kako kakvo morsko čudovište, prije na moru nego na kopnu.
Egzistencijalistički tekst pojavljuje se u Boki tek sa duboko privatnim doživljajem života. On se rađa naporedo sa kritičkim odnosom prema svijetu. Kritička kultura - ne karnevalska stihija niti jednostrani oralni zanos - rađa egzistencijalističku klicu: drhtaj našeg bića i svijest da drhtimo.
Tekstualni izraz te svijesti potvrđuje se kroz kritički tekst. Kao što živ čovjek koji voli, strahuje i raduje se u poeziji Anonima Primorca, pjesnika s kraja XVIII-og stoljeća, osjeća najprije sebe - na talasima sinjeg mora - pa tek onda sve ostalo, tako on, živ pjesnik, čije srce kuca za živu vjerenicu, osjeća i svoju konkretnu suštinu (kao što je slučaj u privatnoj i kritičkoj tekstualnosti) a ne apstraktnu, etičku odaljenost.
Sadašnjost je jedina utjeha u egzistencijalističkoj (privatnoj) tekstualnosti.
Dobrotski Anonim, kog Miloš Milošević i don Gracija Brajković u svojoj antologiji Poezija baroka (1976) nazivaju Nepoznati dobrotski pomorac, tako osjeća život - bljesak u oluji. Čovjek koji je vidio smrt izbliza sada vidi ljubav - direktni egzistencijalistički drhtaj, privatnost!
ŽASED, zbirka pjesničkih prepisâ, pjesmarica po starinski, sadrži pjesme koje ovdje izdvajam pod signaturama 295/t-296 i 29-29/t. Zbirku su u cjelini otkrila njih dvojica u okviru anonimiteta u doba baroka. Uz teorijska i urednička promišljanja Radosava Medenice, Miroslava Pantića i Milorada Pavića, ovaj izbor Brajkovića i Miloševića, jednog književno nadarenog teologa i jednog teološki nadarenog polihistora, najzaslužniji je za pripajanje anonimnih autora zajedničkom korpusu privatnog i kritičkog teksta u Boki XVI-XVIII-og stoljeća, korpusu barokne pismenosti na našoj obali Jadrana (Balkana). Rođenje egzistencjalizma, na planu zaokreta koji Boka predstavlja u našoj istoriji (retorta Bizanta i Zapada), ja čitam kao emancipaciju Balkana. Kod nas je kroz rođenje privatne tekstualnosti (Dubrovnik, Vojvodina, Boka) zagrmjelo uspavano evropstvo. Bokeljska kulturna misao dobro je legla po slovenskom svijetu jer je bila nešto novo, proširenje lokalnog polja borbe, iskra emancipacije što rekao naš
Anonim Primorac:
U tmina sam dosad bila,
A sad sunce moje istječe.
Kritička energija dotakla je primorje kroz privatnost. Tako ja bokeljsku kritičko-privatnu kulturu razumijem u procesu emancipacije od epike: na planu ideja i privatne pismenosti. Rođenje privatne tekstualnosti - (kritičkog i konkretnog doživljaja naspram zasvagda završenog i savršenog epskog svijeta, unatoč tom svijetu) - čisti je paradoks. Zato mislim da je bokeljski genije bio prije vjetar nego misao - puhnuo od brđanskog zaleđa, ali uzburkao more!
Nova utjeha
Slatko otkriće privatnosti (brod tone; - mornari oplakuju svaki po nekoga; - pjesnik oplakuje samog sebe; - najzad se on srećno vraća svom dvoru; - tu ga čeka njegova draga; - pjesnik upoznaje svoju sreću), it. itd., predstavlja, u stvari, subverziju dotrajalog obrasca visoke i zauvijek završene etike i etičkog savršenstva.
Otkrovenje privatnog i kritičkog teksta je revolucionaran gest. Autorski tekst je živi nerv u moru utješne sadašnjosti (za razliku od odaljene i savršeno mrtve prošlosti). Književno postaje egzistencijalno - smatram da je egzistencijalna tekstualnost mogla dotaći duh zabite mletačke provincije najprije preko anonimne poezije, ne javno već anonimno.
Privatni doživljaj relativizovanog svijeta, uprkos epskoj vječnosti, nedodirljivom savršenstvu, odgovara novoj kulturnoj klimi i mijenja ideologiju vječnosti za profani komadić utješne sadašnjosti.
Egzistencjalni drhtaj - nakon dugih suša ideološke radijacije.
Takav jedan proces - da skrenem za trenutak pažnju na skoriju evro-američku (tj. našu zajedničku, generacijsku!) povijest - bio je Hippie-pokret. Hipici su dokazali da je moguće očas posla preporoditi evroatlantski Zapad. (A šta je drugo provincija Boka, iako sa silovitim mletačkim vjetrom u jedra, demonstrirala svojedobno nego to da se, uprkos svemu, može revolucionizovati Istok ne samo na skučenom prostoru jedne lagune?!).
Kod ranih Bokelja uvijek iznova se uvjerim da bez prevrata koji mora nositi književnost nema opravdanja.
Zar je moguće da i samo šest godina revolucionizuju moćnu zapadnu kulturu - jeste: Between the years 1965 and 1971 something happened to make the world on one side of that divide all but unrecognizable to the world on the other side - kaže Barry Miles, jedna od centralnih figura Hippie-pokreta, biograf Allena Ginsberga, Williama Burroughsa i Jacka Kerouaca. For better or for worse (it very much depends of whom you ask), those seven years revolutionized western - and eventualy global - culture as utterly as any of the great turning points in our history. What happened were the Hippies.
(Up. detaljnije HIPPIE, Sterling Publishing, New York, 2003, back flap.)
Privatnost i egzistencija
Anonim Primorac, čovjek već oproban u duboko profanom (time i značajnom) iskustvu po mnogo čemu modernog XVIII-og stoljeća, bez oklijevanja mijenja ideološku zaostavštinu svijesti i tijela, kompletnu ideološku stabilnost, za časak preživljavanja u buri na moru nadomak spasonosne Malte:
Koji ni dođe dan čestiti
Kazujući rajske moći,
Kad na Maltu, za surgati,
Arivasmo prijed noći.
Anonim ne zna, niti će iko u njegovom stoljeću znati, sve do ranog Sorena Kierkegaarda, šta je to egzistencjalizam. [(Dugo se neće doći do kompromisa šta znači krik zvani egzistencijalizam (jugoslovenske enciklopedije, na primer, definišu ga svetogrdno i skandalozno: idealistički filozofski i književni pravac kao savremeni izraz građanske idejne zbrke).]
Međutim, ono što Anonim Primorac osjeća srcem i bićem jeste da postoji jedna jedina utjeha - sadašnjost. Sadašnjost u kojoj on preživi brodolom nadomak Malte i vraća se živ i srećan dragani u Boki:
Premda ovu istu nojcu
Bješe s mora dvoru došô,
Odpravi se u zoricu
Da bi tajno na dvor pošô.
Boka - književni korak za čitav slovenski svijet.
Rani Bokelji su iskoristili šansu da srećno zamijene epski doživljaj svijeta (visoko moralni javni život, ali bez privatnosti), za život malog čovjeka bez ideologije, ali sa dubokom privatnošću.
Ova provincija, izrasla u klasiku, distanca je između ideološke epike na jednoj i sitne radosti života na drugoj strani. Korak ranih Bokelja u XVII v. sa pojavom privatnog teksta (Marijan Bolica, Bernard i Jeronim Pima, braća Skura), razmahnut u XVIII-om (Antun Zambela, Zanović, Nenadić) moja malenkost smatra književno relevantnim gestom - iza dubrovačkog pa i naporedo s Dubrovčanima - na planu južnoslovenske pismenosti.
Egzistencijalizam, to je čovjek sa privatnim iskustvom smrti. Ljubav sa privatnim iskustvom smrti.
Tako bih ja definisao razliku između savršene, ali odaljene ideologije epike i etike na jednoj strani i nesavršene, no utješne zemaljske dramaturgije sitnih radosti i žalosti na drugoj. Vidim ovog poznog Bokelja kog zovem Anonimni Primorac kako voli a kako umire, i to je, za mene, egzistencijalistička literatura.
Galerija
Bonus video:
